Mlada zena krhkog tijela izgledom vise nalik porculanskoj lutki, staklenih ociju i prozirnog lica, priblizavala se dvojici sluzbenika pruzajuci im dvije putovnice dok je sve vrijeme iza njenih ledja provirivala crnokosa djevojcica drzeci se jednom rukom za mamu a drugom pridrzavajuci svoju krpenu lutku koju je uvijek nosila sa sobom i bez koje nije mogla zaspati. Gam-ye-ga nijemo je promatrala majku dok je drhtavom rukom stavljala netom ovjerene putovnice u tasnu. Naizgled pribrana, prikrivala je nervozu pri pomisli na kakve je teskoce mogla naici zeljno je iscekivala da preuzme svoju prtljagu. Ono sto Gam-ye-ga nije mogla znati bila je zapravo duboka ovisnost u kojoj se njena majka vec dugo nalazila. Zena, koja je bila odbacena od svoje obitelji zbog nesretnog braka i djevojcice koju je dobila u tom braku i koju nitko nije mogao utjesiti nasla je izlaz u bijelom opojnom prahu kojeg je na sve moguce nacine uspijevala nabaviti.

Ugledna i bogata kineska obitelj nije prihvatila svoju unuku, malu crnooku djevojcicu smatrajuci totalnim promasajem rodjenje zenskog djeteta i s tim je bilo zavrseno svako dalje razmisljanje o sretnoj buducnosti u krugu konzervatine i tradicionalne kineske obitelji. Gam-ye-ga promatrala je svijet oko sebe ocima petogodisnjeg djeteta i nije mogla nazrijeti da u tom svijetu u kojem je rasla postoje nepisana, duboko uvrijezena pravila tradicija, predrasuda i nepisanih zakona koja su vladala ljudima, njihovim zivotima i njihovim nacelima. Gam-ye-ga neprihvacena od svojih najblizih nalazila je u majci nadopunu za sve one koji su trebali ciniti dio njenog sretnog djetinjstva.Gam-ye-ga bila je djevojcica bistrog pogleda i crnih bademastih ociju.Kako je odrastala usamljena naucila se zabavljati sjeckajuci i praveci od papira magicne papirnate figure koje su joj jednom napravljene pricinjavale ogromno zadovoljstvo.

Kad su vec bile gotovo na izlazu iz odjela za ovjeru i pregled dokumenata najednom se oko njih stvori nekoliko uniformiranih nepoznatih osoba. Sve se desavalo kao u nekom filmu i u hipu bila je razdvojena od svoje mame i dvije do kraja nepoznate osobe povele su je u neki automobil dok je u daljini vidjela mamu kako ostaje s onim uniformiranim ljudima.

Za Gam-ye-ga zivot je postao nocna mora. Pocela je zivot u novoj, nepoznatoj zemlji na najgori moguci nacin. Bila je potpuno sama, ne znajuci zasto je su je najedanput odvnojili od njene mame. Dani su prolazili a Gam-ye-ga polako je pocela shvacati da se mora buditi u kuci nepozante obitelji, ljubezne i uljudne, kod bijelih ljudi koje nije poznavala kao sto nije poznavala njihovu hranu, navike kao ni jezik kojim su govorili. Sa jezikom je ipak islo najlakse, sa svakom izgovorenom rijecju sve vise i lakse razumjevala je njihove misli, povezujuci ih u jednostavne rijeci, zatim kratke recenice da bi vrlo brzo pocela razumijevati sto su zeljeli reci.

Iako se cinilo da se polako navikava na novonastalu situaciju u kojoj se nenadano nasla, nocu bi se budila i plakala. Tuga je razdirala njenu djetinju dusu i u mislima je dozivala mamu, razgovarala s njom i tako iz noci u noc, tonula je u neki san vise nalik agoniji nego mirnom djecjem snu. Kad se cinilo da je Gam-ye-ga dovoljno prilagodjena novoj zivotnoj situaciji njeni staratelji posjeli su je za stol i rekli da je njena majka nazalost u zatvoru i da ce ona morati nekoliko godina biti strpljiva dok opet ne bude sa svojom mamom. Gam-ye-ga je vec onog nesretnog dana na aerodromskoj porti pocela aktivirati svoj unutarnji mehanizam kojem se prilagodjavala i koji je postajao neki njen umirujuci prijatelj. Naucila je skrivati emocije. Za razliku od djevojcica njene dobi Gam-ye-ga nikada nije plakala pred drugima.Kad bi je druga djeca zadirkivala u skoli, zasto nitko nije nikada vidio njenu mamu i da li ona uopce ima mamu Gam-ye-ga je dosjetljivim i brzo smisljenim odgovorima brzo uspijevala zatvarati takvu temu ne pokazujuci nicim da su takve rijeci pravile kaos u njenoj maloj djetinjoj dusi. Plakala je samo nocu kad je nitko ne bi vidio. Pustala je suze da teku i kroz maglu bi se prisjecala zelenih parkova i nasmijanih ljudi koje je nekada vidjala setajuci s mamom u Kini. Pocela je zaboravljati rijeci njenog maternjeg jezika a i te slike parkova nekako su blijedile i sve vise iscezavale dok je lik njene mame iz noci u noc postajao bistriji i jasniji.

U susjedstvu kuce u kojoj je zivjela, jednog dana doselila se mladja zena koja je takodjer imala djevojcicu godina kao Gam-ye-ga. Ubrzo su se sprijateljile i Gam-ye-ga sve je cesce dolazila k njima i svaki put je u toj kuci svojih susjeda osjecala dio neke toplote i ugodne atmosfere koja ju je podsjecala na njen dom u Kini. Gam-ye-ga je narocito voljela duge razgovore sa mamom svoje prijateljice. Ona joj je pricala o zemlji iz koje je dosla pokazujuci na globusu malu tocku i docaravajuci joj Europu, pricajuci joj o velikim gradovima i sto sve ima tamo. S vremenom Gam-ye-ga zadobila je povjerenje u mamu svoje prijateljice. Jednoga dana Gam-ye-ga pocela je pricati o svom zivotu i zavrsavajuci svoju pricu najedanput je pocela plakati. Njena velika prijateljica brisala joj je pazljivo suze. Gam-ye-ga naslonila je glavu na njeno rame i dugo plakala. Cinilo joj se da je njena velika prijateljica njena mama. U toj zeni nasla je nekoga ko ju je razumio i u cijoj pristutnosti se osjecala dobro.

Jednoga dana stiglo je pismo naslovljeno na malu Gam-ye-ga. U pismu je stajalo priopcenje da je njena mama umrla u zatvoru od komplikacija jetre. Lice male Gam-ye-ga bilo je skamenjeno i cinilo joj se da je cijeli svijet prestao postojati. Utrcala je u kucu svoje velike prijateljice i u nevjerici trazila da joj netko rekne da to nije istina. Od toga dana Gam-ye-ga se promijenila. Malo je govorila, malo jela i malo spavala. Koncentracija u skoli bila je slaba a o nekakvom razdraganom druzenju sa skolskim kolegicama nije bilo govora. Vec duze vremena njena velika prijateljica je znala da vise ne moze imati djece. Prizeljkivala je jos jedno dijete no to u njenom slucaju vise nije bilo moguce. Nakon nekog razmisljanja odluci razgovarati s malom Gam-ye-ga i posvojiti je. U Gam-ye-ga nasla je odraz njenog vlastitog djeteta a znala je isto tako da je mala Gam-ye-ga nasla u njoj zamjenu za svoju mamu. Gam-ye-ga gledala je svojim velikim tamnim ocima u lice njene velike prijateljice. Prihvatila je prijedlog i osjecala je da je u velikoj prijateljici nasla nekoga tko ce je uvijek razumjeti, biti uz nju i biti njena druga mama.

Te veceri, Gam-ye-ga prije spavanja sjede na pod, prekrizivsi noge jednu preko druge, ruku sklopljenih i pogleda oborenog prema zemlji onako kako se ljudi u Kini mole u hramovima i kako je to nekad cinila sa svojom mamom. Zahvali se svojim djecjim rijecima na pristutnosti velike prijateljice u njenom zivotu i prvi puta nakon dugo godina zaspa u miru bez suza, sanjajuci veliko plavo nebo i andjela izgleda porculanske lutke dok su posvuda sarene papirnate figure poput zvijezda obasjavale nebo.

posveceno Gam-ye-ga

Približna ocjena

   (0 vote)

Prikaži 4 of 4 osvrti