| Napisao/la: Edita Topić,
on 26-07-2007 17:24
|
Posjeta : 1400  |
Malo je koje zensko ime uvrijezeno u nasem hrvatskom narodu kao sto je to ime Ana. Od davnina ime Ana davalo se zenskom djetetu po rodjenju a u spomen i kao zagovor sv. Ani majci Blazene Djevice Marije. Nomen est omen - Ime je znak, stara je latinska izreka a odnosi se na ime koje smo dobili po rodjenju i koje nas prati kroz citav nas zivot, na koji se odazivamo i po kojem nas znaju.
Ime Ana gotovo je u potpunosti hrvatsko a porijeklo mu dolazi od latinskog Anna ili grc. i heb. Hanna sto u prijevodu znaci milost.
Sveta Ana zivjela je dugo godina kao nerotkinja u braku sa sv. Joakimom. Cesto puta ismijavana upravo zbog toga što nije imala djece. Podnoseci strpljivo sve podsmijehe, ruganja i uvrede, često u suzama, postu i molitvi poslije neplodnih godina u poodmakloj starosti od Boga darovana joj je kcerka: Marija - roditeljica i majka Isusova. Bio je takav spasenjski naum i plan Boji za takvu njenu patnju, koju je ne očajavući strpljivo i pobono podnosila.
Sveta Ana poznata je jos i kao zenski svetac. Svaka zena koja se pouzdava u zagovor i moc sv. Ane utjece joj se u posebnim zivotnim sitacijama postom i molitvom, zavjetom i prostenjem za sretan porod, izljecenje oboljenja vezana za zene , za plodnost i radjanje, brak, odgoj djece itd.
Sveta Ana je milostivi svetac. Zene ali i muskarci, mladi i djeca obracaju joj se za pomoc i potrebe, stavljaju joj se u zastitu i pouzdavaju se u njen mocni zagovor.
Sveti Toma Akvinski , jedan od najvecih umova covjecanstva , bio je stovatelj svete Ane. Bio je siguran da je u njoj darovana milost da pomogne ljudima u svim nevoljama.
Mnogi su sveci na poseban nacin stovali sv. Anu. Sveti Augustin , sveta Terezija Aviljska takodjer je stovala svetu Anu , cesto je govorila o njenom dostojanstvu , njenoj moci i uvela je u svim samostanima karmelskog reda posebne molitve u cast sv. Ane.
Sveti Ivan Damascanski na jednom mjestu pise : "Sveta Ana je velikodusna, milostiva, milosti puna kao sto to kaze i njezino ime."
Svima onima koje nose ovo staro ali i uvijek moderno ime , koje su imenjakinje sv. Ane sretan imendan. Neka svoje zivote posvete velikom i svetom zagovoru svete Ane kojoj se mogu u svim svojim potrebama i nevoljama , zivotnim teskocama obratiti za pomoc i utjehu.
|
.::HOD U VJERI 
Petak, 05 Rujan 2008
(0 vote)
no, ostavimo se mi nasih dragih praroditelja i doista pogledajmo cinjenicama u oci. Doista je knjizevnost prepuna naslova i djela o majci , njenoj ljubavi itd... no otac je uvijek nekako kao malo zapostavljen. A nije tako, poput sv. Joakima (cije je ime meni bas zanimljivo i steta da se djecacima vrlo rijetko daje), ocevi imaju svoju ulogu i svoju duznost isto poput majke no kao sto ne postoje savrsene majke tako ne postoje ni savrseni ocevi. Koliko puta je prirodna majka cedomorka , nemarna majka kojoj su neki drugi interesi preci od njene djece itd... a ponekad pomajka ili u nasem narodu maceha koja je gotovo uvijek sinonim za neku surogat majku koja je obicno u bajkama za djecu negativka , koliko ih ipak ima koje su prihvatile tudju djecu i othranile kao svoju, no, o njima se slabo ili nikako ne govori a trebalo bi, jer ima i takvih koje nisu mogle imati svoje djece pa su usvojile tudje brinule se o njemu kao o svome djetetu dok nije stasalo u odraslog covjeka. Ovjde dakako ne mislim na sve one Madonne i Angeline koje u svojoj obijesti ne znaju sto ce pa se zele prikazati kao dobre i brizne majke pa prte onu jadnu djecu po ducanima i stokuda da ih valjda fotografi slikaju i da time pokazu kako su brizne i kako im je majcinstvo sveta zadaca. Ovjde mislim na sve one pomajke koje su bile dobre svojoj usvojenoj i prihvacenoj djeci cesto bile zrtve zivota, siromastva ali su imale u sebi dovoljno covjecnosti i ljubavi prema djetetu koje bioloski nije bilo vezano za nju. Eto, ne znam je li se iko ikad bas pozabavio pitanjem pomajki ili maceha s nekog doista pozitivnog aspekta ali mislim da je takvih osoba bilo i da ce ih biti makar ce ostati daleko od paparazzija jer nisu filmske zvijezde niti svjetski modeli. Pa nadam se da sv. Ana i na njih pazi s neba i da im je utjeha u njihovim zivotnim potrebama. 
Draga Edi, uvijek i iznova me odusevis svojim pisanjem, posebno ovom pricom, koja u meni budi neke uspomene i podsjeca me na nesto sto sam nekad davno cula i sto me se jako dojmilo... Inace zivot je takav, pun iznenadjenja i nepredvidjenih okolnosti, ali vrlo je rijetko da se dvije duse sretnu , koje su stvorene jedna za drugu. Tu prestaju sva pravila, jednostavno krenes za srcem i ne mislis sta ce dalje biti. Ma to je super, samo da nije te nase malogradjanske okoline, familije, i svih onih koji sebi daju za pravo da odlucuju o tudjim sudbinama, odn. da ih oni kreiraju, jer boze moj, mora se cuvati ugled i sl. gluposti koje od nas prave robote, a sve manje ljude. Rijetki su ljudi kao Marijan, veoma rijetki, koji se bore za ono sto zele, pa i po cijenu da budu javno izlozeni ruglu i lincu okoline... Ipak mislim , bez obzira na sve da je on umro srecan, a da su svi oni koji su ga osudjivali, proveli ostatak zivota u grizi savjesti, odbacivsi od sebe jednog takvog covjeka , jednu velicinu.. Jer samo VELIKI ljudi vole bez rezerve i bez straha.. A znas zasto? Zato sto samo oni znaju da je zivot kratak i da bez prave ljubavi nema zivota... Pokoj vjecni Anuski i Marijanu, i svjetlost vjecna neka im sija.. 
pa ti dobrosusjedski netko pobrao ves s balkona.