barlovci-zupa.org - Škola dobre vožnje

Posjeta : 1066

Kad god se kući vratim, padne mi na pamet ova priča, i svaki put bih je ispričao malo drugačije, ali je to uvijek ista priča.
Ako se u njoj obistini ono što zadnji put ustvrdih, da kad odstoji je bolja, ova je od rođenja čekala evo šesnaestak godina, osjećam se kao otac koji pred vas izlazi sa kćerkom, možda još nije za udaju, ali ko otac, šenuo bi pameću da je bar vama svojim bližnjima ne pokažem. A zapravo se osjećam tako da bih je podigao visoko, visoko odakle bi je mogle vidjeti sve oči svijeta. Eh, da drugi našu djecu mogu vidjeti našim očima, lako bi razumjeli zašto ih ne skrivamo nego izlažemo javno, pokazujemo svoj grijeh i svoje slabosti kao veš, uvjereni da je vrijedno to vidjeti.

Mi u našoj djeci vidimo nadu da ce oni dostići ono što nama očito sve više izmiče iz ruku. Zbog naših želja i napora vjerujemo da će oni stići sreći bar malo bliže od nas. Tako i ova moja priča, pričam je vama i pokazujem, sve se nadajući da ce te vidjeti ljepotu njenu i plemenitost, i pričati drugima o njoj. Sasvim sam siguran tko joj povjeruje usrećit ce ga, znam ja da to svaki otac misli za svoju, ali evo moje, pogledajte sami.

Kad sam dakle, ima evo triput sam do sad promijenio ovo tijelo od tad, slušao jednog mudrog čovjeka koji je tvrdio da će za dvadeset godina na svijetu zavladati pederi, ježio sam se jer mi je i pored tih tvrdnji inače izgledao kao mudar čovjek, djelovao je uvjerljivo da sam se ježio. Zamišljao sam sebe i druge poštene ljude svijeta kako hodamo u oklopima, od straha da se kome ne svidimo.   Prođe to vrijeme, i pokaza se istinom to strašno proročanstvo. Mislite da se salim.?! Ma kakvi.

Kao sto Đorđe Balašević pjevaše o narodnjacima, a on zna na sto je mislio, meni je tako slikovita, i pase mi za sliku svijeta da ilustrira u ovome trenu, samo narodnjaci zamijenite imenom toga zla da ga opet ne pominjem. Kad je 1982 Đorđe objavio tu pjesmu, bilo mi je očito da je govorio o "komunistima", dosjetio se da mi ipak iako se nije smjelo, nešto poruči, meni je bila lijepa, mnogo sam je slušao u svoje vrijeme, svaki put se nadajući da kad je ja čujem ponovo još kao da će je netko čuti. Tako puna poruke. Ni sanjao nisam da ce doći vrijeme kad Balaševića ne slušam, a još manje da će mi on na pamet padati u kontekstu mojih priča. U narodnjacima je bar bio pristojan, znala je duša njegova s kim se kači.

Možda ste se upitali već kakve veze ima sve ovo sa naslovom priče, naravno da ima, jer kad god se iz vožnje kući vratim, više sam nego siguran da je na cesti preko devedeset posto tih, znate kojih. Svakovrsno nasilje i iživljavanje na drugima ovdje je postalo normalno ponašanje u vožnji, tako da svatko pri sebi vidi da pored sve pozornosti i prisebnosti ako dragi Bog ne pomogne i ne sačuva, nećeš se kući vratiti živ. Drogiranih medikamentima i drogama su mase posvuda, promijenjene svijesti i u stanju koje bi svatko priseban nazvao neljudskim, voze se okolo kao da su svi drugi samo sjenke i zapravo ni ne postoje, slušaju u autu glazbu od koje moj auto poskakuje kad prođu pored mene,   pričam vam o onome sto svi manje vise vidite i svi znate.   Zato nisam jednom poželio da svijetu ispričam i objavim da postoji škola dobre vožnje, i da zapravo nitko ne bi trebao sjedati za volan prije nego tu školu završi.

Bilo bi pretenciozno i pomišljati da bih u jednoj priči mogao predstaviti školu, ali ću vam ovdje pokazati neka moja iskustva i utiske.

Eto tako u toj školi dobre vožnje među prvim stvarima počnu naučavati kako da bi bili dobar vozač moramo voljeti život, i vele, ne naš život niti tuđi život nego ŽIVOT velikim slovima. Pokazuju svakodnevne primjere kakva sve zla čine ljudi idući pješke, i kako tek opasni za se i za druge možemo biti u autu. Te vam se pripreme na predavanja o vožnji otegnu da svi pomisle, hoće li vožnja ikada doći na red. I ja sam pomišljao, ali mi je u isto vrijeme bio jako drag taj neobičan pristup. Iako sam prije te škole mnoge godine i mnoge kilometre prevozio, i smatrao se dobrim vozačem, kad je jednom došla prva vožnja i moj instruktor kazao provozaj me malo, vozi me kud god hoćeš. Bilo mi je kao da sam sjeo za volan prvi put, a ono sto mi je moj instruktor rekao nisam zaboravio ni jednog trena. Auto ti je veli kao djevojka, vozi se i uživaj u životu. Škola je na mene ostavila takav utisak, da sam se sasvim promijenio, to sto drugačije vozim nego nekad i nije čudo koliko sam se cijeli promijenio.

Ono sto mi se desilo tokom godina vožnje po novim zakonima je nevjerojatno, jer ne samo da sam u ovome surovome svijetu preživio poslije svih kilometara prijeđenih, nego svaki dan vozeći vidim više koliko je sve što nas učiše istina i korisno.

Tako jednog dana uče zakone koji se u vožnji ne smiju prekršiti nikad.

Poslije svih priča i primjera kako vožnja nije moguća bez zakona i pravila, od kojih na kraju poludiš jer ti pričaju sto sad i sam vidiš i znaš, ali takva je ta škola.

U školi dobre vožnje se vele ne smije prekršiti nikad ni jedan od zakona koje ovdje naučavamo. Stvarno nikad, pitamo mi i propitujemo, vele zakone dobre vožnje vozač nikada ne smije prekršiti, jer kršeći bilo koji isto je kao da ste prekršili sve i jedan, jer i taj jedan koji prekršite vas stavlja među one ostale koji ne poštuju zakon, a to znaci i da se odričete vlastita života, jer ga tako jeftino hoćete prokockati. Hajde već nam je svima bilo jasno, dajte velimo da krenemo sa zakonima.

Eto vele pravilo je prvo da nikad ne vozite kad se ne osjećate dobro, niste dobre volje, nasmijani,   puni života i ljubavi, najbolje vam je vele izlaziti u svijet sa svojim autom kad se osjećate lijepo da bi cijeli svijet zagrlili. Svi smo u tome trenu pomislili, uh što bi se navozili da čekamo te trenutke, naučeni juriti životnim cestama slijedeće pravilo nam se činilo nemoguće. Nikada ne zuriti!

Kad se sjetim kako sam u mladosti rosnoj znao u moj auto uskakati i goniti ga bez milosti, a onda onako izmučenog ostavim ko zadnju kučku i odoh za mojom srećom, a ovi vele sa autom kao da ti je djevojka.    Na porecima mi se činilo pomalo i smiješno i djetinjasto, a kad sam počeo ozbiljno voziti po novim zakonima pokazalo se da su nedostižni, stare navike su konstantno izbijale na dan, oh bio je to posao, evo ovo novo moje tijelo u dobrobitima dobre vožnje uživa za sve one ćelije koje su mrle i otišle.

Tako kažu u toj školi poštujte svoje mrtve, jer da oni nisu živjeli ne bi ni vas bilo, kad vozite vozite za život u koji su oni vjerovali, vozite životu i nikada ni jednog trena ne mijenjajte taj pravac, svejedno je kojim idete smjerom, ako je pravac život.

I jer idete u život i radi života, budite svjesni svaku sekundu dok vozite da to jeste vas život. Gdje je onda razlog za žurbu, oni koji vole život vole i Gospodina, oni koji se u Njega uzdaju neće na cesti radi svoje gluposti, pa su krenuli kasno ili u nemoguću misiju, divljati i ugrožavati ljude, oni znaju ako su bili slabi i neorganizirani pa okasnili, u vožnji to neće nadoknaditi, a Svemogući Bog lako zaustavi vrijeme da mi stignemo na vrijeme tamo gdje nam je namjeni,
Naravno da smo okasnili, masovno, malo je na svijetu ostalo pravih ranoranilaca, svi kasnimo, al jednako je bolje svakome od nas, da nikad nismo ni sjeli za volan, ako na kraju vožnje ne dođe Kraljevstvo, voziti vele treba tako da nas zadnja vožnja pravo tamo odvede, ako ne, u školi dobre vožnje kažu nije položio.

Mnoge sam zakone u toj školi naučio i iskusio živeći po njima, i svi mi se čine dragocjeni, do te mjere da evo u to stavljam moje vrijeme, a i sad ko da vozim, sve pazeći neće li odnekud nenadano preda me iskrsnuti bilo sto, jer pravilo je nikada se ne gurati sa onima pred nama, nego ostaviti prostora ispred sebe kao fini čovjek, koji svjestan svoga nesavršenstva svojim kontrolama i refleksima daje malo vremena.   Koliko put su ljudi preda mnom učinili stvari izvan svakoga razuma i logike, igrajući ruski ruleta doslovno sa svojim i životima drugih, i zahvaljujući mojoj navici da održavam pred sobom dovoljno praznog prostora, mnogo put nisam imao sudar nego sam nastavio svojim putem.   Da sam im bio preblizu, sve što sam učinio bilo bi premalo, jer je zahvaljujući tome zakonu i mojem poštivanju zakona, opet bi, o dlaci.

Vidim sve više koliko ovo nije priča za dobru večer, nego je to priča za dobar život, pa ju je nemoguće večeras do pričati, ali se nadam, da sam vam već u ovome uvodu dao nasluti kakva je ona, jer eto u toj školi dobre vožnje kažu čim osjetiš da ti vožnja nije krajnje uživanje, odmah gasi auto i čekaj da ti se raspoloženje povrati, da se odmoriš, dovedeš u red, i onda dalje nasmijan, inače si opasan za se i druge.

Ja sam vam sad pospan, da mi se ne bi desilo da sletim s puta večeras, odoh ja sad u krevet, a vas molim da mi svojim primjedbama date na znanje ima li smisla da se zaradi ove priče dalje trudim.

Lijepe snove svima želim, od kojih sutra kad se probudite budete orni za vožnju, ništa nema ljepše od životne ceste po kojoj voze vozači koji su se zavjetovali životu, pa voze a žive i uživaju. Gdje god prođu i što god vide na tome ostaju tragovi blagoslova, blagoslovljene i vama vaše vožnje bile.

tijelo - odavno se zna da se tokom sedam godina vremena cijelo tijelo osim moždanih ćelija obnovi i zamijeni novim ćelijama. Znajući to znanstvenici su se kao sumanuti bacili na istraživanja kao da otkriju genetski kod po kojemu stare i istrošene i umorne ćelije dobivaju zamjenu istih takvih novih starih ćelija, pa iako se tijelo obnovi mi jednako starimo, i na kraju umiremo. Znanstvenici znaju kad bi samo otkrili taj kod, i umjesto njega ubacili onaj koji kaže novoj ćeliji budi mlada, budi svježa, budi nova, otkrili bi vječnost, ljudi bi po svojim tijelima kakva su mogli vječno živjeti. I sva ta silna vojska koja kao mravi rade svi na istom projektu i sa istim ciljem, ni ne pomišlja na Tvorca, nema nikakvog respekta i poštovanja ako već ne i ljubavi, svi do jednoga zapravo misle, sta ce nam Bog kad smo tako blizu da zavladamo životom.

Đorđe Balašević - Narodnjaci

Narodnjaci su preuzeli stvar,
znaju sistem i stvaraju dar-mar.
Rasturaju po pitanju tiraža,
sve veća je blamaža biti neko od nas.

Narodnjaci su ukrali moj bend,
narodnjaci su federalni trend
a mi smo gurnuti u ilegalu,
na kom tajnom kanalu naći bazu i spas?

O narodnjaci,
sve vam je u šaci al' zašto da se baci?
Ma ostavite nešto i za nas.
Narodnjaci, braco i zemljaci,
budite ortaci pa smanjite taj gas!

Narodnjaci na ključnim mestima.
Narodnjaci u glavnim vestima.
Na džinovskim plakatima u boji,
kud koji mili moji, da vam ne čujem glas.

Narodnjaci sa našim curama.
Narodnjaci u svim strukturama.
Od udruženog rada pa do sporta,
narodnjak ante portas, njihov dolazi cas!

O narodnjaci...

Nemaju njive te perspektive, armiran beton zove nas sad.
A snovi lebde između negda na relaciji selo - grad.
Nastupa era amatera, iz svoje kože može se sad.
Rapidno stasa hibridna klasa na pola puta selo - grad.

Narodnjaci...

Narodnjaci, narodnjaci, narodnjaci, narodnjaci...

Pjesma je strasno tužna, nije zapravo za priču, ne za ovu, jer ce priča o školi dobre vožnje preživjeti sve ljude, jer svi oni koji je završe ne samo da lijepo voze poštujući zakone , nego to sumanuto kao bivši pušači nepušenje propagiraju.

Praćenje (0)

Osvrti:

Približna ocjena

Prikaži 12 of 12 osvrti

1. 19-10-2007 05:04

Kako tuzna slika za me, koji sam u Njemackoj razumio sto je to uvazavanje i zajednicki cilj u prometu. Ovdje kad promet zaglavi onda satima skoro ne mrda, sjedi, gori benzin i trpi, ako slucajno nemas klimu jao ti ga majci u vrucini. Pokusavao sam na sve strane pricati o mome iskustvu iz Stuttgarta, ljudi me uglavnom cudno gledaju, misle da nisam citav, jer zar meni nije jasno da je ovo Canada, najbolje mjesto za zivot na svijetu, kako ovu zemlju njen narod zove s ponosom.

Sad vam ja i radi navike i radi ubjedjenja vozim posvuda kao da sam u Stuttgartu, gdje god imam priliku koga upustiti na moju liniju, sve pazim ima li igdje ikog da se hoce progurqati i pripremim se da mu to omogucim, ali i pored blicanja, pokazivanja rukom, zaustavljanja vozila da mogu bez brige kliznuti na moj trak, ljudi su najcesce iznenadjeni, ne vjeruju da se to desava, treba im da se usude povjerovati da je u svom ovom ludilu i trci i to moguce. Poneko od onih koje sam pred sebe propustio se zahvaljuju jos dugo jer sam ih spasio, a ja se tiho nadam da ce se eto toga sjetiti sutra kad nekog opazi kao sto ja njega opazih. Jako se trudim, vjerujete, ali nisam opazio da sam do sad nesto ocito postigao, ali radim i dalje na tome.

Kad bi mi bar bilo jasno zasto se ljudi tako grcevito i tako odlucno odupiru boljemu, zasto dobro tako sporo prodire u ljudska srca, zasto radi sitne racunice koja mu odgovara trenutno gazi i ljude i zakon, samo da bi se za tren nasao na vrhu, pa makar svi drugi zato propali. Sto je to u Nijemcima tako drugacije da oni mogu i znaju, a mi znamo i mozemo kad moramo, a kad nam je ostavljeno na slobodu, onda smo, bolje da ne idem u detalje.

Nijemci su izracunali da se moze zivjeti i kad se vozi 30 km u gradu, ali kad svi voze, svi se krecu, promet tece polako posvuda, ali tece, jer alternativa tome je samo zastoj. Nije mi bila namjera idealizirati nijemce, nije ni kod njih sve savrseno, opazio sam ja i drugih stvari, ima guzvi i zastoja i po Njemackoj, ali eto to za voznju i voce po parkovima i posvuda, za vinograde u sred grada, e to sam morao da spomenem, to ja bar vise na svijetu nigdje ne vidjeh.

Ijos ovo pa odoh u setnju. Za dvije godine u Stuttgartu nisam naucio ni stotinjak rijeci njemckog, nije mi bila sila, jer se medju tim ljubaznim ljudima rijetko nasao netko ko ne govori bar malo engleski, i nikada ni jednom nisam dozivio neprijatnost jer nisam nijemac. Po nijemcima bih ja i danas tamo zivio, ali nesreca je moja sto je tamo toliko nasih, i hoces neces moras se i sa njima druziti. Koliko god su mi nijemci posteni, korektni, prijazni, toliko su vise nasi lopovi, prevaranti, lazovi, naravno ne prema nijemcima, jer bi im ovi brzo stali u kraj, nego smo takvi jedni prema drugima. Tako vam je ono sto je u Njemackoj nemoguca stvar, a to je da radite i da za to niste posteno placeni do najmanje sitnice, sasvim moguce kad radite za nekog naseg, obicaji iz Hrvatske su medju nasima u mnogim situacijama zivi.
Ovaj zapis o mom zivotu u Stuttgartu sam prekopirao iz jednog drugog zapisa, pa molim da ne zamjerite kad to iz teksta biva ocito, cinilo mi se prigodno pokazati ovdje u skoli dobre voznje.
I dalje dobru voznju zelim svima, i nadam se opet vasim osvrtima, ne mogu pricati u prazno, kad bar jedno ima imas razlog, zar ne

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Plamenko B

2. 19-10-2007 04:50

Druga stvar koja me je iznenadila preko svake mjere je cinjenica da nijemci po parkovima sade mnogo voca, tako da nemate samo drvece koje nudi hladovinu nego i voca ima posvuda. Da li je to tako drugdje po Njemackoj ne znam, mozda je Stuttgart neka posebnost, ali sad mozete zamisliti mene u tom gradu, Motican u Stuttgartu. Svaki slobodan trenutak sam proveo u prirodi, a kako sam otprilike bio jedini koji je jeo to voce iz parkova, cesto se dogadjalo da svabe prolazeci samo sto se ne krste gledjuci me na tresnji ili kruski, pitajuci se odakle ovaj dolazi, koja je ovo sorta. Jer kako rekoh da za sve to vrijeme skoro nikog nisam vidio da voce bere. Oni svoje voce kupe u trgovini i jedu, a ove vocke po parkovima su im valjda za ukras. A meni sve sto kupim u trgovini je suplje i prazno, nesto mu fali, a kad si sam uberem, a ono kao da je nase moticko, drugaciji ukus pa to vam je.

Nisam ja bio toliko siromah da si nisam mogao kupiti voca, ali sve sto kupim, sto ljepse izgleda to je u ukusu vise prazno, jedes a osjecas da nesto fali, kao da nam je u vocu prodana neka laz i prevara, jer na kraju ostajemo prikraceni. A ono voce sa drveta, kad ga sam zrelog uberem, e to vam je nesto posebno, tome jednostavno nisam mogao odoljeti. Mozda i zato jer tu osim Bozijeg prsta koji stvara i daje nije posredovao ni jedan covijek sa svojom mizerijom i sitnom racunicom.

Nije mi bilo ispocetka lako kao ni u prometu, treba vremena de se naviknes, nije lako raditi sto niko ne radi niti zivjeti kako ne zivi niko, nije lako u zivotu ljudima biti ibret, ali covijek se na "sve"' moze navici.
Tako sam se i ja navikao da se svabe cude meni koji jedem voce koje oni inace ne diraju, njima eto ono sluzi kao ukras valjda.

U tome gradu mozete naci malina posvuda, kod njih i ostruga ima sasvim odredjeno mjesto u gradskom ambijentu, sjecam se da sam jedno jutro nabrao oko 10 kila malina i napravio slatko da sam medju mojim njemackim prijateljima bio sampion.

Ne pisem sve ovo da nesto isticem i podizem sebe, ma kakvi, niti ima razloga za to niti mi je na kraj pameti, mene muci nesto drugo. Kako je moguce da tolike tisuce hrvata koji tu zive, i koji su se divno prilagodili, koji su se uklopili, koje nijemci postuju i cijene, kako je moguce da ti ljudi nikada nikakvog dobra nisu donijeli kuci, u nase krajeve, nikakvu kulturu ponasanja i zivljenja. Nego kad iz uredjene i organizirane Njemacke izadju, i spuste se malo juznije, odjednom su bahati i naduti jugosvabe, koji gaze gas do daske, ruse propise, ruse ljude, i kao da su sve vrijeme u Njemackoj samo cekali da uzmu malo dopusta da bi se mogli vratiti svom iskonskom divljastvu. Kao da smo i u Njemackoj uredni i fini samo zato sto kad svabe nema lijevo desno, a u stvari sami uistinu nismo nista drugo nego cobani.

Neka se ne ljuti netko na me radi ove iskrenosti i pitanja, o ovim stvarima bih zelio razgovarati, cuti vasa misljenja, i mozda otkriti i neka moja kriva vidjenja i zablude, ali rekoh kako mislim. Znam ja da mnogi nasi nisu divljaci, naprotiv, u mnogo cemu bi moticani mogli biti primjer, ali generalna slika mi je takva kako napisah.

Ono sto me je uistinu sokiralo kad sam se ponovo vratio 2004. u Canadu. Sad i ovdje voze kao po Hrvatskoj, brzine nisu tako velike kao kod nas, ali to ne smeta nekima da obaraju rekorde, a kad vozite iz sporedne ulice u guzvu, ovdje ako niste hrabri i bezobrazni mozete na svom mjestu cekati cijeli dan, nitko vas nece pustiti da udjete u promet. Kako tuzna slika za me! O Canada!!!

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Plamenko B

3. 19-10-2007 03:44

Tako sam vas se pozelio ko da je od zadnjeg citanja prosla godina. Hvala vam za strpljenje. A ako vam je do ove price molite se Bogu za me, jer dok je mene bit ce price. To vas najtoplije molim jer mi je vazna vasa molitva, svaka mi je dragocijena, ...oni koji se ne mole i ne vjeruju u molitvu, neznaju ni za njenu moc. Oni koji uistinu Boga osjecaju u svom zivotu moraju moliti sa strahom, jer kad se okrenemo oko sebe i vidimo rezultate nasih molitava, ocito je da moramo poceti ljepse moliti.

Mi vjerujemo u Boga koji je sve stvorio i svime upravlja, i da On svojim stvorenjem upravlja tako sto ga LJUBI. Isus je umro na krizu tvrdeci da je Bog Ljubav, i da ce LJUBAVLJU LJUBAV spasiti svijet, a ne silom, organizacijom i manipulacijom. Isus Uskrsnu i na odlasku obeca, poslat cu vam Duha Utjesitelja, da vas vodi dok se ne vratim. I mi svi vidimo danas svjedocanstvo i potvrdu kako je sve Isusovo sama istina, Duh Utjesitelj svijet nikada nije napustio, pa smo tako prezivjeli i mi da svojim ocima vidimo da nada nikada nije umrla i nestala sa svijeta.
Ako nas Bog zna samo Ljubiti, kako bi mi mogli drugacije, zar nam nije ideal biti Mu slicni, mi uistinu kako Josip rece nikoga ne mrzimo, ne daj Boze, pa zar cu sad zaradi mojih grijeha zamrziti sebe, ne mogu da se mrzim, nisam lud, ali mrzim grijeh, gdje god ga i kad god ga vidim, a najvise ga mrzim kad ga vidim kod sebe, ...sa njim ja mira i primirja ne mogu uspostaviti nikada. Grijeh mi ne da Onaj Duh iz Kristovih obecanja probudi ovo tijelo, ne volim ga i gotovo.
Smisao price je dakle objaviti znanja koja pomazu u zivotnoj voznji, i teskocama koje nastaju uvijek i jedino zbog grijeha. Smisao price nije siriti mrznju prema onima koji se protive spasenju i odbacuju ga, nego da nas ucvrscuje u oprastanju i jaca u molitvi za one koji se sami za se ne mole. Smisao price je da mi koji vec lijepo vozimo, krenemo od sad voziti tako da ljudi i ne htijuci krenu nas imitirati, jer vide kako nam je voznja ko bombona.
U voznji autom na cesti a i u zivotu nam danas nije druge nego voziti sa svijescu da je pederskog ponasanja toliko da nas svasta moze doletiti, mi moramo biti budni. I ne podlijegati voznji ostalih, dobri vozaci kad vide djela ludosti ne psuju druge vozace nego se za sviju mole Bogu, ako i jesmo bolji prepoznajemo u drugima kakvi smo sami bili, lako je kritikovati a tesko je razumijeti.
Da ne razvodnim ovo previse mojim promisljanjima evo vam jedno iskustvo.
Kad sam se preselio u Stuttgart, najprije mi je uzelo pola godine barem da sam se navikao na ljubaznost i finocu tih domacina. Proputovao sam dosta svijeta, a ipak sam dolazeci medju svabe dozivio iznenadjenje koje mi je bilo izvan pameti.

Stuttgart je veliki grad i njime svakodnevno kruzi more automobila, guzve se stvore zacas i posvuda, ali svabe imaju kulturu voznje koju nisam vidio vise nigdje, mada je moguce da toga ima jos. Kad u Stutttgartu dolazite iz sporedne ulice na glavnu, u kojoj je guzva i promet blokiran i usporen, onda vam svabe nude ulazak na tu ulicu, odstupaju od svoje prednosti i ustupaju ti mjesto da se i ti polako ukljucis. Svi idu sporo, ali svi polako idu naprijed. Zamislite sad mojega iznenadjenja i nevjerice, u Njemacku sam dosao iz HR, gdje sam u dvije godine nekako uspio medju primitivcima i divljacima prezivjeti. U pocetku se nism usudjivao povjerovati da je takva kultura moguca, dosavsi od nas gdje svi samo naprijed grabe ne gledajuci ni lijevo ni desno, gdje svi voze protiv svih. Pitao sam moje njemacke prijatelje o tome, a oni se samo smjeskaju i vele, mi samo vozimo logicno, kad tako ne bi vozili Stuttgart bi zablokirao, sve bi stalo. Da stvar bude zanimljivija, taj narod je jednostavno sumanut u postovanju zakona, oni bez zakona, uredbi i propisa ne bi znali ni mogli zivjeti. Sve je i sve mora biti po zakonu, zakon moraju postovati svi, a za to se brine svaki malte ne nijemac, jer svaki je ne samo gradjanjin nego i volonter policajac. I onda vidis da su se u prometu odrekli zakona bez kojega su inace nesposobni zivjeti, i uveli neki prirodni red, koji je izvan zakona, i to opet funkcionira kao da je zakonom odredjeno. Nevjerovatan narod, uistinu nevjerovatan.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Plamenko B

4. 15-10-2007 22:51

Narode da ne bude kakve zabune: mi nikoga ne mrzimo. Homoseksualci ili pederi obradjeni su u katekizmu, kojeg Plameni planira pro?itati. Dok ne stigne do te stranice evo copy-paste objašnjenje nazadnu temu:
2357 Homoseksualnost oznacava odnose izmedju muskaraca ili zena koji osjecaju spolnu privlacnost, iskljucivu ili pretezitu, prema osobama istoga spola. Ocituje se u vrlo razlicitim oblicima kroz vjekove i u razlicitim kulturama. Njezin psihicki nastanak ostaje velikim dijelom neprotumaciv. Oslanjajuci se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao tesko izopacenje, Predaja je uvijek tvrdila da su "cini homoseksualni u sebi neuredni". Protive se naravnom zakonu. Oni spolni cin zatvaraju daru zivota. Ne proizlaze iz prave cuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slucaju ne mogu biti odobreni.

2358 Nemali broj muskaraca i zena pokazuju duboke homoseksualne teznje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za vecinu njih predstavlja kusnju. Zato ih treba prihvacati s postivanjem, suosjecanjem i obazrivoscu. Izbjegavat ce se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom zivotu ostvare Bozju volju, i ako su krscani, da sa zrtvom Gospodinova Kriza sjedine poteskoce koje mogu susresti uslijed svojega stanja.

2359 Homoseksualne osobe pozvane su na cistocu.Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadsto uz potporu nesebicna prijateljstva, molitvom i sakramentalnom miloscu, one se mogu i moraju, postupno i odlucno, pribliziti krscanskom savrsenstvu.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Josip

5. 15-10-2007 14:10

ako me slucajno sad zenskari napadnu ja im sugeriram nek fino to sve procitaju pa progutaju knedlu mogu i popiti casu piva i da zakljucim mi zene u biti ne volimo, ma sta ne volimo ma mrzimo zenskare pa eto...

kako rekoh homosexualci njih na brzinu sredimo ali zenskari su vam kroz citav zivot kao Rabini kamioni spedicije Bugojno... koliko god bile velike nikada ih ne mozes ispuniti do kraja uvijek ima mjesta za jos... eto , sjetih se onih velikih kamiona i onih kamiondzija... bile su to ljudeskare soferi koji su vozili te ogromne kamione i na prozorima imali obavezno duplericu sa nekom golom zenom. Valjda im je to bio znak raspoznavanja.... da nisu oni - znate koji vec...
ma na cesti zivota svasta se moze naci i sto je najgore dozivjeti a mislis da je tek san ...

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

6. 15-10-2007 13:59

jos da nadodam ... :grin

pokusat cu biti kratka da ne budem dugacka...

, u svakom slucaju bolje je o temama kao sto je ova ili narkomaniji pedofiliji itd.. itd... govoriti, najmladje na vrijeme educirati tj. razbijati strah i predrasude koje mogu steci u neznjanu dok su mali. Mi smo zivjeli nazalost u doba kad su se incesti, sexualni poremecaji , narkomanija, pedofilija i sve ostale perverzije dogadjale ali o njima se sutilo, utajivalo i to je zapravo bio odlican temelj upravo takvima da vrse svoja nedjela ne ometani od drustva, obitelji , skole itd... pricati o narkomaniji bilo je tabu tema, pricati o sexualnosti takodjer, u skli se o tome nije jednostavno govorilo a to je bilo pogresno. Danas je to ipak bolje i drago mi je da s mojom djecom mogu govoriti mnogo otvorenije i jednostavnije nego li je to bilo nasim roditeljima sa nama. No, primjecujem da ja na pitanja svoje djece osjecam sram i nekad pribjegnem stereotipnom odgovoru u stilu ...hajde sad spavati o tome cemo razgovarati kad budes starija/ ji.. dakle, u meni su ostali neki tabui koje sa sobom nosim kroz zivot ali to je u svima nama tako i tu mozemo raditi na sebi da slusamo cesto puta upravo nasu djecu koja bez straha od stida i kompleksa mogu razgovarati sa nama naravno najboljim pedagozima i uciteljima.

Pa i nisam bila tako bas dugacka zar ne ? :zzz

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

7. 15-10-2007 13:51

Kako vidim u komentarima je stavljen akcent kao i u prici uostalom na one koje mozemo nazvati izrodima, onima koji upraznjavaju protuprirodni blud, onima koji su sinonim za nesto bolesno i izopaceno, dakle, homoseksualci. E, sad fala Bogu da znamo s kim imamo posla i da nasi sugovornici se na brzinu izjasnise da oni to nisu. Valjda da se ne dovedu u nepriliku i da nam kazu jasno i glasno da oni cvrsto stoje na zemlji i da su orijentirani a na koga ako ne na zene ???

, naravno da se necemo zadrzati na sexualnoj orijentaciji nasih sugovornika nego idemo dalje...

Sa mnom radi jedan homoseksualac na poslu. Svaki dan se vidimo popricamo i cak pomognemo jedno drugome kad zapne, svi znamo njegovu sklonost ka muskom spolu a na bozicni party doveo je svog partnera sa sobom na prijam.
Od njega nas nikada ne zaboli glava. On je susretljiv, uvidjavan cak kao neka mala beba izgleda nevino i bezopasno.
No, on je TAJ. I to svi znamo. I sutimo. Jer ne smijes reci nista protiv ni za rijec sex, sexualnost i sve na tu temu jednostavno nije dobro govoriti i spominjati na radnom mjestu.
Homoseksualnost je po meni nastranost, vjerojatno bolest, jednom je nas zupnik dobro rekao u propovijedi...nije Bog stvorio Adama i Adama da se mnoze i stvaraju djecu vec Adama i Evu, u prirodi i zakonu oplodnje zivotinja nikada nece vuk osjetiti prirodni zov parenja na vuka vec traga za vucicom.
Samo je u covjeku tako ogromna oprecnost koja vodi u ovakve nastranosti.
No, primjer mog radnog kolege navodi me na pomisao...s njim u drustvu apsolutno sam sigurna da mi nece dosadjivati, da me nece promatrati umjesto kao radnog kolegu mozda kao zensko stvorenje dok je kod muskih persona to moguce i postoji taj neki rizik da ti ide na zivce jer je musko takvo kakvo jest svalerski nastrojeno a takve ja zovem jednostavno zenskarima... dakle razlika postoji izmedju homoseksualca i zenskara ali i bliskosti... zar nije zelja da se osvoji sijaset zena kroz zivot i ne zadovolji sa jednom zapravo neki poremecaj u muskarcu a mozda i zeni koja je takvih sklonosti... dakle, gdje je ta velika razlika ? zar nije jednako ogavno kad se rade prevare , kad se dobije zelja za promjenom partnera a to se obicno zove prevara u braku ili van njega.... onda kad se sve oduzme i sabere dodje se negdje na sredinu...mozda se lijek i nadje za homosexualce ali za zenskare teeeeskoooooo.

Ovo je tema o kojoj se moze pricati danima, nama koji zivimo u zemljama gdje su pravo na sexualnu orijentaciju doveli do vrhnunca i krajnosti nista ne preostaje nego zivjeti u tom i takvom drustvu i gledati sto se dogadja, mozda neki utjecajniji od nas nekad nesto uspiju korisnoga napraviti ali ovo kako sad ide je krajnost i to ona sodomska.
Taman da me zatvore ono moje u meni majcinsko kaze : kako je normalno i po zakonu da dva muska ili dvije zene imaju pravo na usvajanje djece ? koji zivotni pravac ce im onni odrediti ? jedva muz i zena , otac i mati mogu u danasnje vrijeme izvesti na pravi put svoje dijete a kamoli da ga nakaradnost vodi u zivot i kroz zivot. Ja bih rekla strahota od Boga, vrag pakleni sisao na zemlju pa to ti je.

Homosexualci imaju utjecaj u drustvu, imaju cak i u nasem hrvatskom javnom, politickom i inom. Oni se obrazuju, dobivaju dobre pozicije , kao i utjecaj i polozaje. Po mome usudu , oni koji sjede na tronu svijeta zele po svaku cijenu unistiti vrijednost obitelji. Obitelj, htjeli mi to ili ne jest fundamentalnost svakog drustva.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

8. 15-10-2007 02:28

Dobro dosao Ivane brate, dobro dosao u moj zivot. Vec sam te opazio ovdje u drustvu, drag si mi, podsjecas me na mene

Dok sam si jutros spremao caj, pomislih, Boze dragi, nije li netko vec ostavio nesto za sto bih s mogao zakaciti u mojoj prici, jer bez toga je ne bih mogao nastaviti ni slovca, a ovako, evo s veseljam sjedim ovdje sa vama u ocekivanju cime li ce se ova poruka napuniti.
Maloprije mi se javi jedna barlovcanka i veli Plamenko jel ti ono o zivotu ili voznji autom? Eh velim, vrati se ti princezo u moju pricu, tamo ces naci sve odgovore.
Ti se Ivane zavrati da kazes da si se smuseno izrazio, meni se vise cini da je to bio onaj osjecaj koliko osta nerecenog, jer ovo sto si rekao meni jasno i razumljivo do daske, i sve rijeci koje bi svatki muskarac koji nije peder izrekao, pa me moj brale veseli da nisi jedan od njih, a ko su oni ja cu sad pokusati izreci, al nije lako. Jer su rijetka mjesta postala gdje ako dignes glas, oni naprave galamu, i sta si radio, kome si pricao.
A u ovim tisinama "barlovackog hrama", eto meni drago progovoriti. Ko da ce cijeli svijet cuti, a to mi je upravo zelja.
Sjecam se moga odrastanja, u mojoj kuci nikad nisam cuo da to zlo postoji. Kad bi se desilo da mome bratu Tomi u igri ucinim nepravdu i nazao, evo i sad vidim njegove lijepe oci dobrotvora koji se ni naljutiti zapravo ne zna, kako me kore dok izgovara: "E jesi neki!" To me je uvijek iz mojih prednosti jer sam cetiri godine bio stariji budilo, pa sam se sad ja ozaloscen radi sebe kajao i vracao prednost njemu, kako je Bog dao da bude. Kasnije kad smo odrastali i izlazili u svijet, dok sam se sklovao u Banjoj Luci, bilo je uobicajeno cuti na svakom koraku, kad god neko reaguje na nepravu, na nasilje, na aroganciju, veli onome od koga to dolazi : "E jesi peder!"
Banjolucni toga vremena su pederima nazivali one koji su bili umisljeni, naduti, iznad drugih, a kakva im je seksualna orijentacija o tome se nije puno razmisljalo. U to vrijeme pederi medju pederima su zivjeli u ilegali, ali da ih je bilo potvrdjuje i ova rijec koja se udomacila. Ja je zapravo cijeli zivot izbjegavam, nikada je u zargonu nisam prihvatio, meni je dovoljno strasno bilo da izrazi moj jed i jad i ono nase staro, "jesi neki", od zla vece nikad nisam trazio.
U ondasnje vrijeme da si ljudima pricao da ce danas biti ovako, rekli bi ti da si peder pa tako pricas. Ne bi ti vjerovali jer da povjeruju najprije bi te dobro nalupali i rekli ti da se otrijeznis. A danas oni ponosno spanciraju svijetom, jer su ga se domogli i guse.
Pederi su pederi najprije u svijesti, jer odatle sve polazi, od nase svijesti zavisi kakve su nam misli i stavovi, od misli rijeci, od rijeci djela i evo dokle smo stigli. Kad peder postane toliki peder da mu vise ni njegova vlastita seksualnost nije sveta, onda se on i na nju posere i pljune kao sto je i sve ostalo popljuvao u svom zivotu. Ali to je samo jedna od mnogih stepenica u tome padu. Oko nas je pedera koliko hoces, mozda nikad nisu slovili kao takvi, jer to nece priznati, ali se ponasaju kao da su im njihovi bliznji smece, svoje radnike psuju i pljuju kao nagradu da im daju jer za njih ginu i odricu se druzenja sa svojom djecom.
Kao sto je voznja u stvarnosti neodvojiva od zivota, jer je voznja zivot i zivot voznja, tako je i seksualnost neodvojiva od ostalog, ona je integralni dio nasega bica, a sve skupa kad uzmes, jedina dilema je, jesi ili nisi neki, da vise ne spominjem tu pogan, ali jednom treba reci.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Plamenko B

9. 14-10-2007 23:33

Ovo dole sam mlo neprecizno napisao pa bi se mozda moglo krivo protumaciti. Radi se o poremacaju u glavi kod tih ljudi. Valjda jednog dana nadju lijek za to. Nisam ni ja vise za nikakvog pisanja. Postajem neprecizan i slampav.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

ivan

10. 14-10-2007 23:01

Baš maloprije na vijestima gledam kako su u Vatikanu nekog sve?enika, da li izbacili iz službe ili iz ureda, nisam siguran, deklariranog homoseksualca. Ina?e pojam peder u našem slengu može biti karakterno stanje a ne samo seksualna orijentacija. Ne biti homoseksualac ne zna?i da je ?ovjek odmah pošten :grin

. Evo ja nisam homoseksualac a smatram se poštenim

. Neznam kako ti svugdje vidiš te božemeoprosti nepoštene ljude. Ja ih ne vidim nigdje no naravno vjerujem da ih ima. Po mom skromnom mišljenju, što kaže Dudek, mislim da je to samo poreme?aj u glavi kao što je recimo tumor poreme?aj u tijelu. Neznam šta bi drugo moglo biti. No nisu oni osvojili svije a i ne?e. Svijet su osvojili pohlepni i egoisti?ni a mi vu?emo ko mazge za njih. I ne bunimo se. Ima puno razloga zašto se ne bunimo a jedan od njih bi mogao biti što smo im i mi sli?ni i željeli bi biti na njihovom mjestu samo nismo dovoljno vješti. Svijet je mala bara sa puno krokodila u njoj.
?or?eva pjesma Narodnjaci nije o komunistima tj. protiv njih jer ?oko je bio CRVENI ŠANSONJER. Pjesma je doista o svira?ima narodnjaka koji su uzeli prostor onima koji to nisu. ?oki je bilo fino sa komunistima i on je to puno puta sve otpjevao. Nekad sam ga slušao s uživanjem ali nema više te želje. Ne radi više za mene ta mjuza. Ma ponekad može ali ne baš ?esto.
Ovo o vožnji malo mi je nejasno šta se ho?e re?i. Znam jedino da nas sve skupa netko voza i vozat ?e nas do sudnjeg dana. :upset

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

ivan

11. 13-10-2007 12:02

Kad spomenu kocnice Zorice, u skoli dobre voznje se one jako tesko mogu izlizati, jer je upotreba kocnica u dobroj voznji svedena na minimum. Vec samo dvije stvari iz skole dobre voznje mijenjaju mnogo, eto recimo ta distanca koju ostavljamo u voznji pred sobom, i cinjenica da ne srljamo kao izgubljenici nego kao trezvena ljudska bica postivajuci limite prometa, a prije svega nase vlastite limite, ne guramo koliko moze auto, nego uzivamo u voznji. I vidi cuda, i vidi cuda, gledajuci ispred sebe i videci sto dolazi, ne moramo ko sumanuti pritiskati kocnicu, jer imamo distancu. Vec i spustanje noge sa papucice za gas je dovolno najcesce, samo ako smo je na vrijeme skinuli. Moj je instruktor ponavljao, te dvije papucica dole treba da koristis najminimalnije, kako cu voziti velim, pa diras ih veli kao da su to dvije zmije, kad moras pritisnes, ali sa zmijama oprezno. Sjetim se toga svaki dan barem jednom, i ne mogu se ne nasmijati, vozim vam tako da kocnicu ne diram osim rijetko, moja majka koju sam bolesnu vozio kod ljekara, kaze ni jedan auto na svijetu nije kao ovaj, dodjemo kuci a tanjir supe bi pojeo u autu da se ne prolije, eto kakve su mi se voznje desavale otakd sam pohadjao tu skolu. Sa onom bacenom energijom, spaljenom tako da je jedina korist zagadjnje, mislim na ono kad se i pred crvenim svjetlom pred sobom gura jos koji metar brzo, da bi se na kraju moglo posteno muski zakociti. U toj skoli vele Bogu ce mo odgovarati za sve sto bacamo u zivotu, jer sve sto bacamo da ne bacamo bilo bi dovoljno scijelome svijetu sirotinje i nesretnih, koji su to zato jer smo ovakvi. Nas tamo naucise da vozimo sa malo gasa i malo kocnica, kad ti je auto kao sestra i kad se prema njemu pocnes tako ponasati, ne samo da se ne deru kocnice, nego i cijeli auto postane nepoderiv. Mogao bih vam dati cuda primjera, no svi ih vidimo pred ocima. Kad god sjednem sa nekim znancem u auto, tko god me drugi vozi, uvijek sebe uhvatim u mislima kad vidim kako voze, majko moja ovaj ovako i sa zenom, ponekad zavrsim u molitvi da se Bog jadnici smiluje, takvi su trenutno uglavnom vozaci. Svi misle nije vazno, moze i ovako, jer ne znaju da ovako ne moze jos dugo, ovakvoj voznje koju vidimo sve vise je odzvonilo. Ne vjerujete, eh vidjet ce te, pedera je jednostavno previse, a to i po Babilonskoj prici znamo nasemu Stvoritelju nije po volji. Evo koliko me Bog pozivi pisat cu ovdje i dalje o toj skoli, ali vas molim da mi pomognete, tesko je pricati kad ste nijemi, treba mi bar netko, evo zbog tebe Zorice nastavljam, zape ti za kocnicu i ja velim evo mi prilikem da pohvalim skolu, ne diraj Zoro kocnice, nego vozi tako da ti sto manje treba.

Evo mi pade na pamet da nisam spomenuo kretanje. Eh to vam je procedura. Uvijek treba krenuti sa pravim korakom, sa pravom mislju, sa mirom u srcu, i polako, lagano, neka vam kretanje ne bude lansiranje u svemir, nego neka ga vasi putnici ne osjete, nego kad se trgnu a ono voznja. Ko sevdalinka. Kad krecete da putnici ne opaze, a kad stajete opet da ne znaju da su stali, vele kad to uspijes ti si magistar u dobroj voznji.

Predivno je ovo sto nema puno mjesta, evo se smijem jer cu morati zavrsiti, sto moze stati jos u tristo slova. Ah dobro se sjetih, sve ovo vazi i za zenske vozace, kad je vidim kako vozi odmah mi je jasno kako joj je muzu, ne vjerujete, pocnite posmatrati, pazljivo, pa mi javljajte ako sto opazite, dajmo ove stvari staviti na test, ovo zapravo nije literatura.

lijepe snove svima i put

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Plamenko B

12. 13-10-2007 01:04

Perfekt!!!!!
A vozimo li mi svi u zivotu?

Mislim da DA, a ja ponekad u rikverc idem sa pogledom NAPRIJED

.
Jel to normalno? Moj INSTRUKTOR kaze da nije ali odobrava samo da nikog ne povrijedim.
A sta je sa kocnicama, jesu se izlizali od silne upotrebe?

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

zorica

Prikaži 12 of 12 osvrti