barlovci-zupa.org - Nekad i sad

Posjeta : 1693

Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te!!!

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes. U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Coca cole s našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga.

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo se STALNO IGRALI VANI. Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivača, planova, klisa, špekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti. Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem.

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo
dva i to drugi tek od popodne).

Nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele,
kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI VAN DRUZITI SE S NJIMA!

Padali smo s drveća, znali se posjeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica! Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva. Naše generacije su proizvele najbolje izumitelje i znanstvenike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na grješke, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim! I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!
MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI!

Možda bi bilo dobro pročitati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali. Pozdrav generaciji. ŽIVJELI !!!

P.S. da ne bude kakvog nesporazuma. Ovo nisam ja napisao,već je došlo u nekom od mailova sa zgodama koje mi često šalju prijatelji. Vi se svakako zabavite čitajući i napišite u svoj osvrt.

Praćenje (0)

Osvrti:

Približna ocjena

Prikaži 10 of 10 osvrti

1. 04-12-2007 02:09

ok.Ko uobicajeno skrenula sam sa teme,ali sad cu malo i o temi...
Ja sam dragi moji uvjerena da i danas ima bezbroj djecice koja se igraju , kauboja, lutkica,zmirke, lastisa, lopte i odbojke ..
Evo u nasem kvartiru klinci provode slobodne trenutke napolju, iako imaju uredjena djecija igralista o kojima smo mi mogli samo sanjariti ipak se zavuku u obliznju sumicu polome grane prave si toboznje dvorce, penju se po drvecu, kopkaju neke bljuzge u blatu, jednako se raduju kad padne snijeg i takmice se ciji ce snijesko biti najlijepsi, grudvaju se, cak se i uporno pustaju saonicama niz jedan minijaturni brezuljak iako svi ti klinci znaju skijati i maju cjelu opremu te cesto u zimi idu na prava skijalista.
Klinci u mome kvartu su svih boja i nacija, no Hrvata ima najvise neznam da li su ta "nasa "djeca poprimila ipak nesto od nase fantazije iz djetinjstva pa su stime privukli i paznju ostalih klinaca tako da svi redom divljaju po nasem kvartiru, a bude i pored kaciga, skafandera, stitnika za ruke i koljena opet bude i lomova, i razbijenih noseva, i trnja u rukama, opeklina od kopriva , i smrznutih nogu i ruku , te mokrih hlaca iako imaju super opremu...
I to sve dragi moji u gradu Bernu...a da nepricam o nasim domacim klincima u HR.
Naravno dosta klinaca provodi vrijeme uz video igrice, kompjutere, i televiziju, ali tu je roditelj kriv (u takvim stvarima ih treba drzati pod kontrolom).

Djeca su ostala djeca kao i prije, i sve je to isto kao i prije , razlika je samo u nama odraslima , nama iz 50, 60, 70, 80 godista mi smo bili djeca u koju su roditelji imali povjerenja,djea kojima su roditelji davali sansu da nesto sami probaju i nauce ..ali vecina nas nismo takvi, drzimo ih kao u staklenom zvonu.

Znam jednu frendicu cija je cerka prohodala samostalno tek sa skoro dvije godine , a samo zato jer se ta frendica bojala da joj cerkica nepadne.Cjelo vrijeme trckala je za djetetom podrzavajuci je za ledja, tj.praveci joj oslonac da mala ne izgubi ravnotezu i da nedaj boze ne padne.
No sad kad treba da joj bude oslonac i kad treba da je ima pod kontrolom...sad ima pametnija posla.E zato kazem ...nismo mi djeca bili drugaciji od nase djece..mi smo samo drugaciji roditelji od nasih.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

nata

2. 04-12-2007 01:11

------------------------------ ------------
ja sam se najvise igrala sa mojom lutkom "crnkinjom"
Mama mi je kupila tu lutku na poklon .Bila je crna, prava mala Afrikanka neobicna gotovo ruzna nspram lutkica koje su imale moje prijeteljice, ali meni je bila bas medena i posebna.
Ja i moja cigancica tako sam je zvala bile smo nerazdvojne.Ona je imala frckavu crnu kosicu i jednu narandjasti mrezastu maramu pa kad joj svezem tu maramu oko njene crne kosice onda je mi je bas bila posebno slatka.
Ostale djevjcice se nisu htjele igrati samnom zbog moje cigancice, rugale su mi se da mi je lutka upala u katran, da je ciganjska jer je crna, da sam je pekla u rerni i da je gadna kao baba roga. :sigh

Jase ipak nisam odvajala od nje ali nisam ni dala nikome da je pipne bila je to moja i samo moja cigancica, i bas me briga ako je drugima bila gadna ja sam imala posebnu lutku i za mene na svijetu niko nije imao cigancicu nego ja.
No kako to obicno biva kad nesto volis dugo ti ne traje....
Jedne godine Dunav je poplavio cjelo nase podrucje, dok su odrasli pokusavali spasiti sve sto se spasiti moze ja sam panicno trazila miju cigancicu, znala sam da je u dvorisu ali voda je tekla na sve strane i nismo smjeli izaci van iz kuce..
Tu sam noc preplakala jer mi nije bilo cigancice..
Slijedeci dan blejila sam tuzno kroz prozor, voda je sikljala niz nasu ulicu nista se niuje vidjelo osim muljevite brze vode ...i jedne male narandjaste mrezaste marame kojja je jednakom to brzinom vode nestala niz nasu ulicu.--- :sigh

Eto takoje zavrsila moja cigancica..."odnio je Dunav" ko zna gdje je danas...
:sigh

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

nata

3. 02-12-2007 22:09

u tekstu kaze "Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako rijesiti probleme"

KAKO SAM NUCILA VOZITI BICIKLI?
-ISPITALA KOPRIVE DA LI STVARNO ZARE-----ZARE I TO PO CIJELO TJELU
-MISLILA DA SAM U CIRKUSU, NAPRAVILA SALTO NA PUTU POSUTIM GANJC NOVIM RIJCNIM SLJUNKOM,POSLJEDICE---RAZBIJEN NOS, KOLJENA, RUKA, I JOS VECA SRAMOTA JER SU TE LJUDI VIDJELI KAKO "BRNAM" .
-E TEK KAD SAM TO SVE ISPITALA ONDA SAM VOZILA ALI NIKAD NISAM NAUCILA DA VOZIM BEZ RUKU....JER JARAK JE UVIJEK BIO MOJ I SAMO MOJ, BIO SUH ILI KALJUZA.
tako sam ja rijesavala probleme :upset

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

zorica

4. 02-12-2007 06:12

hahah smijem se koraba...i to organic hahaha ne mogu da se ne smijem... :grin

krasti korabu haahaha ......

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

5. 02-12-2007 01:21

Pravo je zadovoljstvo i privilegij boraviti u ovim prostorima, vaša sklonost ka lijepome, harmoničnom, umjerenom, uljudnom, meni je tako privlačna, ja pred tim ne mogu nego zastajkivati, a i kad se okrenem i krenem dalje, usput opazim da sam ostao nasmijan.
Ovaj zapis sam vidio prije nekoliko godina, mislim da je bilo na engleskom, ali kad ovo vidjeh ovako ilustrirano, ostat će mi zanavjek u srcu ovakvo i josipova priča.
Uistinu je prekrasno Jospie kako to radiš, želim si od srca da se svi ovdje navraćamo i nahranimo dušu barem ovoliko koliko ja, evo molim Gospodina.
Izgleda se meni da mi sad ovaj prozor pregolem, usahnule riječi, al eto prilika je da pokažem gdje mi se ustavila pažnja.
Posmatram se svakodnevno, a u zadnje vrijeme mi se počelo priviđati da sam počeo biti bolji, i sve mi se misao u glavu vraća, ....to mi je od Barlovaca, ...jedino je to novo u zadnje vrijeme u mom životu, iako u čežnjivoj nadi uvijek opažam i znakove da se i svijet budi, ovdje mi osjećaj čudan oživi, da svi i čuju i vide.

Mislim da bi se mi trebali našim pričama vraćati i dorađivati ih, bogatiti, ilustrirati, jer to su nasa duhovna djeca kojoj zapravo želimo život vječni, ...ja kad pišem sve se Bogu molim da mi zapis bude studenac, naći će se uvijek netko u bašči Božijoj ko će se zaustaviti i napiti.
Svima koji odavde zrno dobre volje ponesu, želim lijep i nasmijan dan, i ne zaboravite, što ste dobili podijelite, i vašemu bogatstvu neće biti kraja.

Sve ovo radimo ne bi li postali bolji, i postajemo, kakvo zadovoljstvo mi je vidjeti da se zaraza siri

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Plamenko B

6. 02-12-2007 01:12

ce...., cek...., jesam ja rekla da cu se ja svasta nesto sjetiti. A kako da ne spomenem korabu kod Joke Bozinovca, pa ko nije prosao to "vateno krstenje"!!!!Cuvanje straze, starog hrasta, begluka, cakije i....naravno korabe, ORGANIC...sad nastavite vi....svako ima nesto da doda na sve ovo gore napisano.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

zorica

7. 01-12-2007 23:44

samo jedna mala primjedba, tj. opaska....kaze "prezivjeli" , ja ipak mislim da smo mi, ta neka generacija, PROZIVLJELI i znali uzivati i u malim stvarima ali u tim trenutcima velike stvari za nas.Bice toga jos samo dok se ja ocepim, ali kupanja u Dragocaju kod mjesta zvana---Luka, to se nikad ne zaboravlja a i dobijenih batina i masnica velicine prsta tko da to zaboravi.A jos kad ti kaze mater:" idi "uberi " si motku, a ti se dvoumis koja je najbolnija, ona gola sto fijuce oko tebe ili ona hrapava.Moja sreca u "nesreci" je kad sestra zaradi nesto i ja uvijek dobijem po d... :cry

...ma slatko li je djetinjstvo bas ko ove tresnje....a moj dida ih je imao dosta, on cuva a mi "krademo', ocima "natezemo " samo da pocrvene.
Citam ja ovo svojim cergasima i znate sta one kazu----pa to je bilo cool kod vas, ti si mama bas bila ko u seriji "opstanak",

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

zorica

8. 01-12-2007 15:50

kad bolje razmislim, dobro sto smo prezivjeli pedesete, sezdesete, sedamdesete, osamdesete ali cestitke nam draga generacijo sto smo uspjeli prezivjeti devedesete !

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

9. 01-12-2007 07:01

eee sjetih se, u veljaci smo pravili od onog snijega sto odstoji pa se pomijesa sa blatom itd.. taj se snijeg zvao bljuzgavica ili "bljuzga" pravili torte i kolace i naravno mi kuharice smo natjeravali nasu bracu i prijatelje da to probaju i pojedu i kazu mmm bas je finooo :grin

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

10. 01-12-2007 06:57

da nadodam jos, igrali smo se aberecke - abertucke, zmire, ganje, lastisa (ovdje jedno tuzno sjecanje na moj najbolji lastis u zivotu - sedam metara duzine i skarama ga isjekao neki mali i dan danas mi zao ... kad se sjetim tog lastisa, tuga me hvata i sada :sigh

, spekulanje smo mi zvali brate mili klikeri i rosa, rosu napravis tako sto petom zarijes u zemlju sto vise mozes i vrtis dok ne izvrtis pristojnu rupu i onda sa dvopercem, tropercem ako se posreci sestoperac , onda pola- cijela to je bilo sa slicicima..., karte zandar, tablic (tablic nikad nisam naucila nazalost), mlin, dame to je na sahovskoj ploci.... ma bilo pravo kad se sjetim ah... a ujutro je dan pocinjao sa parizerom, gavrilovic pastetom i tommy majonezom...i nezaboravnom DIVKOM .... kad smo isli u autobus u grad sa mamom onda kazemo kad pita sofer koliko imas godina ja kazem 5 a kad izadjem imacu 6 onda mama pocrveni... itd. itd..itd...... :sigh

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

edita

Prikaži 10 of 10 osvrti