"Koja je jedina hrana koja se jede svaki dan a da nikad ne dosadi?" pitao je učitelj u hrvatskoj školi učenike četvrtog razreda koji su odgovarali na engleskom, svi odreda navijači za Croatia lokalni nogometni klub i sanjareći kako će već idućeg ljeta zaplivati u Jadranskom moru.
" Sladoled" odgovarali su jedni, "McDonalds" brzopleto su tvrdili drugi, "sereal and milk" prihvaćali bi treći. "Kruh, djeco, kruh je jedina hrana koju jedemo svaki dan i nikad nam ne dosadi! Sam Isus nam ga je blagoslovio i ostavio za hranu" objašnjavao je učitelj, inače svećenik u jednoj hrvatskoj župi u Kanadi. Ubrzo je školsko zvono zazvonilo zadnju minutu nastave hrvatske škole što je ujedno značilo i početak zimskog raspusta, proslave božićnih blagdana tzv.holiday.

Nikola, dječak od svojih jedanaest godina, novajlija u hrvatskoj školi a i u tuđoj zemlji, tek prispio iz Hrvatske smušeno je još uvijek pogledavao u onu riječ ispisanu na ploči što je značila sve ono sto ga je vezalo za još svježa sjećanja na toplu kuhinju podstanarskog stana u radničkoj četvrti Zagreba kamo je prispio sa roditeljima iz ratom opustošene unutrašnjosti Bosne.Prisjeti se velike kriške kruha koju mu je majka stavljala za doručak uz veliku čašu mlijeka.Sada je sve bilo drugačije.S mukom je sricao zapetljana slova i rijeci engleskog jezika u kojem su mu se jednostavne rijeci izgovorene na tom tuđem jeziku činile nekako strane i hladne. A kruh koji bi mu majka spremala za užinu u školi sličio je više na nešto bez okusa i mirisa, na nekakvu smjesu koja bi se čim bi dospjela u dječakova usta odmah zalijepila za nepce pa nije bilo druge nego ga ili prstom gurnuti niz grlo ili ga s mukom jezikom odljepljivati te naposljetku zabrinuta mama primijeti da Nikola vraća nepojedene sendviče iz škole nazad doma.

Božićno vrijeme u toj zemlji započinje puno prije Božića. Santa Claus se nacrta u velikim dućanima točno 1.prosinca mameći djecu na slikanje i tako doprinosi da i on odradi svoj dio oko posla koji se zove Christmas time.I u domu Nikolinih roditelja vršile su se božićne pripreme. Majka se držala veoma zaposlenom u kuhinji prebirući po receptima božićnih kolača u požutjeloj teci koju je sa još nekoliko obiteljskih fotografija uspjela sačuvati napuštajući Bosnu. Recepti pisani urednim rukopisom njene majke izmamiše joj suze na oči. Sadeći pšenicu točno na sv.Katu čak pribavivši i kiseli kupus za neizbježnu kraljicu jela sarmu, vežući pšenicu trakom crven-bijeli-plavi majka se trudila napraviti hrvatski katolički Božić u njenom novom domu na obalama Tihog oceana.

Užurbano se pripremajući nastojala je prikriti tugu u kojoj se gušila već na samu pomisao da ce prvi Božić u tuđini biti daleko od onog podstanarskog stana, još dalje od spaljenog doma u rodnoj Bosni. Otac je znao promrmljati više za sebe kako je kupus tvrd, možeš njime i volu glavu razbiti, sol - neslana, ko je izmisli ne izmislio ništa više a i Božić k'o da i nije Božić kad nema snijega. Da sam navikao na Božić bez snijega mogao sam živjeti i u Dalmaciji!

Nikola, nenaviknut na obilje darova ispod bora prisjećao se skromnog dara koji mu je Isus donosio u božićnoj noći, sada je razmišljao što bi stavio na svoju listu želja za ovaj Božić. Nakon kraće stanke odluči napisati pismo Santi.
DRAGI SANTA !
Pišem ti na hrvatskom jer još ne znam engleski. Nadam se da će jedan od tvojih pomoćnika znati hrvatski pa će ti ovo pismo prevesti. Ako možeš, daruj mi za ovaj Božić igračaka po tvojoj želji, meni će sve dobro doći, a i nove NIKE tene....ako možeš.

Molim te i za još samo nešto. Ako možeš i ako ti nije teško, kad prođeš kroz Hrvatsku navrati u pekarnu pa kupi jedan veliki pečeni domaći kruh i nekoliko kifli, onih k'o pletenica. Nisam se još navik'o na ovaj novi pa ne bi volio da sam ja jedini na ovome svijetu koji ne može jesti kruh svaki dan. Ipak je Isus blagoslovio kruh i dao nam ga na dar. Tako kaže moj učitelj u hrvatskoj školi. Fala unaprijed. Ostavljam ti malo keksa i mlijeka da se okrijepiš kada dođeš k meni. P.S. uđi kroz balkon jer dimnjaka nema u ovoj zgradi. Ostavicu ti malo vrata otvorena.
TVOJ NIKOLA !

Na Božićno jutro kad se Nikola probudio ugledao je pod borom mnoštvo šarenih paketa, božićnih darova spremljenih za njega a na stolu pokraj pšenice veliki domaći kruh . Nikolinoj sreći nije bilo kraja. Znao je Nikola, a znali su i njegovi roditelji da je Božić obiteljski blagdan. Znali su da kruh koji je majka s posebnom ljubavlju umijesila i ispekla jest simbol života, zajedništva, obitelji gdje god se nalazili. U siromaštvu ili izobilju, tuzi ili radosti u ratu ili miru. I učini im se Božić u tuđini veseo i sjetan istovremeno.

S nadom u bolje sutra, molitvom pri božićnoj svijeći, sa blagdanskim ručkom i toplim velikim kriškama domaćeg kruha na stolu.

Edita Topić

Približna ocjena

   (0 vote)

Prikaži 4 of 4 osvrti