| Napisao/la: Edita Topić,
on 23-12-2007 21:31
|
Posjeta : 814  |
Dok se obavljaju zadnje pripreme za najradosniji blagdan Boića, elim Vam s nekoliko riječi zaeljeti, dragi naši posjetioci ove stranice, Čestit Boić i sveto Isusovo porođenje!
Neka vas radost Boića uvede u novu godinu s nadom, entuzijazmom, mirom, blagoslovom i uspjehom u Vašim ivotima.
elim čestitati Boić posebno onima koji iz bilo kojeg razloga trpe, usamljenima, bolesnima, nesretnima, onima koji su moda izgubili nadu, siromašnima, potrebnima naše ljubavi i milosrđa. elim da im se Bog - Boić priblii kao nikada i da ih obuzme snaga ljubavi novorođenog Spasa svijeta. elim i onima, koji će ovaj Boić pustiti suzu ljubavi u tuđini, koji će raditi na blagdan Boića, onima koji će biti budni uz postelju bolesnog djeteta ili bolesnika u svojim obiteljima, bolnicama, staračkim domovima, neka boićne jasle budu ideal njihovog vlastitog trpljenja i davanja sebe za druge.
Hvala svima na učešću u radu i aktivnostima ove stranice. Mir i dobro!
Moje osobne čestitke svima koji su nas tijekom godine pratili, pisali, komentirali, chatali i dijelili vrijeme sa nama: Vašim on-line prijateljima.
Obradujte svojim čestitanjima pišući mailove, pp poruke, shout itd. sve one za koje znate da će ih takva poruka obradovati, ako iz bilo kog razloga niste u dobrim odnosima s nekim nastojte učiniti svojim čestitanjem prvi korak baš Vi i tada se tope sante leda i rađaju ponovna prijateljstva.
Edita Topić osobno, i u ime uredništva barlovci-zupa.org internet stranice!
|
.::HOD U VJERI 
Srijeda, 09 Srpanj 2008
(0 vote)
Draga Edi, uvijek i iznova me odusevis svojim pisanjem, posebno ovom pricom, koja u meni budi neke uspomene i podsjeca me na nesto sto sam nekad davno cula i sto me se jako dojmilo... Inace zivot je takav, pun iznenadjenja i nepredvidjenih okolnosti, ali vrlo je rijetko da se dvije duse sretnu , koje su stvorene jedna za drugu. Tu prestaju sva pravila, jednostavno krenes za srcem i ne mislis sta ce dalje biti. Ma to je super, samo da nije te nase malogradjanske okoline, familije, i svih onih koji sebi daju za pravo da odlucuju o tudjim sudbinama, odn. da ih oni kreiraju, jer boze moj, mora se cuvati ugled i sl. gluposti koje od nas prave robote, a sve manje ljude. Rijetki su ljudi kao Marijan, veoma rijetki, koji se bore za ono sto zele, pa i po cijenu da budu javno izlozeni ruglu i lincu okoline... Ipak mislim , bez obzira na sve da je on umro srecan, a da su svi oni koji su ga osudjivali, proveli ostatak zivota u grizi savjesti, odbacivsi od sebe jednog takvog covjeka , jednu velicinu.. Jer samo VELIKI ljudi vole bez rezerve i bez straha.. A znas zasto? Zato sto samo oni znaju da je zivot kratak i da bez prave ljubavi nema zivota... Pokoj vjecni Anuski i Marijanu, i svjetlost vjecna neka im sija.. 
pa ti dobrosusjedski netko pobrao ves s balkona. 
