Učenici svih vjera i naroda

Tako je nakon šezdesetgodišnjega prekida iznova počelo s radom katoličko školstvo U Bosni i Hercegovini i to je bio prvi katolički školski centar na području Republike Srpske.

Nastava se u školi odvija prema nastavnom programu Katoličkih školskih centara u BiH, a prihvaća učenike svih vjera i narodnosti. Trenutačno je u školi najviše učenika srpske nacionalnosti - oko 50 posto, Hrvata ima oko 25 posto, Bošnjaka je osam-devet posto, a ostalih je desetak posto.

Škola ima devet učionica, podrum je preuređen u kabinet kemije i još neke druge kabinete te u dvije smjene može primiti otprilike 360 učenika. Ove školske godine u dva prva, dva druga i jednom trećem razredu ima ukupno 111 učenika. Većina je učenika iz Banje Luke, a ima ih još iz Prnjavora, Jajca, Uskoplja, Kotor Varoša, Prijedora, Drvara, Odžaka, pa čak i iz Hrvatske, iz Babine Grede.

. Kako je u tamošnjoj javnosti prihvaćena škola?

- Bilo je u početku rogoborenja, kaže ravnatelj Božinović, no mora se priznati da su gradske vlasti bile vrlo naklonjene našoj školi i s te smo strane imali punu podršku.

U školi je sedamnaest djelatnika. Nastava je u potpunosti stručno zastupljena, sve su to profesori koji su stalno zaposleni u drugim školama, a ovdje rade honorarno.

Udžbenike nabavljaju s raznih , strana, nešto iz Mostara, nešto iz Zagreba, a nešto i iz Sarajeva. Nastavni je jezik hrvatski, službeno pismo latinica, iako se po zidnim novinama i prigodnim panoima može naći i ćirilice u skladu s multinacionalnim sastavom učenika.

U školi se predaje katolički vjeronauk, a oni učenici koji se nisu opredijelili za vjeronauk slušaju predmet koji se zove Moral i etika. Učenici moraju izabrati jedan od ta dva predmeta koji onda slušaju kroz sva četiri razreda.

Za sada nema pravoslavnoga vjeronauka, iako bismo ga rado uveli, kaže ravnatelj, no u RS pravoslavni je vjeronauk za sada obvezan samo u osnovnoj školi. Za razliku od Republike Srpske, zakon u Federaciji omogućuje i uvođenje vjeronauka u srednje škole, pa tako, primjerice, u KŠC u Tuzli imaju i pravoslavni i islamski vjeronauk.

Nakon obilaska suvremeno opremljene škole, kakvih se rijetko može naći i u Hrvatskoj, navraćamo u djevojački internat, koji je smješten u samostanu sestara Milosrdnica uz samu zgradu škole. Muškog internata za sada još nemaju, Caritas ga gradi na Petrićevcu, uz starački dom i ambulantu, no najveći dio učenika i ne stanuje daleko, pa putuju gradskim prijevozom. U djevojačkom internatu su djevojke iz daljega, iz Jajca, Odžaka, Drvara...

Trenutačno u internatu živi 25 djevojaka, ali nisu sve učenice KŠC, njih je samo osam i jedna djevojka koja ide u srednju medicinsku školu, a ostala su mjesta popunile studentice, koje su također miješane nacionalnosti: osim katolkinja ima i pravoslavki, a jedno je vrijeme tu boravila i jedna djevojka muslimanka. - Barem smo se tada zdravo hranili, jer nije bilo svinjetine na jelovniku - kaže u šali s. Cecilija Milković, poglavarica internata.

Dom je izgrađen dobrotom Ijudi iz svijeta i iz Hrvatske. - Sve što vidite u ovoj kući, ali doslovno sve, nečiji je dar - ističe s. Cecilija.

Bila je subota i većina djevojaka bila je na vikendu kod svojih obitelji, pa nam je susretljiva s. Cecilija omogućila da zavirimo u djevojačke sobe. Po dvije su u sobi, po zidovima uobičajeni posteri djevojačkih idola, u jednoj većoj prostoriji zajednička učionica s pet-šest računala, na jednoj oglasnoj ploči najavljuje se tečaj irskog stepa, u podrumu je, pak, soba za tjelovježbu i pravi pravcati cafe-bar sa šankom i aparatom za kavu, standard kakav se samo poželjeti može. Da barem tako nešto i mi imamo - vape hrvatski ravnatelji.

Napuštamo školu i internat puni dojmova i s jednim pitanjem koje se samo od sebe nameće: može li ova škola kao i slične škole u Bosni i Hercegovini barem donekle zacijeliti rane ovoga naroda koji je toliko propatio zadnje desetljeće i pol? Katolički školski centri osnivaju se upravo s ciljem da budu luč napretka,škola suživota i jamstvo opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini, gdje ih je, nažalost, iz dana u dan sve manje. Koliko će u tome uspjeti, pokazat će budućnost. Za sada ostaje nada koja ni u najtežim vremenima u dušama toga naroda nije zamirala.

Približna ocjena

   (0 vote)

Prikaži 3 of 3 osvrti