| Napisao/la: UR,
on 09-02-2008 10:15
|
Posjeta : 2108  |
 Petrićevac, 7. veljače 2008. (TABB) Po prvi puta je u maloj dvorani na Petrićevcu u ponedjeljak, 4. veljače odrana pokladna večer druenja za mlade. Na toj večeri sudjelovali su, osim mladih iz upe Petrićevac, također mladi iz upe Kotor Varoš i Trn.
Večer je imala dva dijela. U prvom je svatko trebao kroz svoju masku ispričati jedan vic, odglumiti neku ulogu ili slično. Nakon završetka prvog dijela, iri, u kome su bili fra Ivo Brezović upnik iz Trna, fra Marko Bandalo, upnik iz Sokolina kod Kotor Varoša i fra Marko Hrgota, upni vikar u samostanu na Petrićevcu, proglasio je tri najbolje maske koje su ušle u finale.
Maske koje su sa svojim skečom ušle u finale, morale su sada izvesti novu komičnu točku uz pomoć mladih iz svoje upe, koji nisu prošli u finale. Za tu pripremu iri im je dao 15 minuta. Nakon finala svi su mogli glasovati za najbolju masku i najbolji skeč, osim naravno, irija i glumaca koji su nastupali u finalu.
Za finaliste su bile predviđene tri nagrade. Kako bi atmosfera bila zanimljivija, iri se pobrinuo da ekipi s najviše glasova dodijeli drugu nagradu, a ekipi drugog mjesta dadne prvu, i da ekipi trećeg mjesta ostane treća nagrada.
Takav je redoslijed nagrada donio vrhunac radosti i veselja ovom druenju kroz igru, gdje svi dobivaju i gdje se svi bolje upoznaju i drue. (fra Marko Hrgota) |
.::HOD U VJERI 
Petak, 05 Rujan 2008
(0 vote)
Draga Edi, uvijek i iznova me odusevis svojim pisanjem, posebno ovom pricom, koja u meni budi neke uspomene i podsjeca me na nesto sto sam nekad davno cula i sto me se jako dojmilo... Inace zivot je takav, pun iznenadjenja i nepredvidjenih okolnosti, ali vrlo je rijetko da se dvije duse sretnu , koje su stvorene jedna za drugu. Tu prestaju sva pravila, jednostavno krenes za srcem i ne mislis sta ce dalje biti. Ma to je super, samo da nije te nase malogradjanske okoline, familije, i svih onih koji sebi daju za pravo da odlucuju o tudjim sudbinama, odn. da ih oni kreiraju, jer boze moj, mora se cuvati ugled i sl. gluposti koje od nas prave robote, a sve manje ljude. Rijetki su ljudi kao Marijan, veoma rijetki, koji se bore za ono sto zele, pa i po cijenu da budu javno izlozeni ruglu i lincu okoline... Ipak mislim , bez obzira na sve da je on umro srecan, a da su svi oni koji su ga osudjivali, proveli ostatak zivota u grizi savjesti, odbacivsi od sebe jednog takvog covjeka , jednu velicinu.. Jer samo VELIKI ljudi vole bez rezerve i bez straha.. A znas zasto? Zato sto samo oni znaju da je zivot kratak i da bez prave ljubavi nema zivota... Pokoj vjecni Anuski i Marijanu, i svjetlost vjecna neka im sija.. 
pa ti dobrosusjedski netko pobrao ves s balkona. 
