 Zbor mladih "Navještenje" i naš Josip Lukenda
Promocijom svog najnovijeg CDa "Ti si tu" zbor
"Navjestenje" iz Velike Gorice zaokruzuje jednu cjelinu u svome dosadasnjem radu
i glazbenom stvaralastvu.Duhovna moderna glazba je glazbeni izrazaj molitve
Bogu kroz pjesmu i glazbu.Znacajno je napomenuti da je jedan clan zbora i
nase gore list.
 Josip Lukenda (ciji je otac Anto Lukenda, rodjen u
Lukendama, zupa Barlovci) rodio se i odrastao u Budzaku gdje je i poceo uciti
prve note i gitaru.Odrastao je u blizini samostana casnih sestara, a djetinjstvo
je proveo u Dragocaju i Barlovcima. Prezivljava sa svojom obitelji kao djecak od dvanaest godina
eksploziju u obiteljskoj kuci, a zatim napusta Banja Luku i trajno se nastanjuje
u Hrvatskoj.
Odmah po dolasku u Zagreb prikljucuju se zboru "Navjestenje" i
postaje clan grupe za koju sklada , svira i pjeva .Ucesnik je Uskrs
festa koji se redovito odrzava u Dvorani Lisinski a redovito se mogu
cuti i na Radio Mariji. Josip je takodjer i apsolvent na
Elektrotehnickom fakultetu i pored svih tih obaveza uspijeva naci
vremena za svoj duhovni rast i izricaj krscanina katolika.
Nadamo se da ce Josip uvijek ostati na ponos i diku
svojim Lukendama kao i svima drugima koji raseljeni iz naseg kraja. Kroz duhovnu
glazbu koju ova grupa izvodi mogu biti povezani jedni s drugima.
Josipe svako dobro u zivotu i radu i neka te prati
Boziji blagoslov !
|
|
Osvrti:  |
|
Približna ocjena
|
|
|
.::HOD U VJERI 
Subota, 17 Svibanj 2008
Draga Edi, uvijek i iznova me odusevis svojim pisanjem, posebno ovom pricom, koja u meni budi neke uspomene i podsjeca me na nesto sto sam nekad davno cula i sto me se jako dojmilo... Inace zivot je takav, pun iznenadjenja i nepredvidjenih okolnosti, ali vrlo je rijetko da se dvije duse sretnu , koje su stvorene jedna za drugu. Tu prestaju sva pravila, jednostavno krenes za srcem i ne mislis sta ce dalje biti. Ma to je super, samo da nije te nase malogradjanske okoline, familije, i svih onih koji sebi daju za pravo da odlucuju o tudjim sudbinama, odn. da ih oni kreiraju, jer boze moj, mora se cuvati ugled i sl. gluposti koje od nas prave robote, a sve manje ljude. Rijetki su ljudi kao Marijan, veoma rijetki, koji se bore za ono sto zele, pa i po cijenu da budu javno izlozeni ruglu i lincu okoline... Ipak mislim , bez obzira na sve da je on umro srecan, a da su svi oni koji su ga osudjivali, proveli ostatak zivota u grizi savjesti, odbacivsi od sebe jednog takvog covjeka , jednu velicinu.. Jer samo VELIKI ljudi vole bez rezerve i bez straha.. A znas zasto? Zato sto samo oni znaju da je zivot kratak i da bez prave ljubavi nema zivota... Pokoj vjecni Anuski i Marijanu, i svjetlost vjecna neka im sija.. 
pa ti dobrosusjedski netko pobrao ves s balkona. 
