barlovci-zupa.org - Uskrs u župnoj crkvi u Barlovcima

Posjeta : 318

Ovaj vikend, kaš što ste već mogli naslutiti, bio sam u župi Barlovci i redovito pohodio na bogoslužje Vazmenog bdjenja, misu na nedjelju Uskrsa i Uskrsni ponedjeljak. Dio atmosfere sa vazmenog bdjenja u subotu večer već ste mogli vidjeti istog dana. Uskrsnu misu donosim vam u cijelosti kroz tri filma-clipa. Napominjem da je na ovoj misi čitana Uskrsna poslanica našeg biskupa Franje Komarice, i nju u cijelosti možete poslušati u drugom videu koji ćete naći u opširnijem dijelu ove vijesti.

Uvodni obredi i misna čitanja.

Biskupova poslanica i molitva vjernika.

Euharistijska služba i završni dio s obavijestima o blagoslovu polja.

Praćenje (0)

Osvrti:

Približna ocjena

Prikaži 5 of 5 osvrti

1. 29-03-2008 19:42

Onaj jedan slikar tako je vjerno slikao žitna polja da su mu se u platna, gotove slike, zalijetale ptice misleći da je to pravo žito. Zaboravio sam mu ime.
Ali ima jedan čovjek koji tako lijepo i oduševljeno opisuje svoje imaginacije ovdje na stranici, tako da drugi misle da on gleda i direktno izvještava iz svoje fantazije. E, njemu znam ime, to je naš Plameni. Lijepo si posnimio svoju fantaziju :grin

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Josip

2. 29-03-2008 08:04

Jako lijepo izvedeno,snimljeno.Plamenko je napravio lijep posao,prepoznao sam ga po glasu,mada ga nikad nisam cuo uzivo.Lijepo se shodi sa svecenikom i postavlja mu pitanja na koja `mi` jedva cekamo na neki pozitivniji odgovor.Pozitivni su odgovori bili tu,sve se ipak nesto desava i bez nas,nas mnogih koji nismo tamo.
A za naseg webmastera Josipa,eto bez njega nebi smo mogli nista ovo vidjeti,dakle,zahvale idu k njemu.Gospodine Plamenko i Vama takodjer hvala za trud,lijepo,lijpo.
Pozdrav

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Pepic

3. 28-03-2008 22:32

Gledam ovaj video vec tri puta i hvatam i "kupim" svaku rijec, svaki pokret kamerom, sjecanja naviru, tuga je sve jaca a nostalgija nepodnosljiva ....mogu samo reci Josipe puno ti hvala za ovo,za sve sto cinis za nas, da bi i mi bili dio toga slavlja, da bi i mi koji smo daleko uzivali u onom sto je nase,......ali ako ovako nastavis ima da me dokrajcis u ovoj daljini, osjecaju su jaci, to se ne moze kontorlisati, bar je
ne mogu. Ali opet nastavi sa radom, imas dobri zamisli, volje i zelje ....

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

zorica

4. 28-03-2008 17:16

I moje pohvale za ovaj video. Što veli Plameni, mirna ruka a nemirno oko snimatelja, dovedoše nas u stari kraj putem ove moderne tehnike. Potroši Josip svoga vremena a i svega drugoga da bi napravio nešto svima na korist a bez ikakve zemaljske plaće. Narodski čovjek, rekli bi naši stari.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

ivan

5. 28-03-2008 01:06

Odavno te Josipe nisam hvalio niti ti zahvaljivao, ali sam svaki dan ovdje i Bogu zahvaljujem za tebe i ovo mjesto.
Ipak ovo mi se čini prilika da pohvalim cijeli taj posao i dobru volju koja nam naše korijene ovako zorno približi, pa prepoznajemo, uistinu, mi jesmo barlovčani.

U ovome ludom svijetu koji razdiru najcrnje i najniže strasti, svijetu koji se otkačio, kakvo osvježenje utopiti se u kapljici mira i molitvi vjernika, kakvu poznajemo i koju ljubimo.

Pozdrav mirnoj ruci i nemirnim očima snimatelja, dragi tronožac, kako si mi se oči odmorile u ovom druženju, zatvorim oči i molim molitvu vjernih, i slušam naše glasove, otisne mi se smjehuljak, kad žmirim uopće ne bih mogao povjerovati da je crkva, više mi je slično kao nekad u mome djetinjstvu, kad svi molimo i svačiji se glas čuje, ...a crkva, kad je crkva puna, onda se molitve čuju kao gugutanje velikog goluba koji je ispunio crkvu i guguće svome Tvorcu.

Oh prelijepi trenuci moga odrastanja, kad su mi se molitve utapale u zajedničku, pa od zajedničke vlastitu nismo mogli čuti, o dani nadahnuća, neobični dani koji evo neće i neće nikad da me napuste.

Od maldića postajemo starci, gledam dječake kojih se sjećam osjedili, i postadosmo šačica rasutih, ali korijeni, oni se sve dok dihućemo javljaju...

Posllje gledanja sve mi skupa dođe kao jedno strašno pitanje, strah me spominjati, ...nekoliko put sam ga izgovorio naglas, u nevjerici gledajući ljude, Može li se odreći zavičaja i je li ga moguće zaboraviti, ...naučili smo se na izbjeglički život, sad nam je ovo postlo komocija, ...da nije proljeće i ovog jutarnjeg sunca koje prožima milinom svježinu jutra, mogao bih kao od šale zakukati: Zavičaju moj, na što si spao, othranio si same izrode i sinove rasipne, moj zavičaju jooooj žalosti, evo i razmišljanje o tome prekidam, jednako se nadam da će mo se krenuti vraćati, jer čemu i popravljanje crkava i gradnja novih na starim mjestima, ako nema naroda, zar nam se ne porušiše na Dudiću dvije ranije dok smo ih punili i svecom i petkom, kakva onda sudbina čeka ove koje krećemo graditi a uglavnom su prazne i svi su izgledi da će biti prazne.?!
Čudna mi pitanja porađa ovo jutro!

Iako nikoga nema za krizmu ima jedan za pričest, da li da se radujem za toga jednoga, naravno da se radujem, kakvi smo nismo ni toliko zaslužili.
Zato sve skupa radujem se i nadam, da će mo se probuditi i početi vraćati, što prije to bolje, zar ne?

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

Plamenko B

Prikaži 5 of 5 osvrti