Oduševio sam se ovim filmom kojeg ima i na youtube i na godtube, a postavio sam ga i ovdje u proširenom dijelu teksta. Studenti su ovo izvrsno i moderno postavili. Izazovi i kušnje mladih današnjice vrebaju u svakom gradu, iza svakog ćoška, u svakom trenu, na svakom mjestu i od svakoga. U zadnje vrijeme ljudi od struke često govore da današnje generacije imaju nesrazmjerno veliki broj kušnji i opasnosti u odnosu na krizu morala i stavova, odgoja, zanemarenosti od roditelja i društva, onoga što im se nudi preko "državnih" i drugih televizija, ali i nepovoljnog javnog mnijenja koje je apsolutno u službi marketinga i komercijale. Gdje se više uči i govori o poštenju, čestitosti, časti - ah, ta čast, pravdi pravičnsti? Gdje? U modernoj društvenoj preraspodjeli zadaća, roditelji su jednostavno odgurani na radna mjesta gdje moraju raditi prekovremeno da bi postigli i kupili da njegovo djete "ima što i druga djeca" ili "da nije ničeg željan kao ja". Djecu im u međuvremenu odgaja škola i mislim da školstvo još uvijek promiče prave vrijednosti kod djece, ali što kad djeca dođu iz škole. Na TV samo smeće: krv, nasilje, prijevare, svodništva, besramne scene iz sapunica u kojima čak i incest cvjeta, a da ne pričamo o drugim bludništvima iz kojih proizilaze i prikazuju ubojstva kao "simpatično uklanjanje smetača".
Po prilici, slažem se s ovom ocjenom "da su ovo jako teška vremena za mlade" i s onom svojom starom izrekom: "eeeee, ovi današnji roditelji". Prije se govorilo ova današnja djeca.I ovo je znak da je ovo jedna od velikih kriza: niti više vrijede izreke, niti se drže stari običaji jer roditelji sami kažu da je to glupost, a usvajaju neke američke. Kao u ovom filmu, Bog je tu da nas spasi, ali trebamo i mi znati reći NE, okrenuti se ili uskrsnuti od "živih mrtvaca" današnjice na ljubitelje života i krenuti putem Kristova svjetla. Ima se novaca, tehnike, auta i dr. Nu, međutim, sve to ne može nadomjestiti tople ljudske odnose i ugodno ozračje koje bi nas ispunjavalo u srcu. Treba nam ONO nešto, a to se može zadobiti u skladnim odnosima Bog-čovjek.
Osvrti:
Približna ocjena
(0 vote)
Prikaži 4 of 4 osvrti
1.
22-05-2008 23:57
...
A šta veliš Plameni za onu pjesmu ... otišo si sarme probo nisi., . To pitam ne zbog umjetničkog dojma pjesme već zbog kulinarskog dojma same sarme . Ma nije loša sarma, premda ima i boljih jela. Da, nekultura i neukus se naširoko konzumiraju a najlakše ih je prodati kroz masovne medije. I guta narod, ko da je nektar ili ambrozija a prodavci zadovoljno trljaju ruke. A neukus kao stil je prisutan svugdje a masovno nam se dovukao preko bare iz USA koji su neukus doveli do savršenstva i kao životni stil prodali ga staroj ocvaloj uspavanoj Europi za velike novce. Preko filmova, muzike, stila odijevanja, reklama pa do hrane i pića. Uvjerili su čak cijeli svijet da je Coca Cola piće bez kojeg se naprosto ne može a ona sama ima ukus zašećerene kravlje pišaline. Europa je stvarala kulturu ali Holywood je napravio Ramba i prodao ga Europi za 50 milona $ a za isti novac kupili slike Monea i odnijeli ga tamo. U tom kontekstu se pojavila i naša Seve sa svojim pjesmuljcima a ima tih Severina ne samo u toj zabavljačkoj branši već puno šire. Nije naravno Amerika kriva za to ali oni su svojim uticajem ubrzali prihvatanje neukusa kao nečega potpunog prihvatljivog, kako kod nas tako i šire po cijelom svijetu. Kad smo kod toga svega, neznam da li znate da je Francuska jedina zemlja na svijetu, ako se ne varam, koja je zakonski ograničila broj američkih filmova koji se mogu prikazivati kod njih. Pokušavaju sačuvati svoju kulturu ali bojim se da je bitka unaprijed izgubljena. A to oko mogućih knjiga Plameni, ja mislim da si ih ipak trebao pisati. Kakav god da si bio u mladosti moguće knjige bi bile odslika tebe tog vremena, a sebe se ne možemo odreći, pa taman bili ne znam kakvi. Nije kasno ni sada za knjige, iako mislim da bi nekadašnji Plamenko možda imao više čitalaca nego ovaj današnji. Ljudi vole raskalašene, razuzdane, takvi plijene pažnju, poput današnje Severine. Tržište tako zahtjeva, šta ćeš.
Od malena sam bio nadaren u izražavanju, volio sam strasno slušati i čitati druge, u traganju za lijepim sam se gradio. U moju mladu dušu sam nalivao ljepotu gdje god sam je našao, ali zahvaljujući neiskustvu i radoznalosti, u jednom trenutku kad je zrelost počela stizati, sa užasom ustanovim, da je devedeset posto toga bilo na moju štetu, i kad bih ponovo mogao živjeti, nalivao bih u moju dudšu isključivo samo Vodu Živu. Bilo je prilika kad sam pod raznim uticajima pomišljao ozbilnije pisati, jer imam tu strast, ali hvala Bogu nisam od života stizao. Strah me i od pomisli da sam knjge pisao, jer obzirom na to kakav sam bio ja, kakve bi one bile, a jednom napisane i puštene u javnost, više nisu tvoja vlast, sa njima ljudi rade što se i kako se kome sviđa. Ima samo jedan razlog za umjetnost, a taj je božansko nadahnuće, sve što nema taj uvijet ispunjen nema nikakve veze sa umjetnošću. Stavljajući u se i uživajući te surogate, koji god da su i kakvi god da su, mi smećem ispunjavamo prostore koji su namjenjeni Bogu. Nekad davno se čak ni meni nije moglo desiti da ne čujem pjesmu Davorike dajke. Majko moja, bio sam mlad i nevin, bilo me je kad god se ta pjesma začuje sramota što sam živ i svjedočim toj ludosti. Nisam se mogao načuditi da se ljudi tome raduju, osjećao sam se daleko iznad toga, a kad sam kasnije sebe posmatrao, i u sebe sam našao gomilu smeća. Prošlost ne mogu promijeniti, ali sad sam oprezan, danas je uistinu rijetkost da se negdje pojavi prava umjetnost, a i kako će kad je svaka budala postala umjetnik. Od tih davnih godina do danas kulturno se gradeći stigli smo do Severine, i pjesme Alaj volim miris kamiona. Na žalost čuo sam je, i jednom je bilo previše. Kad bih morao birati između Davorike dajke i gas gas, izabrao bih prvu. Gdje smo ovo stigli? Gdje god se okrenem vidim antiumjetnost na djelu, dekadencija, slavlje disharmoniji, oslobađanje rušilačkih strasti, uzdizanje životinjarenja a ne života.
Čujem što svijet sluša i ponekad se zaustavim, osluškujem, i začudo zaključim kako je sve to tužno da tužnije ne može biti, pjesme jad i uzdasi da te što moja majka zna reći zaboli drob, tužne, sve tužne. Jer na Severinino ala j volim miris kamiona, kao vesela pjesma, a ja na nju ne bih plakao nego iza glasa jaukao, nad bijedom našeg naroda, nad Severinom... nad posledicama.
Jedno sam siguran, koliko god lijepe i nadanute stvari uzdižu, toliko i ove druge obaraju i satiru u nama ono što je profinjeno, sveto, ugodno, ohrabrujuće, što uzdiže nadu, što slavi dobrotu, što širi Duha Milosrđa, što slavi Veličanstvenog i čija je vječnost. Najozbiljnije upozoravam sviju, pazite dobro što slušate i čime ispunjavate dušu, da slučajno na noj ne nastane šteta nepopravljiva, jer su se mnogi našli u onoj situaciji, pustio bih ja njega ali neće on mene.
Ima ljudi koji su u svojim životima molitvu uzdigli na nivo najviše umjetnosti, njima molitva nije obaveza i teret, nego bijeg od surove i nepodnošljive stvarnosti u društvo svetih, gdje vlada red i gdje vlada Bog pa je živo nadahnuće. Kad god sam u životu izmolio Gospodinovu molitvu, bilo mi je novo i drugačije, kad god. Dobro poznate riječi izgovaram i osluškujem, i svaki novi put ko da sam korak bliže onoj savršenoj varijanti, onome kako ih je Spasitelj izgovorio. To je meni umjetnost, jer hrani, smiruje i uzdiže u poniznost. svima lijepi dan, i život, zauvijek
Ona osoba s ljubičastim platnom predstavlja samog Gospodina. On sve stvara za čovjeka i kako skladno pleše s onom djevojkom tako i nama nudi sklad, dok netko ne odvuče ili se mi predamo modernim zlima koja personificiraju onih 5 osoba. Zajedno sa svojim učenicima odgonetnuli smo da je onaj prvi razuzdana zabava. Bog je zabavan i hoće da se mi zabavljamo, ali ima granica. Drugi je personifikacija trčanja za novcem i bogatstvom koji čovjeka toliko izobličuje, da kao ona cura sami sebe ponižavamo, i pužemo pred novcem kao i ona, a on nam uvijke izmiče i na kraju nikad ga dosta što izaziva nesreću, nutarnju. Treća osoba predstavlja ovisnosti koje mladi uzimaju da postignu viša stanja svijesti, da se bolje "ufuraju" i bolje zabave, jer nemaju to bogatstvo i tu sreću u sebi. Četvrta osoba je slava, moda, dobra linija i dobar izgled, precjenjivanje vanjštine. A nutarnje kvalitete, vrline, gdje su one? I na kraju dolazi beznađe, besmisao sa svojim pogubnim posljedicama. Kad se djevojka odluči vratiti Bogu sve je to ometa, ali ona ima čvrstu volju. Bog je vuče svezama ljubavi i kad cura sve svoje snage istroši i dokaže da stvarno želi nazad (s nje su strgali onu crnu halju simbol zla kojeg ona sa sebe skida) tad Bog pomaže jer poštiva čovjekovu slobodu. On je cijelo vrijeme dozivao i nije dizao ruke niti se "ljutio" na izgubljeno biće. Mladi s kojima sam ja zejedno gledao bili su stvarno ganuti i zamišljeni. Perfektno. Neka nam je svima Bog na pomoći.
Pogledajte ovaj film sa svojom djecom i nekoliko puta. Svaki pokret, svaka gesta glumaca nešto označava, tako da je personifikacija više nego očita na prvi pogled. Fantastičan je, jasna i neposredna poruka o današnjim opasnostima koji čovjeka ne odvajaju samo od Boga, već štete upravo najviše njemu, mladom čovjeku. Priznajem još jednom, da je meni nekoliko puta napunio oči suzama.
Za Milu , Ovi Kuljancani se nalaze blizu Portlanda - takodjer Vancouver mjesto , dakle blizu ovog naseg Kanadskog Vancouvera. Prenijela sam pozdrav Darki. Dakle, vrlo su blizu nas. Pozdrav, Edita.
Marijan
je bio oniži momak, pravilnih crta lica, inteligentnog pogleda i vedrog duha
lako se upuštajući u razgovore s osobama koje je susretao u životu. Bio je
omiljen u društvu, ra
Osvrti:
Približna ocjena
(0 vote)
Prikaži 4 of 4 osvrti
1.
20-08-2007 17:38
...
Draga Edi, uvijek i iznova me odusevis svojim pisanjem, posebno ovom pricom, koja u meni budi neke uspomene i podsjeca me na nesto sto sam nekad davno cula i sto me se jako dojmilo... Inace zivot je takav, pun iznenadjenja i nepredvidjenih okolnosti, ali vrlo je rijetko da se dvije duse sretnu , koje su stvorene jedna za drugu. Tu prestaju sva pravila, jednostavno krenes za srcem i ne mislis sta ce dalje biti. Ma to je super, samo da nije te nase malogradjanske okoline, familije, i svih onih koji sebi daju za pravo da odlucuju o tudjim sudbinama, odn. da ih oni kreiraju, jer boze moj, mora se cuvati ugled i sl. gluposti koje od nas prave robote, a sve manje ljude. Rijetki su ljudi kao Marijan, veoma rijetki, koji se bore za ono sto zele, pa i po cijenu da budu javno izlozeni ruglu i lincu okoline... Ipak mislim , bez obzira na sve da je on umro srecan, a da su svi oni koji su ga osudjivali, proveli ostatak zivota u grizi savjesti, odbacivsi od sebe jednog takvog covjeka , jednu velicinu.. Jer samo VELIKI ljudi vole bez rezerve i bez straha.. A znas zasto? Zato sto samo oni znaju da je zivot kratak i da bez prave ljubavi nema zivota... Pokoj vjecni Anuski i Marijanu, i svjetlost vjecna neka im sija..
"Djelem djelem" lungome dromenca (ili dromeja neznam tocno?) je Ciganjska himna. Ukratko prevedeno: "Lutao sam lutao beskrajnim putevima, i sretoh srecne Rome"
ej Romi ej Djeco! Odakle dolazite Romi? S"cergama sdaleka puta?
E ej Romi E ej Djeco! Podjite samnom Romi svijeta otvorise se putevi srece..
E ej Romalen.... I da vam sad kazem nesto sto vas NE zanima ali ocu da vam kazem: "OBOZAVAM CIGANJSKE PJESME" I MOGU IH SLUSAT DANONOCNO! Djelem... Djelem ... dragi moji..svugdje i svakako al su mi ciganjske ostale najdraze pjesme!
Badnja noć poput zvijezde repatice širila se beskrajem prostranog oceana. Bjelasajući na nebu mjesec se poigravao zvijezdama prosipajući svoje svjetlo u prozor sobe doma staraca gdje
Proljeca su u mome gradu bila tako rascvjetana da se od mirisa cvijeca i "behara" uistinu moglo opiti. Prvim visibabama, ljubicicama i djurdjevcima prethodile su svima dobro zn
Osvrti:
Približna ocjena
(0 vote)
Prikaži 3 of 3 osvrti
1.
26-04-2007 18:35
...
Potaknuto prisje?anje, a ne tenutno doživljavanje. Ukratko to je nekakvo zna?enje rije?i. Meni nekako više dje?ija igra s ovom složenom rije?i: RE- nešto staro, od prije, MINI-malo ali snažno, SCENA- kao ona kazališna, osnovni vizualni kontakt i dojam. Pa kad sve ovo spojiš, nešto se dade i razumjeti.
Ma kakva zamjerka, nek malo osvježenja. Pa tamo kod vas ionako ide prolje?e pa pri?a u potpunosti odgovara. I koja ti je ovo rije? REMINISCENCIJA. Meni to do?e kao neka ekselencija. Slomio sam jezik sa tom rije?i. Idem ga stavit u gips
Ne zamjerite,ali izvadio sam ovu staru Editinu reminiscenciju, prisje?anje, na banjolu?ka prolje?a i "podturio vam ovdje pod nos". Ujedno da vas infoemiram da se @KNJIGA gasi u onom obliku, a ovako ?u pomalo prebacivati sve tamo objavljene pri?e, na žalost ne stignemprebacivati i onda napisane osvrte. Sve ove pri?e nastale su 2005.god. Uživajte u ?itanju.
Cijela poenta svih razgovora o Nijemcima na kraju se okrene o njihovoj urednosti pedantnosti. Pa nisu oni zabadava pokrenuli dva svjetska rata. To ipak može samo netko odlično organiziran. No,š
Osvrti:
Približna ocjena
(0 vote)
Prikaži 5 of 10 osvrti
1.
28-10-2007 00:40
...
Evo na vijestima baka u svojim ranim osamdesetim godinama zivota opisuje jutrosnji incident u Vancouveru, naime, dok je setala svoga psica iz vedra neba, niotkuda na glavu joj je palo dva para muskog donjeg rublja a odmah zatim i nekoliko rucnika... Bakica nadalje kaze da je prvi par tog rublja veoma kvalitetan i izradjen od najbolje vrste konoplje kakvu ne pamti jos od vremena Woodstock-a 1969. a drugi par od cistog sukna, pise domaca proizvodnja ali ne i tocno porijeklo zemlje. Taj ves ima po sebi aplikacije na jednom su sitni mali kenguri a na drugom ruzicaste tufne. Takodjer kaze, da na jednom od rucnika je sitnim vezom necije spretne ruke izvezeno Kuljani forever a na drugom Proud to be Croat. Babac je sve to pospremila u odjel "lost and found" (izgubljeno - nadjeno) , i ako se nitko ne javi ona ce rublje koristiti kao krpe za prasinu, Spremna je poslati postom sve nadjeno i pri tom seretski namignula da nema nista protiv upoznati vlasnika istih. Ti Ivane sad dobro pregledaj mozda onako iznenadjen od soka nisi ipak primjetio da ti nedostaje nesto od unutarnjeg vesa, ako je tvoje javi pa da se stvar uredi i rijesi kako je najbolje.
.::HOD U VJERI 
Srijeda, 20 Kolovoz 2008
(0 vote)
. To pitam ne zbog umjetničkog dojma pjesme već zbog kulinarskog dojma same sarme 
Draga Edi, uvijek i iznova me odusevis svojim pisanjem, posebno ovom pricom, koja u meni budi neke uspomene i podsjeca me na nesto sto sam nekad davno cula i sto me se jako dojmilo... Inace zivot je takav, pun iznenadjenja i nepredvidjenih okolnosti, ali vrlo je rijetko da se dvije duse sretnu , koje su stvorene jedna za drugu. Tu prestaju sva pravila, jednostavno krenes za srcem i ne mislis sta ce dalje biti. Ma to je super, samo da nije te nase malogradjanske okoline, familije, i svih onih koji sebi daju za pravo da odlucuju o tudjim sudbinama, odn. da ih oni kreiraju, jer boze moj, mora se cuvati ugled i sl. gluposti koje od nas prave robote, a sve manje ljude. Rijetki su ljudi kao Marijan, veoma rijetki, koji se bore za ono sto zele, pa i po cijenu da budu javno izlozeni ruglu i lincu okoline... Ipak mislim , bez obzira na sve da je on umro srecan, a da su svi oni koji su ga osudjivali, proveli ostatak zivota u grizi savjesti, odbacivsi od sebe jednog takvog covjeka , jednu velicinu.. Jer samo VELIKI ljudi vole bez rezerve i bez straha.. A znas zasto? Zato sto samo oni znaju da je zivot kratak i da bez prave ljubavi nema zivota... Pokoj vjecni Anuski i Marijanu, i svjetlost vjecna neka im sija.. 
