barlovci-zupa.org - Proslavljen patron naše župe

Napisao/la: Josip Anušić, on 15-06-2008 17:38

Posjeta : 531

Ovogodišnja proslava nebeskog zaštitnika naše župe, sv. Vida, bila je izuzetno dobro posjećena od sadašnjih i bivših župljana i time je sve poprimilo svečaniji ton. Razlog tomu je svakako i to što je sam blagdan danas, na nedjelju, iako je i dosadašnjih godina proslava prenošena na prvu nedjelju. Za pretpostaviti je da ovo najveće poslijeratno okuplanje na ovaj blagdan možemo zahvaliti Nebu, odnosno zagovoru nebeskog zaštitnika ove župe i župljana, sv. Vidu. Crkva je bila puna: "sve klupe su bile popunjene i još su neki stajali" - govorilo se na izlasku. Tako se odmjerava zadnjih godina. Svi možemo staviti ruku na srce i osjetiti da srce drugačije kuca, svakom od nas, bilo u iseljeništvu ili u samoj župi, na sam spomen mjesta- župa Barlovci, datuma- 15.lipnja, i proslave na koju smo prijašnjih godina tako rado hodili. Euharistijsko slavlje predslavio je fra Marko Hrgota, kapelan na Petrićevcu, u zajedništvu s domaćim župnikom fra Dujom Ljevarom i domaćim sinom dr. fra Velimirom Blažević, umirovljenim profesorom. Fra Marko je u homiliji dotaknuo mučenički primjer sv. Vida (KLIK za životopis)i posadašnjio sa stanjem župe. Pjevanje je predvodila ss. Marina Domić na orguljama sa župnim "malim bendom" (samozvani).

Prije i poslije mise, kao i za sve veće blagdane, mogu se zamjetiti grupice u kojima se glasno razgovara, gotovo egzaltirano, na temu: gdje je tko raseljen, kako se snašao, tko je umro, tko se rodio, tko je otišao u mirovinu...

Svjedoci smo da poslijeratni povratak iseljenih na svoja ognjišta ne ide niti po najpesimističnijim, najcrnjim, predviđanjima. Oni koji su ostali i "pregrmili" ono najgore i oni malobrojni koji su se vratili, ponosno žive na svome i u svome. Nekako preživljavaju s mirovinama i skromnim plaćama, ne žale se, a boljem se nadaju.

Drugo što možemo pratiti jesu upravo ovakve svečanosti i brojnost vjernika. U župi Barlovci, malo po malo, iz godine u godinu raste broj onih koji iz tuđine dolaze slaviti svoje "stare" blagdane, ovdje gdje su se oduševili i ljepotu toga upravo i upoznali. Narav, nutrina, čovjeka vjernika iznutra potiče da ide svojim izvorima, da srcu svome daje mir, da "napuni baterije". Nazvali smo to nostalgijom. Neposredno iza rata svi ti plemeniti osjećaji bili su potiskivani uspomenama užasa koji je rat ostavio, kao i borbom da se nešto postigne, da se "zakopiti" u novoj sredini i da se priušti svojoj mladosti, djeci, dostojan život i naobrazbu, sukladno standardima nove sredine. Stariji su mahom nešto i stekli za sve ove godine. Podsvijest više ne tjera na panično stjecanje materijalnih dobara i nadoknađivanje zaostajanja za standardom sredine u koju se izbjeglo.

Nastupa vrijeme smiraja, vrijeme odmora od umora toga ubrazanoga života. Hvala Bogu, dosta naših ljudi u tuđini se dobro snašlo i steklo solidne uvjete za život. Naš čovjek ima predispozicije za uspjehe i prihvaćanje jer je vrijedan i pošten, odgojen u duhu vjere sa življenom, iskrenom pobožnožću i čestitošću na roditeljskom ognjištu. Takav čovjek, sa spomenutim vrjednotama, je pravo osvježenje i poželjan susjed, suradnik i partner gdje god da se pojavi, pa i u zapadnom svijetu koji je mahom izgubio te iste vrline. Prihvaćeni, cijenjeni, nagrađeni i materijalno osigurani, ali ipak s ljubavlju za rodnim krajem, prvo zagušeno tinjajućom i što dalje sve razbuktanijom, naši ljudi se odazivaju zovu srca i dolaze u svoje župne crkve. Naravno, nitko ne može biti zadovoljan niti ovim brojem, kao ni brojem povratnika. Obzirom na strahote rata koje su proživljene na "rođenom" pragu i zakletve "da neće više nogom stati" tu gdje je pretrpio najgore trenutke svoga života, ipak se može, makar u ovom aspektu, gledati u budućnost s optimizmom.

Banjolučanima je trebalo jako dugo vrijeme da se malo "ohlade". Posavina već godinama o svojim blagdanima okuplja veliki broj "hodočasnika u svoju župu". Svetište sv. Roka u Kotor Varošu, kažu da je postiglo predratnu masovnost, kao i ona u Podmilačju (Jajce) kod sv. Ive i skoro sva Marijina svetišta.

Imajući sve ovo u vidu možemo jedni drugima zaželjeti: "do viđenja u još većem broju".

(Fotografirala Josipa s mobitelom, isprika na zamućenim fotkama)

Osvrti:

Približna ocjena

(1 vote)

Prikaži 4 of 4 osvrti

1. 17-06-2008 08:00

ne mogu snovi umrijeti

Snovi su čudo. Budan se može sanjati. Mi budni sanjamo i onda nam se dešava ovo da razum prtlja i ometa snove. Većina naših iskrenih i poštenih snova ostvarit će se, tj. imaju veliku priliku, npr. kad dođemo u mirovinu.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

Josip

2. 17-06-2008 03:15

Propovjed

Promijenimo naše živote od neće biti u bit će, Svako dobro ovoga svijeta će se ostvariti i konačno spasenje će doć, nemojte da Vid vidi sumnju i dizanje ruku od snova.

Ljubljeni, sanjajte samo najbolje i najljepše snove, činite samo najbolje i ne bojte se, otkrivam vam ovdje tajnu života, Svi će se snovi ostvariti!

Svima koji ovdje zastadoše, Svetog Vida molim da zatraži jedan bladoslov od Veličanstvenog za nas i ovaj svijet!

zorica: joj Plameni nemoj da mi se razbolis samo, Smile drugi put cu morat pazit!! Meni drago sto ti sve to napisa, neka, neka..Smile

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

Plamenko B

3. 17-06-2008 03:10

Komandu evo izvršavam

Zorica: kockice nostalgije...uf bas sam ono "nostalgicarka"...

Plamenko B: Joj Zoro, joj Zorice, joj sestrice, dugo nebeska, nemoj da se ljutiš, al u ovo lijepo jutro Božije, moram zagalamit! A galamim na sviju

Al mi nešto suva usta, idem si najprije napraviti čaj, a i ova jeza da se malo slegne, naučio sam od malena u ovoj životnoj utakmici, kad je najžešće onda najprije spustim loptu i razgledam okolo, pa evo i sad

Ako ste pomislili da vičem na nostalgiju, greška, ako je nostalgija za svetkovinama i posvećenim mjestima, ako je nostalgija za duhovnim uzdignućima koja su nam sada postala nedostižna, e to je dobra nostalgija i pozdravljam. Pa šta ti je onda? reći će te!

Zorica veli: " nekad bilo za sv.Vida u Barlovcima a zalosno sto se ne moze vise ponoviti." Sav sam se ukočio, znači onda sve za što ja živim, u što vjerujem, što sanjam, što čekam, za čim žudim, čemu težim, za što izgaram...

Nisam se tu misao usudio domišljati, nego radije evo ovako. Nemojte nikad ni pomišljati a kamo li izreći da se bilo što lijepo, harmonično, ugodno, ohrabrujuće, puno radosti, neće ostvariti i dogoditi ponovo. Dogodit će se i bit će mnogo veće. Dogodit će se i bit će mnogo ljepše!

Mi ni ne sanjamo koliko je loše biti negativan, bili svjesni ili ne, da li se samo šalili ili stvarno dušu dali zloći, nikada ne treba biti negativan. Jer što je onda sa nadom, kakva nam je onda vjera.?

Zorice ti si mi samo povod da propovijedam. Želim da nam svima u životu oživi SVETI VID.
Sveti su SVETI jer vide samo dobro i da će se ono ostvariti

Onu PUNINU koju smo osjetili zapamtismo, pa sad možemo da je poredimo sa ovom prazninom. Ko bi rekao onda da će danas pred slavljem pobijeda u nogometu izblijedjeti Sveti Vid. Koje ime, pred njim mi pamet stane. Ovdje u Vancouveru ako na glas Svetog Vida spomeneš, odmah ti netko priđe i ponudi travu, ništa nije kao što je bilo, sve iz razloga da možemo uporediti i odabrati, zar ne?

Prije nego se smisao počne gubiti da završim propovijed.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

Plamenko B

4. 16-06-2008 05:00

baterije

Kako se osjecam?.."gutam" svaku rijec sto nas dragi urednik napisa, ali nesto me bocnu, zaboli oko srca, citiram......."potice da ide svojim izvorima, da srcu svome daje mir, da "napuni baterije".... Ja cu napuniti svoje baterije bas na ovaj nacin, gutajuci svaki tekst sto je napisan, slike sa poznatim ljudima, jer daljina ucinila je svoje .....baterije se trose ali se teskom mukom pune.
Ali dok je ovakvih kao nas Josip, a i sestra mu Josipa.....ima nade i za nas.HVALA.

Registered

» Proslijediti ovaj osvrt uredniku

» Odgovor na ovaj osvrt...

zorica

Prikaži 4 of 4 osvrti