| Napisao/la: UR,
on 16-06-2008 18:20
|
Posjeta : 515  |
Mostar, 16.06.2008 (KTA)-Zbog sve više znanstvenih dokaza o povezanosti mozga i duše te učinkovitosti duhovnosti u održavanju psihičke stabilnosti i liječenju psihičkih smetnji, potrebno je da stručnjaci koji se bave zaštitom mentalnoga zdravlja poznaju i primjereno savjetuju duhovnost kao jedan od načina liječenja u sklopu multidimenzionalnog i interdisciplinarnog pristupa u liječenju kazao je doc. dr. Dragan Babić na međunarodnom simpoziju 5. mostarskoj psihijatrijskoj suboti, o temi "Duhovnost u suvremenoj medicini i psihijatriji".
Istraživanja Harvardskoga medicinskog fakulteta pokazala su kako osobe koje se svaki dan mole ili čitaju Bibliju imaju mnogo manju dozu interleukina-6 (imunološka tvar koja prevladava kod ljudi s kroničnim bolestima), njih 40 posto ima manje povišen krvni tlak, 70 posto ih se brže oporavlja od depresije, kod 25 posto muškaraca i 30 posto žena manja je stopa smrtnosti kaže dr. Babić i dodaje kako je istraživanje, provedeno od 1987. do 1995. na uzorku od 21.000 ispitanika, pokazalo da oni koji idu na misu više od jednom na tjedan žive u prosjeku sedam godina dulje od onih koji na misu ne idu nikada.
Doc. dr. Babić osvrnuo se i na neuroteologiju znanstvenu disciplinu koja se bavi ispitivanjem biološke osnove duhovnosti. Postoji neurološka i znanstvena utemeljenost religioznih i spiritualnih iskustava u funkcioniranju amigdala, hipokampusa i temporalnog režnja.
Zanimljiva je hipoteza o limbičkom sustavu kao sjedištu duše i centru koji nas povezuje s mozgom. Praksa je pokazala kako je duhovnost vrlo važna u liječenju psihičkih poremećaja depresije, fobija, psihosomatskih bolesti, PTSP-a, ovisnosti, psihotičnih poremećaja. (kta/vl)
|
.::HOD U VJERI 
Subota, 06 Rujan 2008
(0 vote)
Draga Edi, uvijek i iznova me odusevis svojim pisanjem, posebno ovom pricom, koja u meni budi neke uspomene i podsjeca me na nesto sto sam nekad davno cula i sto me se jako dojmilo... Inace zivot je takav, pun iznenadjenja i nepredvidjenih okolnosti, ali vrlo je rijetko da se dvije duse sretnu , koje su stvorene jedna za drugu. Tu prestaju sva pravila, jednostavno krenes za srcem i ne mislis sta ce dalje biti. Ma to je super, samo da nije te nase malogradjanske okoline, familije, i svih onih koji sebi daju za pravo da odlucuju o tudjim sudbinama, odn. da ih oni kreiraju, jer boze moj, mora se cuvati ugled i sl. gluposti koje od nas prave robote, a sve manje ljude. Rijetki su ljudi kao Marijan, veoma rijetki, koji se bore za ono sto zele, pa i po cijenu da budu javno izlozeni ruglu i lincu okoline... Ipak mislim , bez obzira na sve da je on umro srecan, a da su svi oni koji su ga osudjivali, proveli ostatak zivota u grizi savjesti, odbacivsi od sebe jednog takvog covjeka , jednu velicinu.. Jer samo VELIKI ljudi vole bez rezerve i bez straha.. A znas zasto? Zato sto samo oni znaju da je zivot kratak i da bez prave ljubavi nema zivota... Pokoj vjecni Anuski i Marijanu, i svjetlost vjecna neka im sija.. 
pa ti dobrosusjedski netko pobrao ves s balkona. 
