Kuljani u župi Barlovci bili su mjesto svečane proslave sv Ilije, zaštitnika Bosne, a i ovog sela. Kuljani su jedino mjesto u župi koje nema groblja jer se po tradiciji ukopavalo u groblju Crkvene. Svako groblje ima kapelicu i tu su bila mjesta gdje se svečano slavilo, osim za Svi SVete i Dušni dan, na dan naslovnika kapelice i za blagoslov polja za to mjesto. U tu svrhu, za povremena okupljanja i blagoslov podignuta je ova kapelica posvećena sv Iliji. Za ove prilike, može se reći, bio je to lijep doživljaj, okrjepa za dušu i tijelo za oko pedesetak vjernika iz župe i nekoliko pristiglih iz iseljeništva. Gospodin nam je dao Riječ i dao ovo lijepo mjesto i prekrasne hrastove čiji hlad daje osvježenje u ove sparne dane.
Kapelica posvećena sv Iliji u ratu je bila devastirana, u njju se zatvarala stoka, a ograda i dvorište kapelice bili su provaljeni na nekoliko mjesta. Naporom bivših, poslijeratnih, župnika i vjrnika, raseljenih i onih koji su opstali kapelica je godinu za godinom obnavljana i sada je dovršena. Kao što se vidi na slikama, kapelica sada krasno izgleda, redovito je održavana njena unutrašnjost i okoliš, što se može najviše zahvaliti obitelji Lovrenović, Ići i Nedjeljki. Održavaju oni i onaj naš stari običaj svraćanja. Sve je tu, kao svoj na svome.
Svraćanje je jako zanimljiv običaj naših krajeva. Naši stari i mi dok smo svi bili tamo svraćali bi svojim kućama nakon mise, na čašćenje, osvježenje ili jednostavno rečeno u goste, znači obavezno se bilo na misi. Nije to bilo nešto nenadano ili prinudno da se hvatalo svakog neznaca pod ruku, već znalo se to kroz godine, pa je tako dolauzila i rodbina i prijatelji, a znalo se unaprijed komu se ide poslije mise. Što znači da je svraćanje bilo nagoviješteno ranije, a poneki gost bi bio i nenamjernik. Sve je to doprinosilo da su okupljanja bila velika i odisala velikom radošću sa svečanim štihom.
U spomen na ta svraćanja, primjetio sam da neki naši raseljeni obdržavaju taj običaj i u tuđini, ali na način koji malo začuđava. Naime, prenešen je i običaj i blagdan. Npr. sadašnja župa mi je sv. Ana i tada odem na misu, ne radim težačke poslove, i to je to. A onda na blagdan Gospe od Anđela odem na neku ranu misu u župi, a za popodne sam pozvao prijatelje u to ime da zajedno proslavimo. To mi pomalo sliči na slave koje imaju pravoslavci. Mišljenja sam da trebamo imati svraćanje, ali na dan kad se slavi u mom mjestu gdje sada živim. Tad je svečanije, mjesta ožive i eventualni gosti imaju što vidjeti i osjetiti onaj svečarski duh. I još jedna preporuka: nedajte gostima za tanjur ako nisu došli prvo na misu a onda na čašćenje.
Osvrti:
Približna ocjena
(0 vote)
Prikaži 1 of 1 osvrti
1.
21-07-2008 15:43
Masovnost
Gledao sam malo starija izvješća iz Kuljana objavljena ovdje na stranicama, pa sam zapeo za Ivanov osvrt od prošle godine. Lijepo je stvarno kod ove kapelice, ma koliki broj ljudi došao. Oni koji dođu oni imaju radost u sebi. Isto tako je i nedjeljnim misama. Treba to doći i vidjeti i osjetiti. Svi su nasmijani, zezaju se, pričaju neke vesele zgode koje se dogodiše kad mi nismo bili tamo i onda se smiju na taj račun. Tako i kod kapelice sv. Ilije. Ona dođe nešto kao crkva u hladu, vanjska misa. Iza mise se ostane, pa i sat vremena. Ove godine ja nisam išao, ali prošlih, redovito bi Ilija Savarin proakratur naše župe sada nastanjen u Zalužanima, donosio piće na čašćenje. Bilo je tu sokova, pive, žestokoga pića, keksi i grickalice. Svi bi se počastili bez razlike, znani ili neznani. Tako sam se ja častio 3 godine za redom.
A sad odgovor na Ivanovo razmatranje i zašto nisam išao ove godine kao niti mnogi, i zato sam ovu vijest pisao telefonski i e-mailom doznajući detalje.
Kao prvo, u Banjoj Luci više se uopće ne treba brinuti o sigurnosti, možda u mjeri kako se to zna dešavati u svakom gradu ovog svijeta. Mislim da u ZG i ovdje, jednako vam je po pitanju sigurnosti. Ne daj Bože, svatko može upasti u tuču u birtijama ili imati prometnu u svakom gradu.
Već. Pravi razlog slabog dolaska u ovo lijepo svetište, po meni, jeste blizina po datumu blagdana Gospe od Anđela. Sv. Ilija je 20.7. a onda za 12 dana opet žao ti propustiti Gospodanđele. Tako sam i ja ove godine kalkulirao, priznajem, teška srca, donio ovakvu odluku. Također stoji i činjenica gore spomenuta. Ovo nije grobljanska kapelica. DA je u groblju sigurno bi bilo još ovoliko pristiglih sa strane, da se pomole i da očiste grobove. Ja se mogu samo nadati da će slijedećih godina, doći do omasovljenja ovog okupljanja, makar je sve tako ublizu. Živim za dan kad ćemo mi, makar sijede glave, sakupiti se u nekom značajnijem broju i kad ćemo naći nekoga s konjskim kolima da rashladi malo piva i sokova i da zapjevamo