| Napisao/la: UR,
on 24-06-2005 10:10
|
Posjeta : 1086  |
Tijekom stolje?a izgubili su se u naem narodu mnogi obi?aji i tradicije, ali ima i onih koji su se sa?uvali i u teko vrijeme za na narod. Jedan od takvih su lile ili jo poznatiji kao ivanjski krjesovi koji se pale uo?i blagdana svetog Ivana Krstitelja. Gledajmo u budu?nost, prolost ostavimo iza sebe, re?i ?e neki, ne iz zlobe ve? u namjeri da se zaborave tragi?ni ratovi 20. stolje?a. No, ne moemo krenuti u sretniju budu?nost ako se ne osvrnemo na svoju bogatu prolost.
Jo od dolaska Hrvata na ovo podru?je u 7. stolje?u zadrali su se neki obi?aji. Tako je u hrvatskom narodu sa?uvan obi?aj koji je vezan uz no? 23. lipnja, dan uo?i blagdana sv. Ivana Krstitelja, sveca koji je u narodu prozvan sveti Ivo. Te ve?eri vidjet ?ete u mnogim katoli?kim selima u kojima ive Hrvati ispred ku?a plamen, vatru, simbol svjetlosti i dobra. Ljudi, okupljeni uz vatru, radosno gledaju u njezin sjaj, a oni mla?i, ja?i i spretniji, okuat ?e se i u preskakivanju vatre. Ovaj obi?aj potje?e jo iz vremena kada su Hrvati imali vieboa?ku religiju i kada su, kao neuki, ivjeli u Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj. To se paljenje vatre nazivalo krijes. Veli?alo je sunce, koje je u to vrijeme krajem mjeseca lipnja bilo najja?e i dani su bili najdui.
Nakon to su Hrvati u 9. stolje?u zajedno sa svojim knezovima od okolnih kr?anskih drava Frana?ke i Bizanta primili kr?anstvo, nisu napustili ovaj obi?aj. Umjesto veli?anja sunca, vatra je po?ela veli?ati dobro i Krista. Uz radosna lica na slavlju vidljivi su i lete?i kukci koji samo u to doba svijetle zelenkastom svjetlo?u. Oni se u razli?itim krajevima nazivaju razli?ito, no najvie prema rije?i svjetlo, koje obiljeava cijelu tu no?. Slavlje se uz dobar zalogaj i koju kap vina naj?e?e odui do kasno u no?. A onda dolazi i taj dan, 24. lipnja, dan svetog Ivana Krstitelja. Zatitnikom mnogih kapelica, upa i crkava postao je ovaj svetac jer je narod sluaju?i pu?ke predaje o njemu znao da mu je najve?e oruje bila njegova vjera.
Bio je on sin Marijine ro?akinje Elizabete i mua njezina Zaharije. Krstio je u rijeci Jordanu sve one ljude koji su bili spremni po?i za Isusom Kristom. Kada je sam Isus doao na Jordan da se krsti, Ivan je rekao: Da krstim tebe, kojemu nisam ni dostojan obu?e odrijeiti. No, prema Isusovoj zapovjedi, u?inio je to i pojavio se na nebu Duh Sveti u obli?ju goluba i glas je iz neba rekao: Ovo je sin moj ljubljeni. U njemu je sva milina. Mnogi su ljudi, vidjevi Ivana, pomislili da je on Isus Krist, Mesija, Pomazanik, pa su ga to upitali. Odgovor je bio prepun vjere i ljubavi prema Bogu. Rekao im je Ivan da on samo krsti vodom, ali do?i ?e onaj koji ?e krstiti ognjem i Duhom Svetim. Kao vje?ni duhovni uzor mnogim vjernicima, sv. Ivan Krstitelj ostat ?e putokaz onima koji ele ivjeti boljim i svetijim ivotom, poput ivota kojim je ivio sv. Ivan Krstitelj.
A ostat ?e jo dugo i u sje?anju ljudi, narodnim pri?ama i obi?ajima, koje bi neki s po?etka ove pri?e bezobzirno odbacili. Nije naa povijest bila samo hrpa nasilja, borbi, ratova i napada. Bila je ona i puna dobrih i srda?nih Hrvata, puna ljudi koji su u najtea vremena turske vladavine o?uvali katoli?ku vjeru i obi?aje koje evo ovdje predstavljamo svima onima koji se za ovu temu imalo zanimaju. A vana je naa tradicija, jer bez prolosti ne moe se graditi ni bolja budu?nost. Slikovito to objanjava narodna poslovica Ako zaboravi na svoje pretke, zaboravit ?e i na svoje potomke. Umro je sveti Ivan Krstitelj u ?vrstoj vjeri zbog propovijedanja morala kralj Herod odrubio mu je glavu. eljko Ma?i? |