Tijekom stolje?a izgubili su se u našem narodu mnogi obi?aji i tradicije, ali ima i onih koji su se sa?uvali i u teško vrijeme za naš narod. Jedan od takvih su lile ili još poznatiji kao ivanjski krjesovi koji se pale uo?i blagdana svetog Ivana Krstitelja. Gledajmo u budu?nost, prošlost ostavimo iza sebe, re?i ?e neki, ne iz zlobe ve? u namjeri da se zaborave tragi?ni ratovi 20. stolje?a. No, ne možemo krenuti u sretniju budu?nost ako se ne osvrnemo na svoju bogatu prošlost.

Još od dolaska Hrvata na ovo podru?je u 7. stolje?u zadržali su se neki obi?aji. Tako je u hrvatskom narodu sa?uvan obi?aj koji je vezan uz no? 23. lipnja, dan uo?i blagdana sv. Ivana Krstitelja, sveca koji je u narodu prozvan sveti Ivo. Te ve?eri vidjet ?ete u mnogim katoli?kim selima u kojima žive Hrvati ispred ku?a plamen, vatru, simbol svjetlosti i dobra. Ljudi, okupljeni uz vatru, radosno gledaju u njezin sjaj, a oni mla?i, ja?i i spretniji, okušat ?e se i u preskakivanju vatre. Ovaj obi?aj potje?e još iz vremena kada su Hrvati imali višeboža?ku religiju i kada su, kao neuki, živjeli u Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj. To se paljenje vatre nazivalo krijes. Veli?alo je sunce, koje je u to vrijeme krajem mjeseca lipnja bilo najja?e i dani su bili najduži.

Nakon što su Hrvati u 9. stolje?u zajedno sa svojim knezovima od okolnih krš?anskih država Frana?ke i Bizanta primili krš?anstvo, nisu napustili ovaj obi?aj. Umjesto veli?anja sunca, vatra je po?ela veli?ati dobro i Krista. Uz radosna lica na slavlju vidljivi su i lete?i kukci koji samo u to doba svijetle zelenkastom svjetloš?u. Oni se u razli?itim krajevima nazivaju razli?ito, no najviše prema rije?i svjetlo, koje obilježava cijelu tu no?. Slavlje se uz dobar zalogaj i koju kap vina naj?eš?e oduži do kasno u no?. A onda dolazi i taj dan, 24. lipnja, dan svetog Ivana Krstitelja. Zaštitnikom mnogih kapelica, župa i crkava postao je ovaj svetac jer je narod slušaju?i pu?ke predaje o njemu znao da mu je najve?e oružje bila njegova vjera.

Bio je on sin Marijine ro?akinje Elizabete i muža njezina Zaharije. Krstio je u rijeci Jordanu sve one ljude koji su bili spremni po?i za Isusom Kristom. Kada je sam Isus došao na Jordan da se krsti, Ivan je rekao: “Da krstim tebe, kojemu nisam ni dostojan obu?e odriješiti”. No, prema Isusovoj zapovjedi, u?inio je to i pojavio se na nebu Duh Sveti u obli?ju goluba i glas je iz neba rekao: “Ovo je sin moj ljubljeni. U njemu je sva milina”. Mnogi su ljudi, vidjevši Ivana, pomislili da je on Isus Krist, Mesija, Pomazanik, pa su ga to upitali. Odgovor je bio prepun vjere i ljubavi prema Bogu. Rekao im je Ivan da on samo krsti vodom, ali do?i ?e onaj koji ?e krstiti ognjem i Duhom Svetim. Kao vje?ni duhovni uzor mnogim vjernicima, sv. Ivan Krstitelj ostat ?e putokaz onima koji žele živjeti boljim i svetijim životom, poput života kojim je živio sv. Ivan Krstitelj.

A ostat ?e još dugo i u sje?anju ljudi, narodnim pri?ama i obi?ajima, koje bi neki s po?etka ove pri?e bezobzirno odbacili. Nije naša povijest bila samo hrpa nasilja, borbi, ratova i napada. Bila je ona i puna dobrih i srda?nih Hrvata, puna ljudi koji su u najteža vremena turske vladavine o?uvali katoli?ku vjeru i obi?aje koje evo ovdje predstavljamo svima onima koji se za ovu temu imalo zanimaju. A važna je naša tradicija, jer bez prošlosti ne može se graditi ni bolja budu?nost. Slikovito to objašnjava narodna poslovica “Ako zaboraviš na svoje pretke, zaboravit ?eš i na svoje potomke”. Umro je sveti Ivan Krstitelj u ?vrstoj vjeri – zbog propovijedanja morala kralj Herod odrubio mu je glavu.

Željko Ma?i?

Približna ocjena

   (0 vote)

Prikaži 5 of 10 osvrti