Proslava je blagdana protekla kako je i najavljeno. Koncelebrirano misno slavlje predvodi dr. Anto Orlovac, generalni vikar Banjolu?ke biskupije. Uz župnika doma?ina mr.fra Ivu Orlovca koncelebrirali su:dr.fra Velimir Blaževi? iz naše župe, Stranjan?an, mr. Ivica Božinovi?,kancelar Banjolu?ke biskupije, ro?enjem iz naše župe, Kuljan?an, fra Božidar Blaževi? sada župnik u Motikama, tako?er iz župe Barlovci, Kuljan?an, fra Josip Boži? gvardijan i župnik na Petri?evcu, fra Dujo Ljevar župnik u Trnu.

Skrenuo bi pažnju na nešto što mnogi od vas nisu susreli mnogo godina svog boravka u tu?ini - obilaženje oko crkve. Nekad ste mogli vidjeti na desetke vjernika kako obilaze oko crkve i mole pokoru, krunicu i vrše neki svoj zavjet. Ove godine bilo su tri žene koje su tako izražavale svoju pobožnost, s krunicom u ruci i tihom molitvom na usnama obilazile su oko crkve. Pored ovoga obilaska, unutar crkve, obilazila se slika, a mnogi hodo?asnici iskoristili su ovu priliku za osobnu ispovijed.

Po?elo je euharistijsko slavlje pozdravom župnika fra Ive upu?enom svim hodo?asnicima i sve?enicima koji su se odazvali pozivu da uveli?aju ovaj dan, a za kraj je najavljeno predstavljanje knjige današnjeg propovjednika i sina ove župe, dr. Ante Orlovca, pod nazivom “Oko fra Vidova bunara – mala monografija župe Barlovci”, ?ija je priprema zapo?ela prošlogodišnjom 125. obljtnicom ove župe. Propovijed nadahnutu ?itanjem iz knjige Sirahove, ljubaznoš?u dr. Ante Orlovca, objavljujemo u njenom ve?em dijelu u nastavku ovog teksta.

Nakon blagoslova vjernika i otpusta, zapo?eo je s predstavljanjem knjige svojom recenzijom mr. Ivica Božinovi?, ina?e autor ve?ine fotografija i suradnik na njenom izdavanju.
“On (autor) pomno prati život novoro?ene župe Barlovci, koja je svila svoju kolijevku “oko fra Vidova Bunara”, sve do današnjih dana. Crpe?i brojne podatke iz dostupnih izvora pružio nam je obilje informacija, na koje je s godinama pala debela prašina zaborava. I povijest najnovijeg doba (1992-1995), u kojemu je župa osobito stradala, odnosno došla na sam rub propasti, sistematizirao je vještinom znanstvenika koji uspijeva sa?uvati razbor, ne podliježu?i vlastitim emocijama. Mislim da je dr. Orlovac, pišu?i ovo znanstveno utemeljeno djelo, ponovno uspio ono što samo rijetkima uspijeva – ostati vjeran zakonitostima povijesnog istraživanja i u svoje djelo unijeti pravu mjeru istinske literarne ljepote koja djelo ?ini privla?nim široj ?itala?koj publici.”
- Istaknuo je izme?u ostaloga mr. Božinovi?.
Autor se zahvalio recenzentu i obratio s nekoliko rije?i koje možete pro?itati ispod ovog teksta.

Tijekom mise do njenog završetka pristiglo je još nekoliko sve?enika. Me?u njima bivši župnik i obnovitelj crkve od ošte?enja nastalih potresom 1981., fra Ivo Jakovljevi?. Ostatak dana protekao je “ispod lipa” u ugodnom ozra?ju, ispunjenom ljubavlju iskrenog prijateljstva naroda i njegovih sve?enika.

Zbogom do godine, i u još ve?em broju.

GOSPA OD AN?ELA - propovijed Barlovci, 2. kolovoza 2005.

MAJKA LIJEPE LJUBAVI, SPOZNAJE I SVETOG UFANJA (usp. knjigu Sir)

"Ja sam majka lijepe ljubavi, i straha, i spoznaje, i svetog ufanja. U meni je sva milina življenja i istine, u meni je sva nada života i kreposti." Tako smo ?uli u današnjem ?itanju iz SZ knjige Sirahove. Rije? je o božanskoj Mudrosti, božanskom Umu kojim on ravna ovim svijetom, ali se divno dade primijeniti na Majku Božju, Kraljicu an?ela koju danas slavimo. A Gospa koju je Bog toliko uzvisio bila je u svojim o?ima uvijek samo skromna službenica Božja i sve nas upu?uje kao neko? Isusove u?enike na svadbi u Kani Galilejskoj: «Štogod vam rekne, u?inite!» I nas Gospa danas upu?uje da se ravnamo po Božjoj mudrosti, da slušamo njegove rije?i, da ?inimo ono što nam on rekne, jer to je jedino za naše dobro.

Majka lijepe ljubavi. Što se sve danas ne stavlja pod pojam ljubavi, ?ak i najsebi?nije iskorištavanje drugoga da bi utažio svoju pohotu, a poslije (a ?esto ni prije) tu osobu uop?e ne poznaje, niti treba. To može biti sve, samo ne ljubav. Ljubav je uvijek susret u najdubljem poštovanju dviju osoba koje se upoznaju, koje se razumiju, koje se vole i pomažu. To je bra?na ljubav, to je prijateljska ljubav, to je roditeljska ljubav prema djeci i ljubav djece prema roditeljima. Trebalo bi tu svetu rije? zaštititi, patentirati i kažnjavati njezinu zloporabu. To je nešto sveto i veliko, to je nešto najve?e. Ne re?e li Isusov apostol Ivan koji je posebno osjetio Isusovu ljubav i prijateljstvo, da ga je Isus posebno volio i povjerio mu svoju Majku, da je Bog Ljubav, pisano velikim slovom. To je ona «lijepa ljubav» iz današnjeg ?itanja, a Marija nas k njoj, k Bogu vodi!

Majka svetoga straha. Narod kaže da se samo budala ne boji. Vjera nas ne u?i ropskomu strahu i bojazni, pa ni pred Bogom. Isus nam re?e da smo Božja djeca. Istina, svatko i Boga doživljava onako kako je doživio vlastitog oca. Onaj koji ima sre?u da ima dobrog i plemenitog oca, lako ?e shvatiti i da je Bog takav. Onaj tko je imao previše strogog oca i Boga gleda kao nekog policajca, strogonju, koji jedva ?eka neku našu pogrešku pa da nas kazni. A budimo iskreni, zar tako i sami nerijetko govorimo djeci: «Bogo ?e karati, Bogo ?e kazniti» za bilo kavu glupost. Pametnije bi bilo da djeci strpljivo tuma?imo zašto nešto ne valja i da to ne smiju ?initi, ali im to i vlastitim primjerom pokazati nego im za sitnicu prijetiti i to ?ak Bogom!

Kada je jedna ?asna sestra na vjeronauku tuma?ila djeci kako je Bog naš otac, jedan je dje?ak stao plakati. Jedva ga je uspjela smiriti i upitati zašto pla?e. A on je imao oca pijanca od kojega nikada nije osjetio ljubavi, nego samo dobivao batine i morao s majkom bježati iz ku?e kad bi on došao, pa mu je bilo strašno žao što je i Bog otac, kojega on nije mogao zamisliti druga?ijeg nego pijana, gruba, koji kažnjava i kad si kriv i kad nisi.

Strah Božji koji Sv. Pismo spominje i hvali jest strahopoštovanje pred dobrim Bogom, briga da ne u?inimo nešto ?ime ?emo ga ražalostiti, briga da ne u?inimo grijeh i zlo. To je jedini strah koji pred Bogom trebamo imati, nikakav ropski!

Majka spoznaje. Mudrost, koja se primjenjuje i na Gospu jest majka prave spoznaje. Što sve ljudi ne žele saznati, otkriti, nau?iti? I što im se sve servira u medijima,

elektronskim i tiskanim? Uglavnom ono što oni i žele, što kupuju, ?itaju i gledaju. A ljudi rijetko razmišljaju treba li im to znanje, treba li im ta informacija, ti?e li se to njega. Znate li na što ljudi troše najviše vremena: na otkrivanje i saznavanje tu?ih pogrešaka, mana, kako bi imali o ?emu tra?ati. Otkrivaju slabosti protivnika, mjesto da se brinu da njihov vlastiti život ne bude takav, da bude druga?iji i bolji. Lete po tu?em sme?u kao muhe, mjesto da skupljaju med iz prelijepog cvije?a kao p?ele. Krš?anine, pozvan si biti poput p?ele družiti se s cvije?em, tj. onim dobrim i lijepim, a ne povla?iti se po tu?em sme?u. Ne budi muha nego p?ela!

A što se spoznaje ti?e, najvažnije je spoznati kako nas katekizam u?i ve? u prvim pitanjima: Zašto sam na svijetu? - Da upoznam Boga kao Oca, dobrotu i ljubav, da mu zahvaljujem što me stvorio i što mi dao takve lijepe sposobnosti i da dobro ?ine?i zavrijedim biti u njegovu društvu, ve? i u ovom životu, jer svaki pošten ?ovjek je ve? i ovdje prijatelj Božji, a onda jednom zauvijek u vje?nosti.

Majka svete nade, svetog ufanja. Ako je itko na ovome svijetu, to je onda Marija, imala ?vrstu nadu i pouzdanje da ?e Bog izvršiti što je obe?ao. To je sveta nada koju smijemo i trebamo i mi imati. Bog ne daje svojih obe?anja uzalud. Imamo pravo nadati se. Uostalom, bez nade bi i život bio nemogu?. Ne bojmo se ni u poteško?ama života. Vjernik ?ini sve što može da pomogne sebi i bližnjemu, ali je siguran u svojoj nadi da ?e i Bog dati svoju pomo? kad mi više ne možemo. Ali svoj dio moramo u?initi. To Bog ne?e umjesto nas raditi.

I još nešto: krš?anin ima pravo biti ponosan. Ne ohol, ne umišljen, nego ponosan. Zdrav ponos ispravan je stav i pred Bogom i pred ljudima. A nama danas žele uništiti ponos. O Katoli?koj crkvi ili o njezinim pojedinim ?lanovima šire samo negativne vijesti, nerijetko ih posve izmišljanju ili pretjerano napuhuju i žele nas prikazati kao negativce, kao ?ak pokvarene, žele nam uništiti ponos. To su one muhe o kojima sam govorio! Krš?anin je svjestan da je pred Bogom i grešan ?ovjek, ali nije samo to. On je Božje stvorenje, Božje dijete. Svoje ?emo pogreške i grijehe sami okajavati i ispravljati, ali ne?emo nikome dopustiti da nam uništi ponos.

I mi koji smo potekli iz ove barlova?ke župe imamo pravo na svoj ponos. Nakon sv. mise bit ?e predstavljena knjiga o povijesti ove župe. Što nam je sve Bog dao u 125 godina postojanja ove župe (sada ve? 126)? Samo sve?enika i ?asnih sestara po 18, dakle jednako (pa nek netko rekne da ovdje ne vlada ravnopravnost izme?u muških i ženskih!), ?ak 517 dosad poznatih žrtava Drugoga svjetskog rata, me?u kojima najve?i broj nevinih mu?enika za svoju vjeru i svoj narod, tridesetak takvih žrtava u najnovijem «ratu bez rata» kako ga ?esto zovu, jer ovdje nije ni bilo rata, pa izgon cijele župe, nažalost ne samo ove, a da zla nikome nismo u?inili. Dva su sve?enika iz ove barlova?ke župe prije desetak godina završili kao mu?enici. O svemu tome mo?i ?ete i sami ?itati, ali zar to nije razlog za ponos i zahvalnost Bogu? Velike nam stvari u?ini Gospodin, a i mi smo pokazali da mu - unato? svemu - želimo ostati vjerni. Hvala Bogu na njegovu daru, hvala i svima koji su taj dar Božji tako prihvatili i svojom vjernoš?u do smrti Bogu uzvratili.

Sve nas to, bra?o i sestre, u?i Božja mudrost, sve nam to pokazuje na divnom primjeru Marija, Majka Božja i Majka naša, Kraljica an?ela. Trudimo se to upoznati i po tome se ravnati, gdje god bili. Neka nam Gospa od an?ela izmoli takav stav pred Bogom i pred ljudima. Amen.

OKO FRA VIDOVA BUNARA

Predstavljanje knjige u Barlovcima, 2. 8. 05.

Htio bih protuma?iti zašto sam izabrao baš ovakav naslov: Oko fra Vidova bunara? Napisao sam u Proslovu: «U središte zanimanja stavio sam u naslov ime jednog sve?enika i jedan bunar.

(...to) je ime sve?enika i redovnika, franjevca, rodom iz barlova?ke župe, i to upravo iz sela Barlovci, fra Vida dr. Miljanovi?a. (...) On je graditelj župne crkve u Barlovcima, koja nakon svih neprilika, ratova i potresa i danas stoji. U njoj se sabire Crkva, zajednica spašenih, krštenih i posve?enih. Podigao je i toranj župne crkve kao prst koji upire prema nebu i pokazuje vjerniku i namjerniku tko tu živi: katoli?ki vjernici, i kamo stremi: prema nebu, ku?i Oca nebeskoga. Time je ozna?io da u tome kraju u vrijeme kada on gradi crkvu žive ve?inom katolici Hrvati, autohtoni i najstariji narod u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, koji je neko? bio dio Hrvatsko — ugarskog kraljevstva, a nakon pada ovih krajeva pod tursku vlast nazivao se Turska Hrvatska, sve do po?etka 19. stolje?a. On je prvi ?ovjek u cijeloj Bosni i Hercegovini koji je postigao najviši akademski stupanj, doktorat znanosti. Doktorirao je iz crkvenog prava u carskom Be?u 1882, samo tri godine nakon što su Barlovci postali samostalna župa. (...) Svojim sve?eni?kim djelovanjem kroz punih 17 godina ostavio je neizbrisiv trag u povijesti rodne barlova?ke župe. Zbog svega toga zaslužio je da bude osobito istaknut. (...)

A bunar? Bunar pred glavnim ulazom u župnu crkvu u Barlovcima dao je iskopati upravo fra Vid 1907. godine. Me?utim, on je više od zdenca, izvora dobre vode za okrepu žednim vjernicima (...)Taj bunar je uzet u naslov i kao simbol krsnog preporoda, jer daje vodu za sveto krštenje kojim postajemo djecom Božjom i ?lanovima Kristove Katoli?ke crkve. Time se i župa povezuje u misti?no zajedništvo s Bogom i me?usobno (...)

Podnaslov Mala monografija župe Svetoga Vida u Barlovcima upravo daje do znanja da je rije? o monografskom prikazu života ove neko? velike i ugledne župe pod zaštitom Svetoga Vida, mu?enika, župe u kojoj su vjernici u svim promjenama, uz sve ljudske slabosti od kojih nitko nije pošte?en, revno živjeli svoju vjeru, predvo?eni svojim župnicima franjevcima. Rije? je o župi bogatoj duhovnim zvanjima (...), ali župe koja je više puta dijelila sudbinu svoga zaštitnika - stradanje i mu?eništvo, sve do gotovo posvemašnjeg uništenja u zbivanjima posljednjeg desetlje?a.))

A onda sam uputio poziv ?itateljima: «A ti, dobrohotni ?itatelju, kreni prebirati po njezinim stranicama. Želim da te ?itanje podsjeti na tvoje korijene, na tvoj oteti zavi?aj. Želim da te stranice koje slijede osvježe poput ?aše hladne vode iz fra Vidova bunara!»

Ve? je djelomi?no re?eno, ali ovdje bih samo sažeo: drugi dio ove knjige uzeo mi je neusporedivo više vremena i nadam se da ?e biti vrijedan prinos. Svih pet popisa to?nije poglavlja iz toga dijela prvi put se objavljuju najednom mjestu. Sigurno ?e vašu pozornost privu?i popisi žrtava Drugog svjetskog rata (njih 517! uglavnom mladih ljudi odn. obitelji!), te najnovijega «rata bez rata». Tu je i popis svih duhovnih zvanja barlova?ke župe: ??. ss. i sve?enika (o njima je ura?en mali leksikon), popis najstarijih prezimena krizmanika i njihovih kumova iz ovih sela još od prije 263 godine! Uvjeren sam da ?e to svakoga ?itatelja zanimati i da ?e na?i nekoga svoga u tim popisima. - U

tome je i razlika u odnosu na više knjiga koje je objavio fra Jurica Šali?, gdje se obra?uju ili barem doti?u i Barlovci; mislim da se njegove i moja knjiga puno više nadopunjuju nego preklapaju.

Htio bih ovdje zahvaliti: župniku mome plemenjaku fra mr. Ivi Orlovcu što je prihvatio da župa Barlovci bude izdava?, mons. mr. Ivici Božinovi?u kao recenzentu, ali i vrsnom fotografu (najve?i dio fotografija njegovo je djelo, a valjalo je sve to obi?i, groblja i kapelice, i ova predivna panorama slikana s Ojdani?a brda na koricama!). Hvala mu posebno i za trud stoje danas došao ovamo i predstavio ovu knjigu - uostalom, i on je kršten vodom iz istog bunara! Hvala i dru fra Velimiru Blaževi?u, tako?er našem sužupljaninu na ?itanju ovog teksta i nekim korisnim sugestijama, tiskari Atlantik koja je veoma korektno, kvalitetno i na vrijeme uradila svoj dio posla, osobito gospo?i Veri s kojom mi je bilo zadovoljstvo razgovarati, te g. Saši (Bojani?u) s kojim je bilo zadovoljstvo raditi (s njime sam radio prijelom i našlovnicu) i svima koji su na bilo koji na?in pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana.

I ja sam kršten vodom iz fra Vidova bunara. Nastojao sam se rodnoj župi odužiti pisanjem ove knjige. A vi sadašnji i nekadašnji župljani ove župe uzmite, ?itajte, ponesite i poznatima, upoznajte svoju prošlost, pripovijedajte i svojoj djeci da se zavi?aj na zaboravi. I javite mi svaku dopunu, ispravite pogrešan podatak, osobito u navedenim popisima, javite mi se obi?nom ili elektronskom poštom, da dopunimo i popravimo, jer -nemojte mi zamjeriti na slobodi - da ?e ovoj knjizi trebati uskoro novo izdanje.

Hvala vam na strpljivosti i što ste izdržali unato? ovoj vru?ini.

Bog vas blagoslovio!

Anto Orlovac

Približna ocjena

   (0 vote)

Prikaži 4 of 4 osvrti