Baš sam ovih dana djeci u školi pričao o proslavi sv. Nikole u "moje" vrijeme i kako nismo baš puno fermali za tamo nekog "djeda mraza" koji je dolazio samo za djecu roditelja koji rade u bogatim firmama. Moj ćaća je radio u GIK-u i donosio nam je poklone kući. Današnja djeca, a i roditelji, u pravom su čudu kad dođe ovo vrijeme darivanja. Zbog čega? Pa evo: prvo dolazi sv. Nikola, zatim dolazi komunistički "djed mraz", a pred Božić dolazi, po meni, najgori plagijat i surogat svetog Nikole, a to je "djed božićnjak" kojeg smisliše ljudi početkom raspadanja ex Yuge. Staviše tamo nekog djeda u dane kad se rodio mali Isus. Odjednom malog Isusa zamijeniše nekim djedom. Nama u našim krajevima roditelji su na Božić govorili da je pod božićnim drvcem dar od maloga Isusa, što je i dobro. Sama riječ Božić, kao što već znate, nastala je upravo zbog tog otajstva: rodio se mali "bog(ž)ić", najveći dar Božji nama ljudima. Nema tu mjesta za "djeda". Sveti Nikola se tu savršeno uklapa sa svojim slatkim darovima, kako bi djeca i svi mi preko tih materijalnih darova Nikole lakše dokučili ne-materijalne darove: ljubav, dobrotu, nesebičnost, predanost, prijateljstvo ... s kojima smo te darove dobili, ali dobili i Dar (Isusa) od Oca nebeskog.

Nekad...

Krampuzi i nikolaje bili su ponekad nemilosrdni. Pod maskama krampuza bili su obavezno momci 20-godišnjaci i znali su oni "zloupotrijebiti" svoj položaj i dočekivati cure srednjoškolke s večernjeg busa po povratku iz škole. Kod mene su jednom okrenuli pseću kolibu otvorom prema tlu zajedno i pas u njoj. Drugi put su onim mlačagama razbili staklo na mojoj kući. Krampuzi su bili odjeveni strašno, u ovnujske i kravlje rogove, s nekim kožama i krznima kao maskama ili pak maskama od drugih materijala koji su pomno pripremani u tajnosti nekog podruma. Bili su opasani lancima i kravljim zvonima preko neke prastare odjeće, a u rukama su nosili duge mlačage ispletene od vrbova pruća. Cilj je bio izgledati što strašnije, proizvoditi što više buke i da nitko od djece ili susjeda ne prepozna tko je to pod maskom. Sv. Nikola je imao klasičnu opravu: nekakvu biskupsku kapu na glavi i plahtu preko sebe.

Dobro je to bilo. Obavezno su pitali djecu koja su morala klečati pred njima sklopljenih ruku, uglavnom sveti Nikola, da li slušaju roditelje, kako uče u školi, znaju li moliti , a onda bi im Nikola dao neku svetu sličicu koje su unaprijed dobili od fratra u župi i ono što je bilo od roditelja namijenjeno za njih. Kad bi tako Nikola ispitavao djecu, neki su roditelji znali reći kako djete nije bilo dobro i da nije dobro u školi, ili da ne sluša baš uvijek iza čega bi krampuzi dohvatili onim mlačagama. Znali su rekoh, neke generacije mladića pretjerivati i ostaviti kod djece preveliki strah, pa ih na godinu roditelji ne bi pustili u kuće već bi djeci krampuze pokazivali kroz prozor da se malo uplaše.

Imao sam priliku i ja biti u Nikolajama kad sam se vratio iz vojske. Moja generacija Nikolaja svoj posao je odradila "kako spada": ispred kuće bi nas dočekao jedan roditelj i dao darove koje smo trebali dati njihovoj djeci i upute da li da više bučimo ili manje. Nikola je lijepo pozdravljao pri ulasku u kuću i on je stalno branio djecu od nasrtaja strašnih krampuza, a kad bi ispitao djecu, po već opisanom obrascu, onda bi im dao primljene darove. Po izlasku iz kuće, domaćin bi darivao i nas jabukama, pićem ili novcem, što je češći slučaj. Te primljene darove stavljali smo u zobnice i torbe koje smo imali na sebi, a kad bi došli u neku drugu kuću onda bi to podijelili djeci, naravno, novac nismo dijelilil već smo ga čuvali za prvu igranku i odlazak u kafić.

Danas...

Nikolaje više ne hodaju. Za ovih 10 godina,koliko smo istjerani, u ovim novim sredinama uspjeli su se momci svega dva puta organizirati i malo obići djecu po tom starom običaju.

Djeca pišu pisma i čekaju dolazak sv. Nikole s čarapom i očišćenom čizmom u prozoru. I tako dočekuju trojicu bradonja u 19 dana, od toga je jedan pravi, a druga dva su tvorevine politike i komercijale. Vi koji živite među ljudima engleskog govornog područja još imate i sreće, jer kako vidim tamo Nikola hoda i dolazi cijeli mjesec, nema drugih spodoba. Imate Santa Clausa (sv. Nikolu) koji je malo komercijaliziran ili kokakolariziran (coca-cola uzela je taj lik za svoje reklame pred 40-50 godina) i taj Santa je "izgubio" kršćanska obilježja, križ, ali barem je ostalo ime. U Austriji djecu dariva Nicolas, što je nedvojbeno sveti Nikola. I ovo je dobro. Samo kod nas je nastala multiplikacija Nikole čak u dvije osobe (djed mraz i božićnjak) koja iskrivljuje taj sveti lik i zbunjuje našu djecu.

Molim sve one koji budu ovo čitali, da komentiraju i napišu kako se u njihovim zemljama sve ovo odigrava. Kako se zove osoba koja dariva djecu u predbožićno vrijeme i kako to radi, s kojom porukom? Molim vas i prijevod takvoga imena, npr. u Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Kanadi i dr.

Ako se ne čujemo, čestit vam i blagoslovljen Božić, i ne zaboravite darivati ljubav, prijateljstvo, blagost, utjehu, ohrabrenje ... darove koje ne izjeda crv.

Vaš Josip A.

Približna ocjena

Prikaži 15 of 21 osvrti