cure za kojima smo se nekad okretali su sada gospodje sa staromodnom tasnom u ruci ili jedna od njih je ta prosijeda stara zena kojoj si upravo ustupio-la mjesto u autobusu cure za kojima smo se nekad okretali sjede na rubovima kreveta u bolnickim sobama i piju pilule duginih boja igraju domino u javnim parkovima piju caj bez secera one vise ne zaranjaju u valove mora te cure za kojima smo se nekad okretali ne trljaju bijelu kozu s kremom za suncanje ne stoje ispred prekrasnih ogledala i ne broje nevidljive pristeve na licu te cure za kojima smo se nekad okretali kad smo bili tako mladi kad smo bili nevjerovatno mladi one su otisle negdje izgubile su se neke zauvijek a mi koji smo se okretali za njima mrtvi u ratovima mrtvi od srcanih udara mrtvi od ceznje zadebljalih stopala i spori u govoru nasi snovi su TV snovi samo malo nas tako malo nas se sjeca cura za kojima smo se nekad okretali kad se cinilo da ce sunce vjecno sjati kad se zivot iskrio uvijek nov i stran i prekrasan i uzbudljiv i obucen u svijetle halje ja se jos uvijek tako jasno sjecam cura za kojima smo se nekad okretali
ova me pjesma uvijek pomalo rastuzi i tjera da je citam uvijek iznova, poput one price Pero Zvijer ili Alisa u zemlji cuda, ova pjesma ima u sebi ono "nesto" sto uvijek privlaci kao neki magnet. Autoru sve pohvale.