Psovka i psovanje, kako ih razumjeti

(ulomak iz teksta Ignacija Gavrana)

Gotovo sve sto je napisano o psovci ili receno ide odmah za tim da je direktno osudi.Sto je zapravo psovka i koji su joj glavni oblici?
Psovka je povezana s ljutnjom. Kad nam netko ucini veliku pakost ili znatnu stetu, mi se s njime razracunamo najcesce rijecima: nazovemo ga ludjakom, lopovom, nitkovom, kukavicom a cesto i zivotinjskim imenima, npr.konjem, volom, psom. Takvi nazivi po sebi oduzimlju covjeku njegovo ljudsko dostojanstvo, nijecu mu da je covjek, ili mu odricu neko svojstvo bitno za njega ili njegov drustveni polozaj, postenje, hrabrost. Ako nazovemo nekog psetom, zanijekali smo mu da je covjek. Upravo odatle i dolazi rijec psovati, nazvati nekoga psom.

Kad se spomene psovka, svi mi danas odmah imamo na pameti psovku izrecenu nepristojnim glagolom ili tzv.opscenu, bludnu psovku. No ta vrsta psovke nije jedina, kod nekih je naroda uopce nema, ali oni imaju svoje psovke.

Psovka je tezak pogrdan izraz kojim drugome na simbolican nacin oduzimamo cast i dostojanstvo.Osobito cesta jest uvreda obiteljske casti, bilo uj njegovoj osobi, bilo u osobama njemu dragih i s njim povezanih ljudi.Opsovati nekome majku, jedna je od najubojitijih uvreda, koje su se nekoc cesto sapirale krvlju. Zasto covjek psuje, ima li psovanje ikakvog smisla. "Prednost" psovanja je u tome sto psovanjem iskaljujemo, izbacujemo nakupljenu unutarnju negativnu energiju. Ali ta prednost ima i svoju visoku cijenu. Ako netko uvrijedi osobno mene, smijem li ja vrijedjati njegovu majku ili oca, koji s uvredom nemaju nikakve veze, jos ludje je iskaljivati napetost psujuci vjeru, svece ili Boga.

Covjek se mora znati obuzdati ako zeli zadrzati dostojanstvo covjeka. Kocnica koja obuzdava covjeka da ne psuje je u prvom redu strah, npr. od poslodavca, vlasti itd... a zatim stid, osjecaj da je nesto ispod razine lijepoga, ponosa ili da je nesto naprosto ispod razine ljudskog i krscanskog dostojanstva. Psovka je ponekad ne samo izraz srdzbe vec i izraz nestrpljenja, ili pak cudjenja, tepanja, radost, tj.pozitivna cuvstva sto znaci da je u toj psovci nestalo uvrede, ostala je samo njezina ljuska, njezin oblik. Covjek koji psovkom postapa, nije ni svjestan da rabi psovacki oblik pa se zacudi kad mu tko prigovori da psuje.

Ponekad se radi i o prikrivenoj psovci, najcesci glagol je "grebem" koji se spominje i u Mazuranicevom epu. Socijalno zlo psovke je u tome sto potice druge ljude na psovanje, jer je covjek bice koje oponasa. Osobito je tezak grijeh roditelja-psovaca, pozvani su dobrim primjerom odgajati djecu a cine upravo suprotno-kvare ih. Bogopsovka pokazuje kao reflektor da u dusi takvog psovaca treba nesto radikalno izmjeniti. Bogopsovka pokazuje jos i bijedno stanje psovaceve religioznosti. Kako suzbiti psovku? Pristojan govor plod je dobrog odgoja. Odgojen covjek nece povlaciti u blato niciju cast da bi sebe oslobodio napetosti. Odgoj je pravo mjesto borbe protiv psovke. Kljucna je uloga pojedinaca, ako oni(tj.ja i vi, koji ovo citate) budemo bolji, onda ce i drustvo biti barem, nesto bolje,Za covjeka pojedinca mozemo, ocekivati uspjeh, ako se odgojem u njemu razvije svijest da ga psovanje unizava.Jezicne pojave dolaze i prolaze,svaka se od njih vremenom istrosi i stekne svoju zamjenu. Nece li tako biti i sa psovkom ?

Približna ocjena

   (0 vote)