.::NASLOVNICA arrow Genije i An?eo
[ VODIČ]
.::NASLOVNICA
.::AUSTRALIAN OPEN
.::CANADIAN WHISKEY
.::PROŠLOST
.::HOD U VJERI
.::KRONOLOGIJA
.::LINK
.::PRETRAŽIVANJE
.::FOTO KUTAK
.::BIBLIJA
.::ADRESE
.::KNJIGA GOSTIJU
.::KORISNICI
.:: FORUM
.::CHAT :)))
.:: ČASOSLOV
[PRIJAVA]
[OSVRTI]
mojoj susjedi
Ovdje iskrena i duboka sucut obitelji Pavlovic, Silvani i Vladi,...
Više...
od edita

mojoj susjedi
Ali jedna svijeca se posebno isticala. Bila je na njoj sveta...
Više...
od edita

mojoj susjedi
U Budzaku su bile ulice kao i u svakom drugom naselju. Svaka...
Više...
od edita

inspiracija
Inspiracija je stanje svijesti u nekom beztezinskom prostoru....
Više...
od edita

knjiga
Nisam jos imala priliku procitati ovu knjigu ali mi se cini da...
Više...
od edita

[ STATISTIKA ]
Korisnika: 162
Novosti: 215
Linkova: 8
Posjetitelja: 2160235
 Srijeda, 09 Srpanj 2008
Alisa u zemlji ?uda PDF Ispis E-mail

Napisao/la: Ivan B., on 06-01-2006 09:11

Posjeta : 2541    


Alisa je bila mala sitna djevojcica krupnih plavih ociju. Imala je devet godina i sitno krhko tijelo nedovoljno razvijeno za tu dob. Koza joj je bila blijeda i gotovo providna poput najfinijeg papira. Kroz providnu ljetnju spavacicu nazirale su se izbocene kosti koje kao da su prijetile da ce se svakog trenutka raspasti. Ruke su joj bile duge i mrsave s tankim prstima i blijedim gotovo nevidljivim noktima. Alisa nije imala kosu. Ni trepavice. Ni obrve. Alisa je imala leukemiju.

Dugotrajna zracenja bila su vidljiva po cijelom tijelu. Jedino su oci ostale nepromijenjene. Prekrasne bistre oci malog andjela u kojima se naziralo stotine pitanja. Stotine pitanja a ni jednog odgovora.

Netko tko je svemu upravljao nece dozvoliti da Alisa odraste, da prvi puta namaze usne crvenim karminom, da prvi puta zaplese u discu, da se prvi puta zaljubi. Nista od toga.

Doktori su cinili sve ali ono starsno i neminovno bilo je vrlo blizu. Nepojmljivo blizu.
Alisa nije imala ni mamu. Umrla je u trenucima dok je Alisa napustala sigurnost njene utrobe.
" Komplikacije u porodjaju " rekli su doktori.
Alisa je imala oca. Imala je oca koji ju je volio najvise na svijetu. Bila je sve njegovo. Bila je zrak bez kojeg bi se ugusio.

Alisa je vec dugo lezala u bolnici i u zadnje vrijeme trpila bolove. Otac je dolazio svakog dana poslije posla i ta se rutina nikad nicim nije prekidala. Tako je bilo i danas.
Oprezno je usao u bolnicku sobu ne zeleci probuditi Alisu ako je kojim slucajem spavala. Alisa je bila budna.
" Tata, tata " uzbudjeno je zasaputala mala Alisa ugledavsi poznato drago lice.
" Tu sam Alisa. Boli li te ista "
Otac oprezno sjede na rub kreveta i privuce na grudi malo sitno tijelo kao da je htio opaku bolest isisati iz nje u sebe.
" Danas me ne boli nista tata "
Jesi li gladna Alisa " upita otac. " Donio sam ti onaj kolac sto ti volis. Hoces ga jesti sada "
" Tata " uzbudjeno je govorila Alisa ne obracajuci paznju na kolac. " Sinoc sam bila u prekrasnom gradu "
" Gdje si to bila Alisa " upita otac.
" U prekrasnom gradu tata. Sinoc kad sam spavala dosli su andjeli kod mene i zvali me: " Alisa, Alisa, ne boj se Alisa. Dodji sa nama ". " Onda su me andjeli uzeli za ruke i mi smo poletjeli. Letjela sam sa andjelima, tata. " Hoces da vidis prekrasni grad Alisa " pitali su me andjeli. " Ja sam rekla da hocu i mi smo dosli u najljepsi grad na svijetu, tata. Svukud je bilo cvijece i cvijece je pricali sa mnom. I drvece je pricalo sa mnom i sagnulo grane i milovalo me po licu. Vidjela sam i dugu i andjeli su me odveli kod duge i mi smo sjeli na dugu i gledali u prekrasni grad. A svi ljudi u gradu su me znali i mahali mi i govorili " mi te volimo Alisa, ne boj se Alisa ". " Onda su me andjeli odveli do jedne zelene rijeke a s druge strane rijeke stajala je mama. Vidjela sam mamu, tata. Bila je lijepa i mahala mi i rekla mi da me voli i da se ne bojim i da ce mo se brzo opet vidjeti. Onda je mama podigla jednu kosaricu i iz nje su izsli prekrasni plavi leptiri. I plavi leptiri su preletjeli preko rijeke i dosli kod mene i sletjeli na moje ruke i na lice i na kosu, i ja sam se smijala a leptiri su se igrali oko mene. Onda su andjeli rekli da je vrijeme da se vratimo i da cu drugi puta prijeci zelenu rijeku, i mi smo poletjeli a mama je mahala a leptiri su se vratili kod nje. Andjeli su me doveli u krevet i rekli da ce vrlo brzo opet doci i da ce me mama i plavi leptiri cekati.

Otac je pazljivo slusao sta je Alisa govorila njezno je milujuci po glavi.
" Ja se vise ne bojim tata. Ne boj se ni ti. "
" Ne bojim se Alisa " rece otac krijuci oci.
Ostali su tako dugo zajedno i nisu vise puno pricali. Alisa je jela kolac koji joj je otac donio a onda je doslo vrijeme da se rastanu. Na izlazu od Alisine sobe otac je popricao sa doktorom koji nije mogao pruziti nikakvu nadu u Alisino ozdravljenje. Cak ni onu laznu.
Ujutro sledeceg dana dok se spremao za posao zazvoni telefon. Zvonio je dugo i nekako podmuklo i on napokon podize slusalicu. Telefonski kabal ztitra poput neke gadne zmije a oprezni glas s druge strane nakon kraceg uvoda saopsti starsnu vijest. Alise vise nije bilo. Otac se u sekundi zamrznu nesposoban da ista progovori. Glas s druge starne je upucivao rijeci sucuti ali on to vise nije cuo. Spustio je slusalicu a onda je u njemu nesto puklo i iz njega provali vulkan ocaja. Zaurlikao je poput zivotinje. Plakao je i plakao. Plakao je kao otac. Plakao je kao majka. Plakao je kao dijete. Plakao je kao sve na svijetu. Plakao je dugo. Onda je prestao plakati. Isplakao je sve iz sebe i nista u njemu nije ostalo. Bio je pun praznine a suha usta su se borila za zrak.

Na dan Alisine sahrane njeno malo sitno tijelo polozise u bijeli djecji lijes. Kroz stakleni prozorcic na lijesu naziralo se andjeosko lice male Alise. Odavalo je neki mir i spokoj i cinilo se da je to ona samo zaspala i da ce se svakog trenutka probuditi. Bio je prekrasan ljetnji dan bez daska vjetra. I dok je svecenik izgovarao citate iz Biblije iznenada odnekud se pojavi jedan prekrasni plavi leptir i stade kruziti okolo. Veselo je mahao krilima a onda se najednom spusti na bijeli lijes s Alisinim tijelom. Bilo je cudesno to plavetnilo leptirovih krila na bjelini lijesa a oci svih prisutnih se usmjerise prema toj sceni. Cak je i svecenik malo zastao zbunjen svemu tome dok je leptir mirno stajao. Onda se odjednom pracen zacudjenim pogledima podize i usmjeri se u pravcu Alisinog oca. Dosao je vrlo blizu njega veselo masuci krilima a na licu se iscitavala zacudjenost. Plavi leptir zaigra jos nekoliko puta ispred njega kao da je htio biti siguran da ce ovaj shvatiti neku poruku samo njima dvoma poznatu. Na ocevo licu se po prvi puta pojavi netso sto je licilo na neko olaksanje, a plavi leptir se podize visoko u zrak pracen njegovim pogledom. Brzo nestade iz vida odlazeci tamo gdje odlaze svi leptiri. U zemlju cvijeca, u zemlju cuda.

(ova prica je posvecena djeci oboljeloj od leukemije)

Ivan B.


Citirajte na svojim stranicama Predbilježba za praćenje Print Pošalji kao preporuku Tematski slični objavljeni sadržaji

Osvrti:  RSS feed comment
 

Približna ocjena

   (0 vote)

 

Prikaži 5 of 6 osvrti

1. 06-01-2007 22:22

Alisa
Slu?ajno vidjeh da je danas to?no godinu dana od objave ove pri?e. Ne radi se o samoj pri?i ve? o toj nekoj godini dana koja je prošla i svemu onome što se dogodilo u toj protekloj godini. I šta se dogodilo ? Svašta i ništa. Ja baš i nisam nešto zadovoljan ni ponosan na tu proteklu godinu. Jedino sam zahvalan što sam još relativno zdrav pa je sve nekako lakše. Bože zdravlja a za ostalo ?emo lako. Ali baš i nije tako lako za to nešto ostalo jer ponekad svi mi i neznamo šta je to ostalo i kakvo bi trebalo biti.  
:sigh :sigh :sigh :sigh
Guest
ivan

2. 18-06-2006 08:19

dirljivo
Jako dirljiva prica , dok je ciitas koza ti se najezi i suze podju... 
Nesto naj gore u zivotu je kad gubis a ne mozes da pomognes , bez moci si i samo gledas kako tone ono sto ti je naj draze!
Guest
Katy

3. 12-01-2006 18:44

ivan b.
Zorice dobro si razumjela. Ovo se desava tu nekome od nas. To bi otprilike bila jedna od poenti ove price.
Guest
Gost

4. 07-01-2006 00:09

zorica
ovo se i ne treba komentarisati, zalosna , tuzna i stvarna prica. Prica koja se desava tu oko nas. Moj jedini komentar je da li ste i vi koji citate ovo pustili i jednu suzu.I moj jedan mali andjelak je sad sa leptirima i andjelima, ali nazalost njegov zivot je trajao samo tri dana. Vise nemam sta reci,.....zalosno.
Guest
Gost

5. 06-01-2006 12:24

Ivan B.
Molim sve one koji ce piasati komentare na ovoj prici da ne pisu nista drugo sto nema veze sa samom pricom. Nadam se da ce te i razumjeti zasto. Hvala.
Guest
Gost

Prikaži 5 of 6 osvrti

STARIJI OSVRTI

NAPIŠITE OSVRT NA OVAJ PRILOG



mXcomment 1.0.5 © 2007-2008 - visualclinic.fr
License Creative Commons - Some rights reserved
Zadnja Promjena ( Nedjelja, 18 Lipanj 2006 )
 
« Prethodna   Sljedeća »
CB Online
[@-knjiga -NOVO]
Taksist
Svadba
Šimo Likota
Memory
Genije i An?eo
Krizme u našoj župi
Vrijeme stradanja i izgona
Papa na Petrićevcu
Sjeverno od raja
 
Go to top of page  .::NASLOVNICA | .::AUSTRALIAN OPEN | .::CANADIAN WHISKEY | .::PROŠLOST | .::HOD U VJERI | .::KRONOLOGIJA | .::LINK | .::PRETRAŽIVANJE | .::FOTO KUTAK | .::BIBLIJA | .::ADRESE | .::KNJIGA GOSTIJU | .::KORISNICI | .:: FORUM | .::CHAT :))) | .:: ČASOSLOV |