|
Ako
se prisjetimo banjalu?kih
šetališta, igranki, prvih simpatija ukratko svega onoga što je
?inilo
naš grad gradom mladosti kako su ga popularno nazivali svi koji bi
ga poznavali nezaobilazno je upravo i prisje?anje
na one naše famozne trebe i frajere.
Za
taj izraz frajer još ?ete
i danas gdje-
gdje ?uti
ali trebe su zasigurno danas sve odreda nešto starije, ozbiljnije,
doduše još uvijek prate modu i dobro se snalaze u ulogama majki,
oslovljavaju ih gospo?ama
ili po imenu ali zasigurno ih nitko više ne zove onako kako su bile
sve, bez izuzetka na bolje ili lošije, ljepše ili manje lijepe,
pametne ili šašave zvane, univerzalnim imenom trebe.
Bez
tih naših djevojaka ne bi se mogli zamisliti
niti jedan disco, šetalište ili igranke. Djevojke su krasile grad.
Zbog njih su se frajeri, makar se radilo i o najboljim prijateljima
preko no?i prekidali ta prijateljstva, bratstva i tome sli?no. A
djevojke su bivale sve popularnije, ženstvenije, jednostavno su bile
u svom filmu. Te su naše djevojke ipak morale držati do nekih
nepisanih standarda. Ako je bilo ljeto bez sun?anih nao?ala nije se
mogla zamisliti treba.
Obi?no
su ih nosile na nosu, da ih banjalu?ko sunce ne smeta pri pogledima
upu?enim samo njima znanim pravcem a one koje su željele biti šik
nosile su ih na vrh glave, u kosi, pa bi ih samo ponekad popravile
tek da se vidi da vode ra?una o njima.
Pored
sun?anih nao?ala nezaobilazne su bile tašne. Tašne su bile znak
raspoznavanja medju djevojkama a frajerima bi se zavrtilo u glavi
jer tašne su bile pokazatelj da doti?na cura ima stila, ukusa i
sarma. Tašne su bile lijepe, skupe i naravno kožne. Kao što se
lovci vole pokazivati arsenalom pušaka tako se i trebe vole malo,
tako folirati sa tašnama. To im do?e kao neki statusni simbol. Uz
tašne idu i obavezne cipele. Djevojke koje su držale do banjalu?ke
modne promenade kroz sve one kafi?e, šetališta itd... imale su i
cipele poput modnih zvijezda. Trst, Be?, Zagreb.... bili su omiljeni
gradovi naših cura u potrazi za kvalitetnim parom sandala, cipela,
?izama jednom rije?ju štikli svih vrsta. Sa štiklama su frajeri
dolazili a po potrebi i odlazili od naših cura. Ovisno o
raspoloženju tih istih cura. Ali, ipak, nisu to bile neke
grubijanke, trebe su bile nježne, zavodljive, lijepe, dotjerane.
Frajerima je to u potpunosti odgovaralo pa su se uvijek muvali tu
negdje oko naših banjalu?kih cura a njima je to itekako imponiralo.
Cure
su bile najizazovnije naravno ljeti jer su i sama banjalu?ka ljeta
bila izazov sam po sebi pa kako ne bi i djevojke u njemu. Ali i zimi,
cure su plijenile pažnju svojom pojavom Zimi su se nosili kaputi
(klasi?nog
kroja)
ali sa ?uvenom suknjom sa šlicem jednake boje kaputa a onda one
koje su baš gajile osobni stil imale su i takav šešir. Šešir
nositi nije bilo jednostavno. Dotjerana kosa, trebala je ostati
takvom i pod šeširom. Šeširi su zaklanjali prekrasne o?i svih
boja naših djevojaka pa onaj tko je baš bio uporan morao se nekako
namjestiti na onu stranu gdje je obod šešira bio kra?i da bi
ulovio prelijepi, o?aravaju?i pogled svoje dame.
Djevojke,
našminkane, dotjerane sa šeširima ili bez njih izazivale su veoma
popularne zvižduke koje su proizvodili frajeri.
A
frajeri kao frajeri, neki su se pravili da ih one, djevojke ne
zanimaju, izigravali ravnodušnost, pili hladne špricere samo da ne
ostave dojam "izgubljenog
slu?aja"
u svijetu cura. A one, cure, znale
su, vjerujte mi i takve najteže slu?ajeve otopiti onim ?uvenim
ženskim trikom, zvanim ljubomora. Dovoljno je bilo da mu se tik
ispred nosa prošeta sa nekim frajerom i pri tom ga ne udostoji ?ak
ni pogleda da plane u našem dotad ravnodušnom, hladnom kao onaj
špricer frajeru ljubomora. E, tad su cure dolazile na svoje.
Otkrivši da je ljubomoran tek su ga onda držale u šahu. Djevojke
su bile i ostale svijet za sebe. A frajeri naših cura idu uz njih
kao papir i olovka, kao ono srce probodeno strijelom iz spomenara.
Mnogim frajerima cure su zauvijek ranile srca. Ali možda se dogodilo
i da je poneka cura ostala bez one savršene polovine srca pa se tako
traže dok se možda jednom u nekom ljubavnom romanu kona?no ne
sastave....
U
to vrijeme banjalu?ke mode, generacije mladih obilježili su svoju
mladost modnim hitom zvani džins. Lewis jakne, traperice i košulje
bile su upravo ravni svim drugim modnim hitovima koji su se mogli
vidjeti na banjalu?kim ulicama. Posebna linija kroja traperica,
po?evši od isticanja oblina naših djevojaka na najizazovnijem
dijelu njihovih figura završavala se širokim , trapezazstim krojem
nogavica i to je bio zbilja posljedni modni krik koji se godinama
zadržao u banjalu?kom svijetu mode. A onda su došle na red kožne
jakne. Ni jedan ozbiljniji momak koji je držao do sebe nije se mogao
zamisliti bez te crne kožne jakne pa su naše cure nekako se kao
ljepilo lijepile za te naše momke a sve zahvaljuju?i opet modnom
trendu kožnih crnih jakni.
Osamdesete
su bile upam?ene po mini suknjama. Revolucionarno skra?ivanje
materijala, visoko iznad koljena naših djevojaka bio je praznik za
o?i našim momcima. Popularni "mini?i"
išli su uz obavezne štikle a zimi banjalu?anke su imale skupe
?izme sa visokim potpeticama te su ih ?inile još ženstvenijim i
izazovnijim. Naravno da za ovakvo delikatno obla?enje djevojke su
morale imati onu prirodjenu skladnost, gracioznost, nešto što se
nije moglo nau?iti, kopirati ili platiti. One najprofinjenije bile
su pri?a za sebe. Njihova je ljepota zapravo dolazila iz njihove
duše. Kao što je to uostalom i danas. Banjalu?ka moda je imala
dušu i po tome su banjalu?anke bile poznate.
Krasile
su ih šarm, jednostavnost, sre?a i neizbježni osmijeh.
Ono
što se dogodilo našim ljepoticama sa banjalu?kih šetališta
sli?no je poput pokidane biserne ogrlice. Biseri su se prosuli po
svim dijelovima ove naše zemlje, rasule se po kontinentima,
nepoznatim prostranstvima pa onda tako, poneki biser sjaji na
nepoznatim ulicama ovog novog života, odudaraju?i od onih lažnih,
jeftinih i neuglednih zrna bisera koje ih okružuju.
A
naše banjalu?anke, naši biseri, svijetle i danas svojom pojavom,
plijene pažnju gdje god se pojave a nije ni ?udo kad su bisernim
kapljama banjalu?kih kiša umivene i ostaju takve lijepe i nježne
upravo poput bisera na dlanu.
|