Korizma - nekada i sada

Kreirano: Utorak, 11 Ožujak 2014 Napisao/la Josip Anušić

Ponukao me na ovo pisanje stil koji sve češće srećemo na internetu. To je stil suprotstavljenih činjenica: kod nas - kod vas, muško bi ovako - žensko bi onako i sl. za ovaj napis imam nekoliko suprotstavljenih pojmova vezanih uz korizmu po principu: nekada - sada. Korizma nekada i korizma u ova internetska vremena, vremena socijalnih mreža i sveprisutnih prilika za kontakt tehnološkim sredstvima.

Nekad i sada za korizmu jeste zajedničko ono što je liturgija odredila: počinje na čistu srijedu, traje 40 dana bez nedjelja, križni put petkom, razmišlja se o Isusovoj žrtvi na križu i u tom svijetlu promišljamo o nama, našim svakodnevnim patnjama. Imamo nadu da moramo uskrsnuti, kada je najteže u životu sačekaj tri dana i krenut će na bolje, rekao je neko.

  • NEKADA se početkom korizme prestajalo ići na prela i prestajalo je kartanje i kapanje. DANAS nema prela, a kamoli kartanja i druženja. Svi smo na facebook-u.
  • NEKADA bi se prestajalo kroz korizmu ići na zabave i igranke, za moga mladenaštva pričalo se o tome a ne tako rijetki uistinu nebi išli na igranku u Dragočaj ili Zalužane. DANAS više nema igranki niti zabava. Mladi se okupljaju u kafićima, puše, piju...
  • NEKADA se pješke iz vrh Barlovaca i Dragočaja i Zalužana dolazilo na križni put petkom. Auta je bilo vrlo malo. DANAS se nema vremena iako su u dvorištima, često, i po dva ili tri auta, a štale su prazne, nema što raditi. Ima se gledati sapunice.
  • NEKADA se postilo o kruhu i vodi i išlo na svaku nedjeljnu misu i petkom na svaki put križa. DANAS se govori o odricanju pod vidom držanja dijete, a mirodije i điše-miđe koje se kupuje za post postale su financijski teret.
  • NEKADA se u Sveto trodnevlje gasio TV i nitko ga nije gledao, nije se slušao niti radio kako bi bili što bliži osjećajima Marije, majke Isusove i kako bi nam patnja Kristova bila što zornija, suosjećajnija. DANAS se ide na neke uskršnje partije u kafić u te najsvetije dane.

Dragi moji bivši sužupljani, možda vam govore da ste zaostali, da ste konzervativni i naivni i da je ovo treće tisućljeće ili milenij, pa da i se vi trbali svega odreći što ste ponijeli iz naših banjoučkih krajeva. Ni slučajno. Ne mislim da bi sada trebali ići na igranku, to vaša djeca idu. Misllim da trebate očuvati onaj pobožni duh, onaj zanos i ona djela koja su nas nekada krasila. Nikada ne zaboravimo našu pobožnost, onu našu vjeru u srcima i pouzdanje. A kakoo ćete postiti, čega se odricati? Samo ću još jednom ponoviti onu našu izreku: "Po volji ti k'o šokcu post". Ima tu istine. Naći ćemo mi već nešto za što ćemo prikazati, za što moliti kroz korizmu ili čega se odreći a s ciljem da to čega smo se odrekli namijenimo za drugoga. Isus je svju smrt, svoju patnju pretrpio za druge, za nas. To je mjera ljubavi i života: "umrijeti za druge", Isus kaže: "Nema veće ljubavi nego svoj život položiti za svoje prijatelje".

I za kraj: zašto se u korizmi svi odričemo? Možemo se i zaricati, odnosno odrediti sebi da ćemo nešto dobro činiti: čitati Biliju, križni put, krunicu, pomagati starim susjedima, svojim straim roditeljima uljepšati svaki dan, pomiriti se posvađanima ...

Blagolovljena vam korizma.

Hitovi: 2620