Biskup fra Marko predvodio slavlje Gospe od Anđela

Kreirano: Nedjelja, 02 Kolovoz 2015 Napisao/la Josip Anušić

biskup fra Marko SemrenBarlovci, 2.8.2015., Za župljane župe sv. Vida i zajednicu koja gaji franjevačku duhovnost, pored najveće svetkovine za kršćane, a to je nedjelja, danas je proslavljena velika svetkovina Gospa od Anđela. U nekim krajevima naziva se i Porcijunkula. Fra Dujo je istaknuo da je ovo naš drugi patron (zaštitnik) župe uz naslovnika svetog Vida. S obzirom da je proslava padala na nedjelju očekivan je dolazak većeg broja vjernika, ali u crkvi je bilo i nešto više od očekivanog. Brojno stanje su "popravili" sudionici susreta dana Stranjančana i Matoševljana održanog dan prije.

Lijepo je bilo vidjeti veći broj mlađih bračnih parova sa svojom djecom. Uz riječi predvodnika misnog slavlja mogli su se čuti sitni dječiji glasići koji su nešto zapitkivali roditelje, a onda i tiho šaputanje odgovora ili umirivanje svojih mališana. Simpatično. Lijep prizor i krasan ugođaj žive i životne mlade zajednice. Vjerujem da su mnogima odlutale misli na dane djetnjstva kada smo mi tako na đačkim misama u pola 9, stalno imali nešto za reći ili komentrirati ili upitati.
Lijepo je bilo i pažljivim slušačima mise slušati današnja čitanja, ali i posebnu prigodnu propovijed pomoćnog banjalučkog biskupa fra Marka Semrena koji je predvodio današnje misno slavlje u zajedništvu sa župnikom fra Dujom Ljevarom, njegovim rođakom fra Dragom Ljevarom i umirovljenim sveučilišnim profesorom fra Velimirom Blaževićem. Biskup Marko je temeljito i od početka opisao i objasnio začetak slavljenja ovoga blagdana kojega je pokrenuo sam sv. Franjo, te potpune oproste koje je izmolio od Pape i koji se dugo dodjeljuju na ovu svetkovinu samo u župama i crkvama koje održavaju Franjevci, a od nedavno "i u svim crkvama po cijelome svijetu" gdje se na taj dan i na tu nakanu moli. Otac biskup, fra Marko, spremno je dopustio korištenje teksta propovijedi na ovim stranicama, hvala mu. Ipak, prije nego što se prebacite na čitanje i razmatranje, postavljam jedno pitanje: "Sjećate li se koliko je naših starih prije zadnjega rata obilazilo s krunicom u ruci oko naše crkve?" Oni su cijenili odredbu Crkve o oprostima, a naš naraštaj je to dobrano zaboravio. Ova biskupova propovijed nanovo afirmira pobožnost za dobivanje potpunih oprosta. Uživajte u tekstu propovijedi  u nastavku a onda i u fotografijama koje su nastale na ovoj proslavi.

GOSPA OD ANĐELA I 18. NEDJELJA „B“U BARLOVCIMA, 02.08.2015.

Čit.: Izl 16,2-4.12-15; Ef 4,17.20-24; Mt 6,24-35.

Uvod. Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, dragi štovatelji BDM Gospe od Anđela, danas nas je okupila Božja dobrota, Božja ljubav, te Božje milosrđe koje se očitovalo preko BDM Gospe od Anđela. Ona nas poziva na obraćenje, na priznanje vlastite upletenosti u zlo, i na odvraćanje od zla, te na ponovno vraćanje u zdrav odnos prema Bogu i ljudima. BDM Gospa od Anđela od nas traži da pokažemo plodove obraćenja u svom životu. Stoga odstranimo grijeh i dopustimo da Bog bude u nama, s nama i među nama, da nam po zagovoru Gospe od Anđela ojača vjeru, učvrsti nadu, usavrši ljubav te ublaži naše duševne i tjelesne boli, ozdravi, utješi, ohrabri…

HOMILIJA

Braćo i sestre, dragi hodočasnici, štovatelji Gospe od Anđela, kao što se u središtu ljudskog tijela nalazi srce kao pokretač svega, tako je u središtu Franjine misli i djelaIsusKristi njegova majka BDMGospa od Anđela. Kao što je vjerničko srce ispunjeno ljubavlju i blizinom Božjom tako je i srce velike bazilike, mala kapelica Gospe od Anđela, kao oltar u velikom svetištu ispunjeno Božjom ljubavlju i milosrđem posredstvom Gospe od Anđela. Od tog srca majke Božje napajala se ljubavlju i Franjina majka Pika noseći u svojoj utrobi maloga Franju i usrdno joj se molila. Znamo da majka daje radost ili žalost življenja svome djetetu. Odatle dolazi i ljubav i radost, nakon Franjina popravljanja te male kapelice i njegova obraćenja prema tom mjestu, prema Mariji anđeoskoj. U njoj je Franjo upoznao neizmjernu Božju ljubav u opraštanju i u otkrivanju najdragocjenijeg bisera evanđelja. Tako se dogodilo da je ta mala i naoko beznačajna kapelica postala žarištem Franjevačkog reda i majkom svih franjevačkih crkava na svijetu. Stoga je Franjo mogao radosno i s ljubavlju govoriti svojim sumještanima sve vas želim odvesti u nebo u život vječni u zajedništvo s Bogom. Ovu istu poruku naviještaju i njegova braća franjevci po cijelome svijetu pa i u našim Barlovcima stoljećima.

Što je za Franju, pa onda za nas do danas, značila Sv. Marija Anđeoska, čudesno je sročio sv. Bonaventura: «Sveti je čovjek volio to mjesto više negoli ostala mjesta na svijetu. Tu je naime ponizno započeo služiti Gospodinu; tu je kreposno napredovao, tu je napokon sretno završio te je i umirući to mjesto kao Djevici najdraže, braći preporučio» (LM II8; usp. 1Cel 108).

Danas kapela Porcijunkule i Patrijarhalna bazilika koja je čuva ponosno otvaraju vrata kako bi primile mnoštva ljudi privučenih če­žnjom za Božjom svetosti i njezinim čarom, a koja se obilno očitovala u njegovom sluzi Franji.

Siromašak je znao da se «milost Božja mogla obilno podijeliti izabranicima Božjim na svakome mjestu; iskusio je također da je mjesto svete Marije od Porcijunkule bilo ispunjeno bogatijom milošću (...) pa je običavao kazati braći (...): "Ovo mjesto je sveto, prebivalište je Kristovo i njegove Majke Djevice"» (SP 83: FF 1780). Skromna i siromašna crkvica postala je za Franju slika Presvete Marije, «Djevica koja je postala Crkvom» (PM I: FF 259), ona ponizna i «komadić svijeta» (FF 604), ali neophodna za Sina Božjega da postane čovjekom. Zato je Svetac Mari­ju zazivao kao svetohranište, kuću, odjeću, službenicu i Majku Božju (usp.FF259).

Porcijunkula je jedno od najčasnijih mjesta franjevaštva, drago ne samo Redu manje braće, nego svim kršćanima koji ovdje, gotovo svla­dani intenzitetom povijesnih uspomena, primaju svjedočenje i poticaj za obnovu života u znaku dublje ukorijenjene vjere i istinskije ljubavi. Sto­ga mi je drago istaknuti specifičnu poruku koja proizlazi iz Porcijunkule i iz oprosta koji je s njom povezan. To je poruka opraštanja i pomirenja, tj. milosti koju božanska dobrota izlijeva na nas, ako smo dobro ra­spoloženi, jer Bog je doista «bogat milosrđem« (Ef 2,4).

Kako ne oživiti svaki dan u sebi prizivanje, ponizno i puno povje­renja, milosti Božje koja spašava? Kako ne prepoznati veličinu toga dara što nam ga je on dao u Kristu «jednom zauvijek« (Heb 9,12)i trajno nam ga nudi s nepromijenjenom dobrotom? To je dar besplatnog oprosta koji u nama stvara raspoloženje za mirom s njime i s nama, ulijevajući nam obnovljenu nadu i živomu radost. Promatrajući sve to, lako je shva­titi Franjin strogi pokornički život dok smo pozvani da prihvatimo apel za trajno obraćenje koje će nas odvratiti od egoističnog ponašanja i naš duh odlučno okrenuti prema Bogu, žarištu našega života.

Šator Božjega susreta s ljudima, svetište Porcijunkule jest kuća molitve. «Tko bude ovdje molio pobožnim srcem, primit će što god bude tražio», volio je ponavljati Franjo (1Cel 106: FF 503)na temelju vlastitog iskustva. Među starim zidovima crkvice svatko može kušati slast molitve u društvu s Marijom, Majkom Isusovom (usp. Dj 1,4)i iskusiti njezin moćni zagovor.

Novi čovjek Franjo, u onoj svetoj zgradi koju je obnovio svojim ruka­ma, čuo je Isusov poziv da uredi svoj život«po načinu svetog Evan­đelja« (OR, 14: FF 116)i prođe ljudskim putovima navješćujući, u siro­maštvu i radosti, Kraljevstvo Božje i obraćenje. Na taj je način ono sve­to mjesto postalo za Franju «šator susreta« s Kristom, živom Riječi spase­nja.

Porcijunkula je, napose, «zemlja susreta« s milošću oprosta što je dozrela u intimnom Franjinu iskustvu, kako piše sv. Bonaventura: «Jednoga dana (...) dok je s gorčinom u duši oplakivao svoju prošlost, osjetio se zahvaćenim radošću Duha Svetoga koji mu je dao jamstvo da su mu potpuno oprošteni svi grijesi« (LM III, 6: FF 1057). On je htio i druge uči­niti dionicima ovoga svog osobnog iskustva Božjega mi­losrđapa je tražio i dobio pot­puni oprost za one koji će, pokajani i ispovjeđeni, kao hodočasnici doći u crkvicu da zadobiju oproštenje grijeha i izobilje milosti Božje(Rim 5,20).

Onima koji, u istin­skom stavu pokore i pomire­nja, slijede stope Asiškoga siromaška i s unutarnjim ra­spoloženjem, koje se za to traži, primaju porcijunkulski oprost, želim da dožive radost susreta s Bogom i nježnost njegove milosrdne ljubavi. To je «duh Asiza», duh pomirenja, molitve i uzajamnog poštovanja, što od srca želim da svakome bude poticaj na zajedništvo s Bogom i s braćom. To je onaj isti duh koji je označio susret molitve za mir s predstavnicima svjetskih religija koje sam primio u Bazilici Svete Marije Anđeoske, 27. listopada 1986. godine, događaj koji mi je ostao u živom i zahvalnom sjećanju ističe papa Ivan Pavao II.

Braćo i sestre, dragi hodočasnici i štovatelji Gospe od Anđela, donosimo vam sažetak najraširenijeg dokumenta iz 1310. g., Diplomu fra Teobalda, asiškog biskupa(1296.-1329.) o porcijunkulskom oprostu. „Sv. Franjo se nalazi u Sv. Mariji Anđeoskoj; noću mu je objavljeno da ode u Perugiu vrhovnom svećeniku Honoriju III., da izmoli oprost za Porcijunkulu, koju je obnovio. Sutradan je otišao u pratnji fra Masea iz Marignana. Papa, pošto je oslobodio Franju od obavezne manu adiutrice(birokratske takse za traženi privilegij), upita ga: "Koliko godina oprosta tražiš?" Sv. Franjo odgovori: "Sveti Oče, ja ne tražim godine, nego duše" i nastavi: "ja bih želio, ako se to sviđa Vašoj Svetosti, da svatko tko uđe u ovu crkvu ispovijeđen i kaje se, bude oslobođen od svih svojih grijeha, od krivnje i kazne na nebu i na zemlji, od krštenja do dana i časa kad uđe u spomenutu crkvu". Na prigovor pape: "Nije u skladu s običajem Svete Stolice da dade takav oprost", svetac odgovori: "Ovo što molim, ne molim od sebe nego u ime Gospodina našega Isusa Krista". Nato papa zaključi: "Sviđa nam se da ga dobiješ" (15). Papa Honorije III. dao mu je porcijunkulski oprost 2. kolovoza 1216. godine.

Oprost se brzo proširio. Fra Pietro di Giovanni Olivi, 1279. na pitanje o Porcijunkulskom oprostu: "Može li se vjerovati da je dat potpuni oprost crkvi Svete Marije Anđeoske, u kojoj je osnovan Red manje braće?", kaže: "Odgovaram da se to vrlo isplatilo dati, a nama vjerovati. To slijedi iz više razloga koji su povezani s tim, a to su: dostojanstvo molitelja; korist vjernika; uzvišenost evanđeoskog stanja vezanog uz Porcijunkulu, očigledno dostojanstvo vjere svjedoka, velika darežljivost davaoca, to jest njegove Svetosti" (16). (…) Onaj koji ga je isprosio, sv. Franjo, suobličio se Kristu; mjesto Sveta Marija Porcijunkulska, posvećeno Majci Božjoj, a obnovio ga Franjo, mjesto "gdje se rodio i bio obnovljen drugi Kristov, to jest apostolski, život", uzvišeno mjesto radi objava i česte prisutnosti božanstva; jednostavnost i poniznost s kojom je oprost dobiven, dopušten i raširen kao čin velike pobožnosti i ljubavi u obvezi širenja vjere, bez pohlepe i simonijačkih zarada. Oprost je podijeljen kad se umnožio grijeh…

Ovaj oprost je od velike važnosti za narod koji je na taj način potaknut na sakramenat pomirenja, kajanje i popravljanje grijeha, upravo na mjestu gdje je, po sv. Franji i sv. Klari, bio objavljen evanđeoski život prilagođen ovim vremenima. I ovdje Olivi inzistira na skladu između Porcijunkule, mjesta oprosta, i Porcijunkule pronalaska evanđeoskog života.

"Budući da evanđeoski život treba biti iznad svega, na sve načine i svuda veličan, slavljen, raširen i promican, mnogo je značilo, osim toga, da se uz navale mnoštva u obnovljenju Porcijunkulu i uz bogatstvo oprosta nađe i pojedinačna milost na istome mjestu, i da se evanđeoski život pojavi u srcima i očima sviju velikom jasnoćom i u svoj svojoj dragocjenosti. Očito je da se sve to događa darom Duha Svetoga; jer i to stanje je zasluga pred Bogom te ima povlašteno mjesto u kraljevstvu Božjem i u redu milosti; doista, rekao je Krist: "Blago siromasima, duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko" (Mt 5,3); i: "Napravite sebi prijatelje od nepravedna bogatstva da vas, kad ono umine, prime u vječne šatore" (Lk 16,9). To se po Jeronimu ne može shvatiti ako se ne primjeni na evanđeoske siromahe (18). Očito je da je baš svečana obnova tog stanja zaslužila za čitav svijet da ta milost (oproštenje) bude udijeljena. Razmislimo o početku i izvoru tog stanja: nikomu nije dano da ga ostvari bez posebne i neizrecive milosti; ne može se ni otkriti svijetu bez posebne milosti. U vrijeme i na mjestu darivanja takve milosti, vratilo se stanje evanđeoskog života i izlijevanje oproštenja". Veliko je mnoštvo ljudi doživjelo milost obraćenja na tom mjestu kao i čudesna ozdravljenja slijepih.

Potpuni oprost što ga je zadobio sv. Franjo i koji se održao kao svagdašnji, premda su ga često nijekali i osporavali, ponovno je kao takav potvrđen dekretom Apostolske Penitencijarije Portiunculae sacrae saedes od 15. srpnja 1988.(20). Stoga je danas izvan svake sumnje njegova svagdašnjost i može ga se dobiti samo jednom na dan uz redovite uvjete u svim crkvama.

Porciunkulski oprost želi nam probuditi svijest naše grešnosti, pomoći nam da se iskreno zamislimo pred svojim Bogom i doživimo kako nam je doista potrebno njegovo smilovanje. Time se u svojoj vjeri ohrabrujemo i čvršće s Bogom povezujemo. Kad god iskreno i snažno doživimo svoju grešnost, mi doživljavamo i uzvišenost Božjeg veličanstva i blizinu njegove dobrote. Doživljavamo da nam je Bog bliz, bliži nego mi sami sebi. On je uz nas i za nas. U njemu i mi nalazimo svoju snagu i svoju utjehu, po njemu postajemo sposobni oduprijeti se svakoj kušnji. On nam daje moć da u zlu ne klonemo, da nevolju podnesemo, kušnju izdržimo i napast odbijemo. Klanjajući se Bogu mi spašavamo slobodu i čast čovjeka.

fra Marko Semren, biskup

KLIK NA SLIKU ZA VEĆI PRIKAZ ILI SAMO KLIK NA STRJELICE ZA LIJEVO I DESNO.

Gospa od Anđela 2015

Hitovi: 3245