S listopadskim brojem prestaje izlaziti "Naš zavičaj"

Kreirano: Srijeda, 07 Listopad 2015 Napisao/la dr.sc. fra Velimir Blažević

Svaki posao kojeg obavlja neki čovjek sâm, uz druga ograničenja, ograničen je i vremenski. To vrijedi i za list Naš zavičaj, koji je pokrenut u kolovozu 2001. godine, te se pojavljivao punih 14 godina, i izašao 101 broj.
           Nije malen i zanemariv značaj koji je taj lokalni list imao u informiranju Stranjančana i Matoševljana o zbivanjima, prilikama i o stanju u Stranjanima i Matoševcima, kao i u povezivanju povratnika u ta sela s njihovim prognanim sumještanima u Hrvatskoj, a i u Njemačkoj i drugim državama.

Kako stoji u podnaslovu Našeg zavičaja: Stranjani i Matoševci nekad i sad, u tom su listu objavljivani kraći prikazi o prošlosti tih sela i o današnjem stanju i događajima u njima. Pojavljivali su se prilozi i napisi: o stanovnicima i domaćinstvima u Stranjanima i Matoševcima u 18. stoljeću; popisi bračnih parova u tim 4 selima od sredine 18. stoljeća do 1995. godine; o broju katolika u Stranjanima i Matoševcima u 19. i 20. stoljeću; o žrtvama 2. svjetskog rata i o odseljavanju iz Stranjana i Matoševaca između 1946. i 1995.; o otvaranju Batkovića groblja i groblja na Gradini i pokojnicima sahranjenim u tim grobljima; o protjerivanju Stranjančana i Matoševljana 1995. godine i njihovim boravištima i prebivalištima u Hrvatskoj; objavljivana su i rodoslovna stabla za veći broj stranjanskih i matoševačkih obitelji, koja sežu unazad do sredine 18. stoljeća. A iz najnovijeg doba objavljivani su prikazi: o izgradnji i obnavljanju nekih porušenih kuća i o povratku manjeg broja prognanih Stranjančana i Matoševljana; o podizanju u Stranjanima nove crkvice sv. Franje i obnavljanu kapela na Batkovića groblju i na Gradini; o podizanju novog kipa-križa na Pranjića raskršću i obnavljanju kipa na Ravnici u Matoševcima te o podizanju križa u Ljevarima; o proljetnim blagoslovima polja; o akcijama uređivanja grobalja i misama na Gradini i Batkovića groblju; o godišnjim Susretima ili Danima Stranjančana i Matoševljana; o asfaltiranju putova od Pranjića raskršća prema Ružićima u Matoševcima i prema Studencu, uz Bukovac; o uvaženijim posjetiteljima u obilasku Stranjana i Matoševaca, i sl. Želja je bila da se objavljuju vijesti i prikazi također o događajima i životu Stranjančana i Matoševljana u progonstvu, i daleko od rodnog kraja, ali na poziv priređivača novina da se o tome šalju pisani prilozi, nije bilo odaziva.

Uz pisane prikaze u većini brojeva Našeg zavičaja donošene su i fotografije bilo nekolicine ili skupinâ osobâ, bilo nekih kuća. Najčešće je list izlazio jednom mjesečno, više puta dvomjesečno, a nekoliko puta, pogotovo u posljednje vrijeme, jednom u tri i četiri mjeseca. Imale su većinom po 4 stranice (u 69 brojeva), a bilo je više brojeva sa 6 stranica (24 broja), i sa 8 stranica (8 brojeva) – sveukupno 486 stranica. List je uređivan na računaru i umnožavan fotokopiranjem, a izlazio je u svega 50 do 60 primjeraka, pa je mogao doći u ruke manjem broju čitalaca. Ipak, osim u Hrvatsku, odlazio je i u Njemačku (5 primjeraka). Zahvaljujući Snježani Majdandžić-Gladić iz Čepina u Hrvatskoj, svi brojevi Našeg zavičaja su stavljeni na Internet (http://fra-velimir.blogspot.com/), te su na taj način postali dostupni mnogima širom svijeta. S ovim brojem list ili novine Naš zavičaj prestaje dalje izlaziti. Ipak, važnije vijesti iz Stranjana i Matoševaca, dok se mogne, bit će objavljivane na Internetu. Na kraju, onima koji su novčanim prilozima ili na neki drugi način pomagali izlaženje Našeg zavičaja, najiskrenije zahvaljujem!

Fra Velimir

Ostatak broja pregledajte i pročitajte u ovom okviru ili klikom na njega.

 

NAŠ ZAVIČAJ-101.pdf

Hitovi: 1851