Svetkovina Svi sveti 2016. na Bijedi i Crkvenama

Kreirano: Utorak, 01 Studeni 2016 Napisao/la Josip Anušić

Crkvene(Bijeda - Crkvene, 1.11.2016.) - Na groblju Bijeda u 10.30 sati, a Crkvene u 14.00 započela je sveta misa kojoj je prethodilo zajedničko moljenje molitve odrješenja svećenika s članovima obitelji i prijateljima pokojnika kod grobnog mjesta. Na Bijedi je molio sam župnik fra Ivo Orlovac, a na Crkvenama mu je pomagao umirovljeni dr. fra Velimir Blažević.
Na svim grobljima župnik fra Ivo napominjao je i molio za razumijevanje i pomoć oko održavanja svih groblja. Uistinu, prilazni putevi su uređeni, a groblja pokošena i otpad pokupljen ili zgrnut u neki kut. Za sve to valja platiti radnika i troškove donacijama vjernika, jer nema tko drugi održavati groblja do onih koji imaju tu pokopane svoje pokojnike.
Druga stvar koju je zamolio, jeste novčana pomoć za kupnju novoga zvona na župnu crkvu. Postojeće je negdje napuklo i zvuk više nije onaj lijepi zvonki, već više sliči udaranju kante. Inicijativa je potekla od vjernika, naših iseljenih župljana iz Švedske, a prihvaćena je i od drugih. No, trošak zvona i majstora je negdje oko 8000 eura. Stiglo se do pola puta. Želja je i plan da novo zvoni odjekni na našu župnu svetkovinu Gospu od Anđela. Fra Ivo moli one koji mogu i žele neka sudjeluju. Čuo je da ima onih koji se jako protive i ružno govore o ovoj akciji "da kome će zvono, jer nema nikoga i sl.", takve moli daostave na miru one koji to žele a oni i ne trebaju ništa dati. Nikom ništa ako ne sudjeluju. Ovo je akcija po volji, tko voli nek' izvoli.

Teško je i nezahvalno procjenjivati, ali kao da je nešto manje hodočasnika. Vjerojatno zbog toga što je svetkovina u sredini tjedna, no vidi se da je netko ovih ili prijašnjih dana posjećivao groblje ostavljao cvijeće i svijeće, a onda otišao svojim putem. Evo i za to je došlo vrijeme samo da se "obavi".
Drugi opet, nazočili su svetoj misi, prošetali po groblju od groba do groba i gdje bi našli poznatoga kojem su zahvalni, napravili bi znak križa nad tim grobom i izmolili "Pokoj vječni daruj im Gospodine...". I onda dolazi na red susreti sa živima, srdačna rukovanja, zagrljaji, poljupci i ugodni razgovori. Možda je to zagovor naših pokojnika, jer što ima ljepše nego susresti nekoga nakon godinu, dvije ili dvadeset dvije i kada je ovo možda jedina prilika. Na današnji dan, većini, groblje nije bilo mjesto plača i tuge. Tu je bilo ponosa, pričanja lijepih trenutaka ili nekih izreka od pokojnika, a isto tako i obični međusobni razgovor o stanju i imanju, o djeci, školovanju, poslu i dr.

 Na kraju je izmoljeno zajednička molitva odrješenja ili opijelo, za sve na ovome groblju i drugima, i onima kojima se ne zna za grob i za one za koje nema tko moliti. Po završetku mise mnogi su pristupili izmiriti svoje obaveze, drugi bi ostali u razgovoru a onda povratak svojim kućama uglavnom u Hrvatsku i nešto u Sloveniju. U nastavku možete pogledati albun s fotogrfijama s groblja Crkvene, Bijeda, Gajić i Batkovića groblje gdje nije bilo mise, također u nastavku je i tekst propovijedi fra Ive:

SVI SVETI

"Draga braćo i sestre, 
Danas slavimo svetkovinu Sviju svetih. Kako je to zapisao Ivan u posljednjoj novozavjetnoj knjizi Otkrivenja slavimo blagdan „golemog mnoštva, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, palme im u rukama". To je blagdan toliki spašenih, toliki proslavljenih, a koji nisu imali tu priliku ili tu mogućnost da i službeno budu uzdignuti na čast oltara, da i službeno budu proglašeni blaženim ili svetima. Ali, oni su takvi u Božjim očima. To je blagdan tolike naše braće i sestara, naših rođak, prijatelja i poznanika koji su pred nama otišli i sada se nalaze u kući svoga nebeskog Oca. Svi su oni došli iz „nevolje velike i opraše svoje haljine i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj". Oni su za života vjerovali, i zato sada gledaju Boga licem u lice. Budući da se za vrijeme svoga ovozemaljskog života nisu stidjeli svoje vjere, sad se sam Bog ni njih ne stidi, nego ih je prigrlio kao svoju djecu i uveo ih u vječni mir. Oni su postali dionici slave koje nijedno oko nije vidjelo, i nijedno uho nije čulo, niti je ijedno ljudsko srce osjetilo. Sve je to Bog pripravio onima koji ga ljube, a to su upravo oni čiji blagdan danas slavimo.

Što nam ova današnja svetkovina želi poručiti? Moramo sami sebi iskreno priznati da mi nismo savršeni, već da smo grešni i slabi ljudi. Sv. Pavao u svojim spisima često kršćane naziva „svetima", ali ne zato što su oni takvi, već zbog toga što imaju udjela u onome koji je sama svetost, a to je Bog. Što bi dakle bila svetost? Beskonačno savršenstvo u svakom pogledu. Veliki starozavjetni prorok Izaija jednom je u viđenju promatrao slavu Božju i bio je njome posve očaran i zanesen. Napominje da su pred Božjim prijestoljem čak i anđeli zastirali svoja lica i klanjali se uzvišenom i svetom Božjem veličanstvu. Isus nam je o tome jasno svjedočio: Jedino je Bog apsolutno savršen, bez i najmanje ljage nesavršenosti, jer u njemu je sva punina božanstva i svetosti. Ali, on je čovjeka stvorio na svoju sliku i priliku. Time je na svako ljudsko biće pada odsjev njegove savršenosti i njegove svetosti. Po milosti duhovnog preporođenja čovjek je posebno posvećen i čovjek je u Božjim očima svet.

Božja želja i Božji plan s čovjekom jest njegovo posvećenje. Čitava nam Biblija govori nam o tome kako je Bog sebi izabrao jedan narod. Iz tog se naroda jednoga dana rodilo jedno dijete, koje je bilo bezgrešno i sveto od samog početka svog života. A od nje, od Marije, rodio se onaj koji je začet po Duhu Svetom i koji je bio sam Sin Božji. Oni se pojavljuju, oni dolaze za to da svi mi budemo spašeni i posvećeni. A da bi nas Isus otkupio , spasio i posvetio, s nama je sklopio novi Savez, i to Savez zasvjedočen svojom vlastitom krvlju. Svi smo mi po Kristu posvećeni, On nam je ostavio sakramente kao znakove i izvore posvećenja i svetosti. U taj božanski život uronjeni smo u sakramentu svetoga krštenja. U njemu, u krštenju, začela se klica naše svetosti.

Svetost nije samo plod čovjekovih zasluga, makar je i to, makar čovjek svojim životom i svojim djelima stječe svetost. U prvom redu ona je plod Božje milosti, ona je dar. Od čovjeka se traži da surađuje s tim darom, ali ipak treba imati na umu da sam čovjek svojom snagom ne može ništa učiniti bez Božje pomoći. Zato su svi sveti jedan ogromni spomenik Božje milosti i vidljivi dokaz kako velike i uzvišene stvari čini Gospodin u dušama onih koji dozvole da On to čini, koji mu se prepuste. Svi smo jednako pozvani na svetost i savršenost života. Svima bOg daje svoju milost, i od svakog očekuje da tu milost prihvati, da s njom surađuje. Upravo u tome i jest razlika: jedni tu milost prihvate i s njom surađuju, drugi je odbijaju i ne žele s njom surađivati, žele živjeti svoj život bez Boga, pa često i protiv Boga. Oni su prvi sveci koje danas slavimo, a oni su drugi prokockali svoj život uprazno.

Sveci koje danas slavimo bili su ljudi kao i mi. Imali su svojih ljudskih slabosti kao što ih ima i svaki od nas. Ali, oni su uvijek nastojali pobijediti svoju grešnost Božjom pomoću i Božjim milosrđem. Borili su se protiv zla u sebi i oko sebe. Nikada se s njim nisu mirili. Ponekad su i padali, ali nikada nisu ostali ležati, uvijek su se dizali. Oni su shvatili da je ljudski griješiti, ali da je đavolski ostati u grijehu, a anđeoski se iz grijeha dizati.

Sv. Pavao u poslanici Rimljanima jasno piše: „Svi su ljudi grešnici, ali su svi spašeni po milosti!". Sv. Katarina naziva sv. ispovijed „kupelj u Krvi Kristovoj". Mnogi padnu i pogriješe, i to je normalno, i to je ljudski, ali kršćanski je uz pomoć Božje milosti vratiti se na pravi put. U tom je veličina čovjeka kršćanina, pa mogli bismo reći: u tom i jest prava svetost - ne ne pasti, nego se dići.

Mnogi su sveci učinili velika djela, upravo junačka. I kad to slušamo, nas to onda može obeshrabriti, možemo misliti da to daleko nadilazi naše sposobnosti. Međutim, velika većina svetaca svoju svetost je ostvarila je malim djelima, uzornim svakodnevnim životom. Tako se priča za sv. Malu Tereziju slijedeće: kad je umrla, njezina poglavarica bila je u sto muka - što o njoj reći. Ona se ni po čemu nije isticala, nije ničeg bilo u njezinu životu što je izvan uobičajenog načina života. Njezin je život bio tako običan, svagdanji. Međutim, kad se počelo proučavati nakon njezine smrti kako je živjela, došlo se do zaključka da je uistinu bila sveta osoba.

Braćo i sestre,

Slavimo blagdan Sviju svetih. Želimo ovom jednom svetkovinom počastiti sve one kršćane od početka kršćanstva pa sve do naših dana koji su svoje kršćanstvo uistinu živjeli, a koji nikada neće doživjeti to da budu uzdignuti na čast oltara. Ali, u Božjim očima oni su veliki, oni su sveti. Međutim, mi nismo pozvani samo da ih častimo, pozvani smo i da ih nasljedujemo. A to znači - živjeti onako kako ti Bog od nas traži. Molimo se da svoj život ispunimo upravo takvim nastojanjem. AMEN."

Hitovi: 2269