Kada dvoje mladih planira sklopiti brak, obi?no nastoje to sve?ano obaviti u doba jeseni. Rijetko i s velikom potrebom spremaju svadbu u neko drugo doba godine, ali nikako u korizmi.

Stasala mladež za ženidbu i udaju tema je razgovora ukucana, susjeda, prijatelja, sela uop?e. Uz takve pri?e stvaraju se i veze. Obi?no to biva o miholjdanskom blagdanu. Prvotno se ovaj blagdan slavio kao nebeski zaštitnik a kasnije kao drugotni patron na Petri?evcu. Dakle, idealno vrijeme za mlade, da do?u petri?eva?koj crkvi "na zagled", da bi se sve spremilo za svadbu na jesen.

Kada dvoje mladih planira sklopiti brak, obi?no nastoje to sve?ano obaviti u doba jeseni. Rijetko i s velikom potrebom spremaju svadbu u neko drugo doba godine, ali nikako u korizmi.

Stasala mladež za ženidbu i udaju tema je razgovora ukucana, susjeda, prijatelja, sela uop?e. Uz takve pri?e stvaraju se i veze. Obi?no to biva o miholjdanskom blagdanu. Prvotno se ovaj blagdan slavio kao nebeski zaštitnik a kasnije kao drugotni patron na Petri?evcu. Dakle, idealno vrijeme za mlade, da do?u petri?eva?koj crkvi "na zagled", da bi se sve spremilo za svadbu na jesen.

{mosimage} Mladi? i djevojka, koji su se zagledali i odlu?ili uzeti, prvo se sporazumijevaju s roditeljima. Tada s mladoženjine strane "nose zaruke". U prosidbu djevoj?inoj kuci ide otac, brat i još netko od uku?ana i rodbine. U grupi ih bude pet do šest osoba. Mladi? ne dolazi, ali nije ni daleko. Kako nema mira a ne smije se tu pojaviti, mota se i krije negdje u blizini. Djevojci se treba donijeti prsten. U stara vremena "nosila se jabuka". Naime, siromašni sloj raje po siromašnim selima, u turskom vremenu nije bio u mogu?nosti kupiti prsten, pa bi nosili naravnu jabuku. Doduše, u narodnoj pjesmi "U livadi, pod jasenom..." i prsten i jabuka su zlatni, ali u stvarnosti kod našeg naroda to nije bilo tako. Tek je pokoji od seoskih gazda mogao kupiti prsten. Prilikom dolaska djevoj?inoj kuci, može se svašta dogoditi. Kada djevoj?inim uku?anima nije po volji, dogodi se da ih uop?e ne puste u ku?u, sto je znak, da nema ništa od zaruka. Ako ih prime u ku?u, gosti nasred prostorije stave litru rakije. Obi?no to bude "slatka rakija". Ako tko od ukucana uzme rakiju, to je znak da pristaju na djevoj?inu udaju, pa slijedi ?aš?enje, predavanja prstena i planiranje svadbe.

Kad se i me?u obiteljima sve sredi, mladenci dolaze u župni ured na upis, da župniku "kažu vjeronauk", tj. da srede dokumente i provedu postupak za ženidbu. Pri upisu bi sramota bila ne znati vjeronauk. Momku se to nekako moglo oprostiti, ali curi teže. Kad je u jeku Drugog svjetskog rata Franjo Mari? iz Rakovca došao na upis, pitao ga je fra Alojzije Atlija zna li Vjerovanje. Zabogmivši se, Franjo smeteno re?e: "Ne znam". Na to ga je fratar istjerao vani i nije ga vise ništa pitao. No, zato je cura "kazala" sav vjeronauk.

Na ovako važnom suo?avanju u župnom uredu bilo je i drugih nesnalaženja, smetenosti i zasti?ivanja, pa ?ak i nerazumijevanja. Tako je negdašnjem ivaštanskom župniku fra Anti Vidakovi?u došao na upis jedan mladi par. Momak krasan kao gora a ona, tako nježna i stidljiva. Gledaju?i ih, župnik pita djevojku: "Znaš li ti ista?" Ona se jadna zastidi i smete, pa je uz onakvu mom?inu izgledala još manja. Premišlja u sebi, da je župnik pita o vjeronauku, no on nastavlja:"Pa, vidiš kolika je to mom?ina, znaš li kuhati puretine, prasetine....? Njega treba dobro nahraniti!" Smetena djevojka shvati, da je to samo uvodna sala. Nakon tri navještaja u crkvi, upisani mladenci pripremaju željeno vjen?anje. Dok se oni spremaju, njihove obitelji kuju nove veze i bliskost. Naime, postat ?e "prijatelji", svojina.

Otmice

Samodošlost nije bila uobi?ajena pojava prilikom ženidbe katolika u banjalu?kom kraju. Zabrinjavaju?e je bilo nešto drugo, sto uz zelju i pristanak djevojke izi?e na isto. Naime, uobi?ajene su bile otmice djevojaka, poglavito u vremenu Drugog svjetskog rata i u poratnim godinama. U ratnoj psihozi, suo?en s kratkim vremenom vojni?kog dopusta i sa stvarnom potrebom, momak se ženi po kratkom postupku: otme djevojku, pa kasnije sve sre?uje i slavi. Ve? spomenuti Franjo Mari? pripovijeda kako se oženio. Rat bjesni a on dolazi ku?i na odmor. Kod ku?e zatje?e samo staru majku, koja ga savjetuje da se ženi. Naime, sve propada a ona je stara i slaba. Kuca nema na kome ostati, jedino rješenje je da se ženi. On malo razmisli i posluša majku, pa po?e po djevojku. Ne nalazi je kod ku?e, jer na njivi kopa kukuruze. Ide po nju. Nakon kratkog pozdrava i pitanje za zdravlje, on joj predlaže: -Hajdemo, vrijeme je !
-Sto! Kamo? Kako ovako ?
-Vodim Te kuci !
-Bog s Tobom! Sto je tebi? Pro?i me se!
Ne potraja dugo njegovo navaljivanje ni njezino ne?kanje. Vojnik ne troši puno vremena na rijeci. Ho?eš-ne?eš! Nož na pušku i dotjera je kuci. Iako je to bilo gotovo nasilno, dugo su i lijepo živjeli u skladnom krš?anskom braku, kojeg bi povremeno remetila samo koja Franjina ?ašica. Kad bi o ovome pri?ao, Franjo bi vjerojatno nešto karikirao, jer u svakom slu?aju, ovakav postupak nije bas nježan ni ugodan. Imaju?i u vidu ovakve primjere, zaklju?ujemo da su naši stari katkad bili i nezgodni.

U poratnom vremenu otmi?arski duh je bio sve izražajniji. Jesen stiže a momak dolazi s odsluženja vojnog roka. Bog dao, pa rodila šljiva. "Veseli strojevi" bez prekida peku rakiju. Društvo oko kazana, podgrijano šljivovicom, sokoli momka a rodbina i uku?ani stvaraju odluke o Tomici. U akciju ide deset, dvadeset, ako treba i trideset izabranih momaka. Tako su naši Br?ani ženili Ivu s Brda. Ozbiljno su poradili da Ruža Ante Tomi?a do?e u ku?u, ali kad se ?inilo da je sve dogovoreno, ona mu je u posljednjem trenutku "vratila zaruke". Sve je spremljeno za svadbu a oni tek trebaju tražiti drugu. Na brzu ruku otmu Ivku Ante Mari?a zvanog Du?a. No u zao ?as, jer Marici ih stignu na Višcu i vrate curu kuci. Vrativši se praznih ruku, svrnu pogled na Zlatku Nike Domi?a. I ta im je cura po volji, ali se nisu odlu?ili za nju, jer je ve? zauzeta. Znalo se da ide za Franju Grgica. Ocijenivši da bi moglo biti "vru?e" s Moti?anima, odustanu od tog nauma. Na te tri strane im je zaprije?eno, pa me?u njima trima ne na?oše družicu ro?aku Ivi. Na koncu se ro?ak uspio oženiti, pa u kuci na Brdu osvanu Maruši?ka.

Ovakve otmice stvaraju dodatne poteško?e. Treba obaviti redovnu proceduru za vjen?anje i još se pobrinuti za posljedice otmice. Kako sve to dovesti u red ? Ro?ak Mato s Brda odslužio vojni rok, pa je zreo momak za ženidbu. Svaku ve?er zasjeda "krizni štab" na Brdu, gdje se dogovaraju, sto im je ?initi. Došlo je do toga, da je bilo samo pitanje, na koju ve?er i koju ?e curu dovesti. Ne potraja dugo i u kuci osvanu Stoj?evi?ka. Nakon proslave mislili smo da je sve u redu. Nedugo zatim, poranilo njih ?etvero-petero u nevrijeme, po dubokom snijegu. Svi se u ?udu pitamo:"Kamo idu?" A oni oti?oše na Petri?evac. Vjen?anje je tek slijedilo!

Svadba

Kad osvane veseli dan za mladence i svatove, prvo je okupljanje kod mladenkine ku?e, odakle se ide na vjen?anje u crkvu, da bi se u podnevnim satima uprili?ilo glavno slavlje u mladoženjinu domu.
Prije nego se okupe kod mladenkine ku?e, u ranim satima djever dolazi kuci mladoženje. Obi?no s jednim mom?i?em, koji poznaje tu ku?u i susjedstvo. Istom prigodom kupi kokosi, pa mu daju po jednu iz svakog doma?instva On to odvaja i zbrinjava. To je njegovo. Zato ?e tijekom cijele svadbe posluživati kuma.
Svadba zapo?inje kod mladenkine ku?e u prijepodnevnim satima. Oti?i mladenkinoj kuci na dan svadbe znaci "i?i na prsten".Došavši mladenkinoj kuci, mladoženjin otac, brat li tko važan iz njegove ku?e izvodi uobi?ajenu predstavu. Nakon upita o razlogu njihovog dolaska, oklijevaju?i i mucaju?i kao u zabuni kona?no odgovara:
-Došli smo po djevojku! - našto se doma?in pravi nevješt:
-Kakvu ? Koju ?Imamo ih vise. Pokazat ?emo, pa Vi vidite!
Za ovakvu predstavu bi se unaprijed pripravili, pa obukli i kojeg mom?i?a, pa najprije izvodili te preobu?ene. Naravno, mladoženjini bi uo?avali podvalu, pa bi sve odbijali. Onda bi izveli drugu mladu žensku, pa bi se opet uvjerili, da to nije tražena osoba. Kad su jednom zgodom u Zalužanima pokazali drugu djevojku, zgodno su komentirali : Nije to ta djevojka! Za nju ?e do?i drugi mladi? i Stipo Tadi?! Tek na koncu se pojavljuje mladenka. Otac joj stavlja prsten a brat je izvodi i predstavlja nazo?nima, koji je uz oduševljenje prepoznaju. Naravno, ovo potraživanje mladenke se placa. Placa ga otac mladoženje. Dakako, tu se goste, vesele, igraju i pjevaju. U takvom raspoloženju izlaze iz ku?e. Na dvorištu su svi na nogama. Ko?ije su spremne. Majka i još netko od ženskih puste suze, koje su radosnice, radi sretne udaje k?eri, ali i žalosnice, jer k?er odlazi iz ku?e. Na ispra?aju svatovi pjevaju i pocikuju. Majstor u svatovima, ko?ijaš Vince Komljenovi? - sam dobro naki?en -šljivovicom, napoji i vilovite konje. U masi razdraganog naroda vješto ih podbada, da bi se divlje propinjali, uz izmicanje onih bližih, da ne bi bili izgaženi. Mladenka se u suzama oprašta s majkom i ukucanima. Obi?no se prilikom polaska puca iz vatrenog oružja. Svatovi posjedaju u vise ko?ija i voze se župnoj crkvi na vjen?anje. U takvoj "ko?iji", pored mladenaca, važnu ulogu igra kum a odmah do njega djever. Pored njih isti?e se i voza? prve ko?ije. Obi?no se za svatove biraju voza?i s najboljim ko?ijama. No, uvijek ne bude tako. Dogodi se, da na lošim seoskim putovima pijani voza? prevrne i ko?iju i svatove. Ili jednostavno imaju peh, da se kola pokvare. Spadne kota? u vožnji ili nešto drugo. Takav jedan defekt u vožnji poznat je s jedne svadbe, s prepoznatljivim rije?ima Lukice Marica:
Ustav' Ilija, spade ?ivija
Spade to?e / to?ak /, ispade Marija!
Kum redovito ima posla s djecom na putu. Znaju?i da idu svatovi, mom?i?i na put stave prepreku. Jednostavno zaprije?e, pregrade kolnik. Uski i nenasuti seoski putovi olakšavaju im taj posao. Kad svatovi do?u do prepreke, nastaje odmjeravanje, dobacivanje i dogovaranje. Obi?no mom?i?i nešto traže, pa kad dobiju, otvaraju prolazak svatovima. Prozivaju glavnog:
" Kume, izgore kesa!"
Kum je spreman za ovakve susrete na putu. U džepovima ve? ima pripremljen sitan novac, kojeg baca pored prepreke. Mom?i?i kupe uzdarje i sklanjaju?i zapreku, omogu?avaju iskupljenim svatovima slobodan prolaz. Druk?ije bude, kad kum i prvi ko?ijaš dobrano popiju. Pi?em podgrijan, ko?ijaš potjera vilovite konje, koji s kolima jednostavno pregaze postavljenu prepreku.

Dok se vjen?avaju u crkvi i imaju ovakve susrete na putu, dotle se kod mladoženjine ku?e slegne cijelo selo. Jedni dolaze da samo do?ekaju i vide svatove i "mladu", drugi da bi vidjeli sve, sto se zna?ajno doga?a na svadbi a tre?i, da bi bili gosti na "piru". Ovaj izraz "pir" upotrebljava se za slavljenje kod mladoženjine ku?e. Uz ovaj starinski naziv, kod banjalu?kih katolika udoma?ila se i iskrivljena ijekavska ina?ica, pa cesto možemo ?uti kako netko kaže:"Idem na pijer!" Kad bi svatovi doveli "mladu" novom domu, ona bi se uz op?e veselje sastala s novim ukucanima. Dobrodošlica bi bila na visini takvog raspoloženja. Dalje bi uslijedio obi?aj "bacanja jabuke". Svi nazo?ni bi izišli na prostranu livadu pokraj ku?e. Poželjno je da bude malo nagnuta, tako da se jabuka baca s povišenog mjesta. Bacali bi je mladenci, kum, djever i još koji od uglednih svatova. U jabuke bi utisnuli nešto metalnog novca. Ovako pripremljene, bacali bi ih u grupu djece i mladeži, u kojoj je svatko nastojao, da za sebe uhvati jabuku. Najviše se jagme za kumovu jabuku, u kojoj je utisnuto najviše kovanica. Do danas je od ovog bacanja jabuke ostao obi?aj da mladenka nakon samog vjen?anja preko glave baca buket cvije?a, kojeg nastoje uhvatiti curice, djeca i posebno još neudane mladenkine prijateljice.

Za djecu cijela je svadba iznimno veselje. U tom op?em veselju "bacanja jabuke" im je nešto posebno, ali najve?a radost za njih tek slijedi. Kad bi se završilo s "bacanjem jabuke", djever bi se obra?ao malenima: "Djeco, sofra!" Naime, poziva djecu na "dje?iju sofru", da se neovisno o goš?enju odraslih pogoste djeca, koju redaju uz "sofru", starinski niski, kružni stol za objedovanje. Naravno, za tom trpezom djecu najviše vesele kola?i. Ovaj turcizam "sofra" kod nas je iskvaren i vulgariziran, pa bi se od djevera obi?no ?ulo:"Djeco, sopra!"

Nakon svega ovoga, kod mladoženjine ku?e nastaje pravi "pir".Gosti se, veseli, svira, igra i pjeva do duboko u no?. Završni i najzanimljiviji dio gozbe predstavlja iznošenje svadbene torte, koju stavljaju pred mladence. Ve? su dobrano ušli u no?, pa se ovaj završni cin obavlja uz svjetlo petrolejke. No, nestašni momci iz sela uvijek su spremni napraviti kakvu ludoriju, pa tako i na svadbi. Ako organizatori ne paze dovoljno, mladenci i svati vrlo lako mogu ostati bez torte. Obi?no u pogodnom trenutku jedan obješenjak ugasi svjetiljku a drugi u mraku pograbe tortu i pobjegnu. Derani se na?u negdje u gaju, pa se slasno po?aste. Nije bas lijepo da se na ovakav na?in završava svadba. Me?utim, ako se mladenci vole, ovakvi nestašluci ne mogu pokvariti njihovu sre?u. Kad pro?e svadbeni dan, nije završeno s veseljem. Sutradan se ide na "djeverovu ve?eru", na koju dolaze roditelji mladoženje, važniji svati i rodbina.

Nakon svadbe, nastaju dani privikavanja" mlade" u novom domu i sretnog života sa svojim izabranikom. Obi?no svekar pokazuje mladi sto joj je raditi:" Ovo u ku?i je tvoj posao, ovdje su drva, ondje kokoši, krava, bunar...." Bilo je i primjera neobi?ne pažljivosti prema "mladi".Naime, u ?iv?ijama se oženio mladi ?ovjek.Za njegovu nevjestu svatko je govorio:"Blago njoj!" Prije nego što on ode na posao, donese vode, donese drva i uredi sve kod stoke. Sve namiri i ode dalje raditi.