Petrov u Gajiću

Kreirano: Ponedjeljak, 30 Lipanj 2008 Napisao/la Josip Anušić

Blagdan sv. Petra i Pavla (29. lipnja) ove godine je pao na nedjelju. Ovaj veliki blagdan u našoj župi tradicionalno se obilježava u groblju Gajić gdje postoji istoimena kapelica što je i razlog da se okuplja veći broj vjernika iz cijele župe, a ne samo oni koji imaju nekoga ukopanog u tom groblju. Tako je bilo i ove godine. Na misno slavlje, koje je slavio župnik fra Dujo Ljevar, sabralo se oko pedesetak vjernika i ujedno slavilo "pučku misu" umjesto u župnoj crkvi.
Tema propovijedi su uvijek aktualni primjeri sv. Petra i sv. Pavla, apostolskih prvaka. Kad čovjek zastane i malo se zamisli nad onim što Biblija piše o ova dva velikana, a u konačnici ponizne sluge Božje, ne može ne prepoznati se makar u jednom od njih, a istina je da možemo iz života obojice vidjeti svoje vlasstite faze duhovan rasta i zrenja, ali i odgovore na pitanje koja si često postavljamo: 'Kako, mogu li i na koji način dalje?'

Prisjetimo se na kratko! Sveti Petar, prvi Papa, bio je obični ribar, najvjerojatnije nepismen, siromašna duha i jedina misao vodilja mu je bila da prehrani sebe i obiteljsku zajednicu. Nailazi Isus i poziva Petra da postane ribar ljudi, a mreža će biti Riječ Božja nadahnuta onim što je vidio i čuo dok je hodio s Isusom i bio svjedokom mnogih čudesa i nagovora. Petar je Isusa zanijekao tri puta (tko od nas to nije učinio svojim djelima?), ali on svoj grijeh oplakuje i ide dalje. Kad ga Isus pita da li ga ljubi, Petar opet tri puta priznaje da ga ljubi iznad svega. Njegov život mučenički je skončao u Rimu razapinjanjem na križ. Njegovi krvnici su mu uslišali želju da ga razapnu naopačke, glavom prema dolje, jer se smatrao nedostojnim umrijeti kao njegov Gospodin. Mjesto gdje mu kosti počivaju danas znamo kao Vatikan.

Pavao također mučenički umire u Rimu, odsijecanjem glave. Kronološki, o njemu, Biblija nam donosi da je bio surov i gorljiv progonitelj svih koji su od Puta Kristova. Ime mu je bilo Savao. Bio je izobražen, jako učen čovjek za ono vrijeme jer je prošao farizejske škole kao i oni koji su Isusa Razapeli. Bio vješt i uspješan trgovac šatorima. Hvatao je i predavao kršćane u zatvor. Na takvom jednom putovanju prema Damasku obasjala ga je svjetlost s neba da je i s konja pao. Iz svjetlosti mu dolazi glas: "Savle, Savle, zašto me progoniš? Ja sam onaj kojeg progoniš." Nakon tri dana Savle se krsti, postaje drugi čovjek, rođen u krsnoj vodi, drugi čovjek- drugo ime. Sada je Pavao. Od progonitelja postaje širitelj onoga što je progonio: kršćanstva.

Dali se njemu prepoznajemo? Jesmo li kad pomislili da smo pokupili svu pamet svijeta i da sve koji drugačije misle ili vjeruju treba stjerati u zemlju? Pavla možemo nazvati racionalistom, poklonikom znanosti, tj. određenog učenja. Pavao od trenutka obraćenja ne odbacuje taj svoj dio, jer Bog baš njega i takvoga hoće, za svoj plan. Pavao svoju učenost sada upotrebljava za evangelizaciju naroda. Neki će reći da je Pavao utemeljio više kršćanskih zajednica po Maloj Aziji i današnjoj Grčkoj od bilo kojeg apostola. Napisao je prve novozavjetne spise, poznate poslanice, i mnogo ih je napisao. Nije odbacio ni pravljenje šatora. Nastavio ih je proizvoditi i od toga je živio da nikom ne bude na teret. Sav Pavao je bio Kristov: " ne živim više ja nego Krist u meni živi".

Upravo to slavimo na ovaj dan, apostolske prvake Petra i Pavla, običnog i učenog. I jednog i drugog životnu filozofiju svjetlost Kristova obasjava nama pred očima da gledajući u njih i sami osvjetljeni krštenjem ne zaklanjamo očiju već da hodeći svako u svom zvanju i stanju pokazujemo ljubav Božju sestrama i braći do na kraj svijeta.

Ova godina je proglašena godinom sv. Pavla, u prilog tome nastao je i ovaj kraći pregled.

Hitovi: 8433

OVDJE SU:

Imamo 162 gostiju i nema članova online