Župa Sveti Vid - Barlovci
Novi dom
Zašavši u ono što se zovu zrele godine, iako meni taj pojam nikad u potpunosti ne?e biti jasan, kad je život trebao da upliva u neke smirenije godine i kad je trebalo planirati neku budu?nost na svojoj grudi, ja sam kao i vi mnogi tu istu grudu napustio. Vrlo mogu?e zauvijek. Nakon mnogih lutanja na?oh se ovdje u zemlji koja je oduvijek, barem kod nas europljana bila pojam daljine i neke izgubljenosti za sva vremena. Tko jednom prepliva sve te silne oceane i zapo?ne novi život u Australiji teško se iz nekog razloga vra?a natrag. što je to i kakva je to magija u ovoj sada mojoj novoj domovini ne znam. Možda je to neka magija onog silnog zlata koje je deponirano u ovoj crveno sme?oj zemlji ili je nešto drugo nije mi jasno još uvijek. Zlato je uvijek imalo neku ?udnu mo? nad sudbinama ljudi pa je mogu?e da i ovdje igra tu svoju "sjajnu" ulogu. No, oni koji su se naivno ponadali da su i ulice ovih gradova poplo?ane tim istim zlatom silno su se razo?arali. Brzo su shvatili da su ulice pokrivene asfaltom ili ponekad ni njime i pomalo razo?arani pokucali na vrata prekrcanih tvornica i po?eli zara?ivati tu za život. Neke još uvijek trese "zlatna groznica" i nadaju se da ?e baš oni prona?i taj veliki, NAJVE?I komad zlata i da ?e se svi njihovi problemi u životu "pozlatiti". Ja sam se ve? odavno is?lanio iz tog kluba.
No šta je tu je. Živjeti se mora pa kad se ve? mora i to u novoj domovini valja je i upoznati i respektirati.
čudni su putovi Božji
Prošlo ljeto sam susrela u Sarajevu svoju staru prijateljicu. Nije to nikakvo ?udo da ljudi susre?u svoje stare prijatelje, zar ne?! Ali ja sam se susrela s jednom ?asnom sestrom.
Ja sam nekad govorila da ?u i?i u ?asne sestre, a ona mi je uvijek iznova ponavljala: “Ana , pa jesi li ti luda, znaš li ?ega se one svega trebaju
odre?i?!“
Njeni roditelji baš i nisu bili najredovniji na svetim misama. S vremenom je ta moja prijateljica sve cesce dolazila u crkvu, pronalaze?i svoj mir i na poseban na?in doživljavala je sve te propovijedi. Jednom prilikom je za vrijeme pobožnosti Puta Križa pala u nesvijest, jer se jako udubila u Muku Isusovu.
Kad sam u 12. mjesecu 1992. godine napustila svoj rodni kraj nije bilo nikakvih nagovijesti da bi Jasminka mogla oti?i u ?asne sestre. Ve? 1993. preko ?asnih sestara iz Barlovaca dolazi ona k ?asnim sestrama u Zagreb, na Tuškanac. Tu završava medicinsku srednju školu i odlu?uje da ?e ostati kod njih. Doživotne zavjete dala je u banjalu?koj katedrali 22.10.2002. godine. Pristupila je redu Klanjateljica Krvi Kristove. Služila je na raznim župama, bila u Vatikanu. Predivno pjeva i svira razli?ite instrumente. Sada studira opet na mostarskom fakultetu, pa bi za dvije godine trebala biti diplomirana medicinska sestra. Trenutno je smještena opet na Tuškancu.
Najpoznatije blizanke
Ovih dana u hrvatskim medijima dostojno je popra?en nesvakidašnji doga?aj, 52-godišnja žena postala je majkom blizanki, prvorotkinjom, koji je ?ak od dijela medija proglašen uistinu rijetkom pojavom i medicinskim ?udom. Taj radosni doga?aj, koji je privukao pozornost i televizije i novina, izvor je dugoo?ekivane i velike sre?e za obitelj Maruši? iz Rijeke. Nama na ovim stranicama je zanimljiv iz razloga što su roditelji iz Banje Luke, a u Rijeci su se našli kao posljedica ratne migracije. Majka Mira je rodom iz Kuljana, djevoja?kog prezimena Mrši?, od pokojnih oca Mate i majke Mande.
Sretnim roditeljima i njihovim bebama želimo svako dobro: zdravlje, sre?u i blagostanje. Bog ih blagoslovio.
U nastavku imate cijeli ?lanak objavljen u Ve?ernjem listu.
O gostima
Ruku na srce, koliko god bili dobri domacini i voljeli ljude i druzenje, svako bi od vas mogao napraviti spisak svojih gostiju. Procitala sam prije par dana jedan clanak koji me nasmijao od srca, pa eto da i vama prenesem samo jedan mali dio.
No. 1 gosti -koji ostaju predugo. Stara poslovica ne govori dzabe --svakog gosta tri dana dosta----a recimo nekih je dosta i 3 minute. Svi mi imamo nekad goste koji nam dodju nakon dorucka ali odu tek sljedeceg jutra. Prvih nekoliko sati izdrzavate, sljedecih nekoliko drzi vas na zivotu nada da ovog casa odlaze i pogled na kauc koji zamisljate praznim. A jos znaju i prespavati kod vas, pa kad se probude pilaju vas tamo gdje su stali. I kad konacno ustanu i podju, stanu na sred sobe tako jedno dva sata, za oprostaj, pa dva sata u hodniku, pa na vratima sve dok ne protresete od hladnoce i dok ne pomodrite.
?elem, ?elem drumovima bijelim
Kompjuterski polupismen nekako sam i ja, nakon duže i teže bolesti, otkrio famozni YOU TUBE, mjesto gdje možete na?i sve mogu?e video zapise od onih glazbenih, isje?aka iz filmova, samouradaka svakolikih tema i svega drugoga što se zabilježava iz nekog razloga. Ponekad i bez razloga, a razlog se vremenom nametne sam od sebe.
U po?etku sam gledao video zapise vezane za protekli rat, onda isje?ke iz nekih starih dobrih filmova, i naravno mjuza. Pogledao sam video pjesme nekad popularnog Bijelog Dugmeta i brzo zaklju?io da to više NE RADI kad sam ja u pitanju. Jednostavno te stvari me ne mogu više pokrenuti ni na što. Il sam ja mrtav il je mjuza Bijelog Dugmeta umrla, neznam ni sam. Poslušao sam još neke od bivših VELI?INA yu glazbene scene i, i, i, šta da vam kažem. Veli?ine nisu više tako velike kako mi se nekad ?inilo. Da li sam ja to odrastao ili sam ?ak i prerastao te veli?ine opet neznam.
