Župa Sveti Vid - Barlovci
Kako dočekati Novu?
Doček Nove godine, ovo neka je ipak Dan obraćenja ili promjena u našim životima, ali i u životu naše civilizacije, svijeta kakvog poznajemo. Na žalost, za ovakvog kakav nam je poznat iz novina i TV vijesti možemo reći da nije lijepo mjesto za mnoge. To je realnost. Da bi došlo do promjena na bolje trebamo vidjeti sebe. Čitali ste i sami na mnogo mjesta, da će promjena svijeta nastupiti onda kad nastupi promjena svakog od nas pojedinačno. Neka i ova Nova godina bude vrijeme promišljanja o potrebnim promjenama kod nas samih i za preobrazbom svijeta, za koji možemo reći da nije u redu.
Jedna poznanica neki dan reče da će njena novogodišnja odluka ili promjena biti prestajanje pušenja. To je radikalna i teška odluka koja mnogima teško polazi za rukom. Takve su i mnoge druge odluke i ne treba odustajati od njih. Pozitivno je u svemu tome, prvo: što ?ovjek kod sebe uočava nedostatke i potrebe mijenjanja;
drugo: što je spreman podnijeti žrtvu i poduzima ipak neke korake da bi ostvario plod svoje odluke i treće: nekima ipak uspije, pa zbog toga treba uvijek iznova pokušati raditi na promjenama onog što smatramo nedostojnim.
Znajte! Kad vam uspije i najmanja promjena, bit će to početak novog vremena, bit će to "Nova godina".
Stara i Nova godina
Na kraju smo jos jedne godine. Svi smo stariji za tu jednu godinu.Trebalo bi podvuci jednu bilancu u nasim zivotima slicno kako se to radi u knjigovodstvu u zavrsnim obracunima na kraju godine, vidjeti dokle smo dosli, gdje zapoceli, a gdje opet zavrsili nase racune. Uskoro ce covjecanstvo sahraniti jos jednu godinu. Bit ce to najveca sahrana uz puno pompe plesa, zabave, malo cudna sahrana zar ne? No, u jednom hipu ovu dojucerasnju staru godinu zamijenit ce potpuno nova, nedozivljena godina puna nadanja, obecanja i ocekivanja. Neki od nas sahranit ce u staroj godini neku nedovrsenu zivotnu odluku ili ce je u najboljem slucaju prenijeti u Novu Godinu. Pokopat cemo neke stare navike, mozda poneko staro prijateljstvo, par neuspjelih i neostvarenih planova i sve to pospremiti duboko u nesto sto ce se vec 01.sijecnja zvati proslost.
Stvorovi za malog Isusa
Vec smo navikli da u jaslicama, uz Svetu Obitelj, budu i dvije domace zivotinje: vol i magarac. Jos od djetinjstva taj odabir mi se nekako cinio nelogicnim. Meni se naime vise dopadao konj nego magarac, jer ostavlja dojam snazne, pametne, plemenite i lijepe zvivotinje ili npr. pas covjekov vjerni prijatelj od pamtivjeka. Ma, bilo kao bilo, sjecajuci se tako moga razmisljanja iz djetinjstva odlucih veceras s mojim curicama popricati o tome...
I tako skupismo se oko nasih malih jaslica i zapocesmo pricu. Nisu djeca o tome razmisljala niti se backala s tim pitanjima kao ja, ali ipak su sad, kad im ja dajem pitanje dale odgovor: pa moze biti i maca u stalici, cuko. Mladja veli "ribice"mislila je cak i na akvarium..heheh (danasnja djeca),e to me ponukalo da njima a i vama ispricam jednu staru pricu koju meni nitko nije ispricao u mom djetinjstvu:
Mesna simfonija u D molu
Imaju?i prekrasnu priliku prošlu nedjelju 3.12. ove godine provesti na poslu, i u trenucima dok je mašina za kojom sam radio sa svakim okretajem donosila nekoliko centi u moj gladni emigrantski džep, misli su mi bludile po onome što se zove prošlost. Dakle u nedeljno jutro potpuno sam, nevjerovatno sam u ogromnoj tvorni?koj hali, radnik i šef u istom trenutku, ?ovjek od povjerenja kojem se daju klju?evi tvornice, budala koja u nedeljno jutro umjesto cvrkuta ptica ili maznog šaputanja neke žene, sluša simfoniju ?eli?ne zvijeri. I dok se po stoti puta saginjem da bih napunio neprestano gladna usta ?eli?ne zvijeri, kiselina mi se iz želuca diže na usta i nagriza jednjak koji ja marljivo ispiram bljutavom vodom. Pijem expreso kavu, pušim, prljavim prstima ubacujem komad jabuke u usta i mislim se. Mislim se šta ja radim ovdje sam u nedeljno jutro, koja je svrha ovoga svega, jeli to mora biti tako, imali kraja ovome svemu i šta onda kad do?e taj neki kraj. Pa se onda mislim šta bih ja radio u ovo doba da sam kojim slu?ajem u starom kraju. Mislim da bih u nedeljno jutro sigurno duže spavao umoran od ne?ega što sam prošlu no? radio negdje gdje sam bio. Možda na kartanju ili na muzici u nekoj lokalnoj birtiji. Neznam gdje bih to?no bio ali jedno znam zasigurno šta bih radio ovih dana u ovo doba godine u starom kraju.
Naime negdje s kraja jedanćstog i po?etkom dvanćstog mjeseca mi smo po našim selima upražnjavali jedan kulinarsko socijalni obi?aj zvan i u narodu znan kao KOLINJE ili klanje.
Boži?ni obi?aji
Malo tko voli zimu, ali svi cemo se sloziti da je najljepsi mjesec koji nam ona daruje prosinac. Slusaju se Bozicne pjesme, zvone zvona, ulice i domovi puni su ukrasa, kupuju se pokloni, vlada topla i ugodna atmosfera. Bozic je u zraku...no nije li uvjek bilo tako? Nasi stari pamte drugaciji ne tako komercijalan Bozic.
Pripreme za veliku svetkovinu, pocinjale su darivanjem najmladjih povodom dana Svetog Nikole 6. prosinca , i dana svete Lucije 13 prosinca, kada su djeca dobivala suhe smokve, orahe, badem i jabuke, a oni zlocestiji sibe.
Danas je ulogu Sv.Lucije preuzeo pomocnik Sv.Nikole, krampus za ovaj dio posla sa sibama, a na taj se dan sije psenica, kao simbol obnove zivota i plodnosti, ukrasava se crvenom trakom ili trobojnicom, a kod nas se najcesce stavljala jabuka ili svijeca u zito. Psenica se poslije blagdana ne baca, nego se daje pticama, jer se nista iz tog svetog doba godine nesmije baciti.
