Župa Sveti Vid - Barlovci
Ljubav majke
Edita i Robert dobili su svoje tre?e djete. Radujem se zajedno s roditeljima na novom ?lanu obitelji. Želim svako dobro i obilje Božjeg blagoslova maloj klincezi, njenim roditeljima i bratu i sestri. U zadnje vrijeme na ovim stranicama bilo je mnogo upita: "kad ?e roditi Edita", "jeli rodila Edita"? Edita bi nas, da je o nekome drugome rije?, sigurno po?astila nekim pisanim radom. Evo, i ja ?u nju (kad iza?e iz bolnice neka ?ita) a i sve vas podsjetiti ne jednu prastaru pri?u naših starih o maj?inskoj ljubavi. Pri?a je možda malo brutalna, ali efektna i oduševljava. Skoro sam je pri?ao u?enicima kojima predajem i pozorno sam pratio reakcije. Bili su zadivljeni i ostali bez daha, a vrlo jednostavno su odgonetnuli osnovnu poruku. Tad sam odlu?io da tu pri?u, koju mi je pokojna mater pri?ala, i ovdje prepri?am.
Ovom prilikom pozivam i vas, ako imate takvih "bisera" naših starih, da ih pošaljete ovdje na objavu, bez obzira na temu. U vrijeme kad nije bilo redovito školovanje ovakve pri?e su služile za prenošenje neke odgojne poruke, koliko god bile nesavršene i fantazijske, poslužile su. Pišite i vi pri?e svojih majki i o?eva. Hvala unaprijed. Pri?a je u nastavku, pod opširnije.
Željeznice ipak spajaju
ZELJEZNICKA NESRECA U ZALUZANIMA 1959.GODINE
Kako je svijet mali! Cesto cujemo ovu izreku kad susretnemo nenadano neku osobu za koju bi sa sigurnoscu tvrdili da je nikako bas na tom mjestu kugle zemaljske necemo sresti. Eto, tako se i meni koji put dogodi da sretnem osobe za koje bih se najmanje nadala da imaju neke veze sa prostorima iz kojih smo potekli. Tako sam u Vancouveru upoznala obitelj iz Sarajeva koji su zapoceli svoj zivot ovdje u dalekoj Kanadi. U jednom od razgovora potaknuti temom o vlakovima, prugama, zeljeznicama itd... doticni gospodin poceo je pricu o jednom sada vec davnom dogadjaju za koji ste vjerujem mnogi od vas sigurno culi a mozda i vidjeli.
Svi sveti i Dušni dan
Blagdan Svih svetih i Dušni dan, 1. i 2. studenoga uvijek su posebni dani u godini kad zastanemo na trenutak u našim životima, kao da usporimo korak i zaustavimo se na našoj životnoj postaji u vremenu u kojem jesmo i posvetimo nasa razmišljanja i uspomene svojim dragima koji nisu vise s nama. Sje?amo se svih onih koje smo jednom poznavali a koji su prešli iz zemnog u izvan zemno, u vje?ni život. Na ove spomen dane razmišljamo o ?injenici da ?emo jednom i mi sami krenuti s ovog svijeta u vje?nost, u onostrano, potpuno nepoznatu i nama ljudima stranu dimenziju. Tu ?emo jednom biti svi, netko prije, netko kasnije, bez izuzetka na bogate i siromašne, zdrave i bolesne, gladne i sitne. Dakle, smrt kao jedina pravda za sve, postavlja se kao kona?nica ovom našem zemaljskom putovanju ali i kao prijelaz u život koji mi vjernici polažemo nasu nadu, u život poslije života.
PROŠLO JE 37 GODINA OD RAZORNOG POTRESA U BANJOJ LUCI 1969.GODINE
Banja Luka je kao što svi znamo imala neki sebi svojstven šarm kojega se naro?ito mi, nostalgi?ari, uvijek rado sje?amo. Pogotovo u ovo jesensko vrijeme kad vru?ine i ono banjalu?ko sunce ustukne pred miholjskim ljetom. A tada ve? prvi znaci jeseni ulaze polako, ne?ujno u svaki grad pa tako i Banja Luku. I tad nastaje vrijeme kestena. Kesteni i Banja Luka povezani su nekom ?udnom neizre?enom molitvom, nekom tajnom vezom povezanosti prirode i ?ovjeka pa je oktobar i bio mjesec dugih gradskih šetnji Banjolu?ana kestenovim alejama. No, dugogodišnji ritual jesenjih promenada prekinut je nenadano u poslijepodnevnim satima 26.X 1969. god. kad je snažni razorni zemljotres pogodio B.Luku. Kažu da se od siline prvog udara zatreslo i nebo i zemlja, tako se ?inilo ljudima koji su se zatekli u tom momentu na svojim radnim mjestima, u domovima ili na ulici... a vjerojatno smo ga osjetili i mi, generacija tadašnjih nero?enih beba u maminim stomacima samo tada smo bili još nesvjesni situacije u kojoj smo se zatekli pa nam cijeli taj doga?aj nije ostao zabilježen u svijesti no, toliko puta smo o tom potresu slušali, u?ili i pregledavali slike pa kao i da smo bili zapravo dio toga, rasli smo u našim "saniranim" ku?ama, koje su svaka do jedne imale one brojeve s kosom crtom izme?u njih znak ošte?enja objekta od zemljotresa, kao neki biljeg koje su stru?ne komisije ispisivale žutom ili bijelom bojom pri procjeni štete.
Opširnije: PROŠLO JE 37 GODINA OD RAZORNOG POTRESA U BANJOJ LUCI 1969.GODINE
Kestenje
še?u?i širokom ulicom s obje strane ukrašene velikim stablima u predve?erje jednog oktobarskog dana i dok je sitna jesenja kisa rominjala prave?i romanti?ne tonove kišnih kapi koje su se slijevale s njenog kišobrana dalje na plo?nik Jadranka je razmišljala o stvarima koje su se ticale njenog života. Nije se ve? dugi niz godina dogodila neka izvanredna životna situacija, sve je išlo nekim svojim ustaljenim tokom ili se to tako ?inilo svima koji su je poznavali. Još uvijek privla?na u svojim srednjim godinama, vitkog stasa i uspravnog držanja odavala je dojam osobe koja zna prkositi životu a u isto vrijeme neka unutarnja ljepota i ozbiljnost odražavala se na njenom licu daju?i joj posebnu, onu tako rijetku crtu osobnosti koja se dobije ro?enjem ili koju imaju osobe koje rijetko susre?emo u životu.
