Župa Sveti Vid - Barlovci
Sveti Ivo
Blagdan ro?enja sv. Ivana Krstitelja od davnina, ?ak od 'predturskog' vremena, sve?ano se ?asti u Podmila?ju nadomak Jajca. Prema broju hodo?asnika koji se svake godine okupljaju, vjerojatno je ovo i najve?e okupljanje u Hrvata, na ovaj blagdan. U narodu je ovo svetište poznato kao mjesto mnogih ?uda, uslišanja po zagovoru sv. Ive, tako da se u svim vremenima kroz povijest bilježe zna?ajniji posjeti pripadnika drugih vjeroispovijesti, pravoslavaca, pa ?ak i muslimana da izmole mo?an zagovor sv. Ive.
Kad ima i drugih vjera kako onda da nema i našeg raseljenog svijeta. Vjernici župa banjalu?kog kraja, oni koji su tamo ro?eni i kršteni, i ove godine su se pridružili velikom mnoštvu u Podmila?ju na zajedni?koj proslavi ro?enja sv. Ivana Krstitelja. U nepreglednom mnoštvu vjernika hodo?asnika, auta i autobusa, koji su se kretali u klisuri Vrbasa susreo sam mnoga poznata lica, a neke i nakon 10-15 godina. Bila je to prilika da raspredamo o svemu: obiteljske prilike, stanje u rodnom kraju, stanje u novim sredinama, pa ?ak i o ovim web stranicama i stranicama stranjani.de. Eto, vidite kako smo mi Banjalu?ani moderni i u trendu, imamo tehniku u malom prstu. Navest ?u samo neke face koje se moglo sresti za sv. Ivu u Podmila?ju na misi, a i poslije na osvježenju pod šatorom. Predstavnik Mari?ana Ivan ?i?in, sada nastanjen u Zagrebu, iz Barlovaca gore iznad crkve Ivan Valenti?, trenutno u Njema?koj, kojima sam tek nakon pola sata ?estitao imendan. Ha, koji je to žu?an razgovor bio. Bio je tu sa svojom ljepšom polovicom Ilija Stoj?evi?, zvani Kvak iz Drago?aja pristigao iz Zadra, više nam svima poznat Goran Car koji se ne prezivaju tako ve? Valenti?, on je došao iz Oku?ana.
Sjeverno od raja
Ja i moj otac se nikad nismo dobro razumjeli. Zapravo nismo se razumjeli nikako. Razumjeli smo jedino da se ne razumijemo. Nekoj djeci, barem tako vidim u filmovima, padne na um kada se ne razumiju sa roditeljima da su ih ovi posvojili iz nekog sirotista te otud svo to nerazumijevanje. Meni takvo sto dok sam bio dijete nikad nije palo na um. Vjerojatno zato sto se tada nije puno gledala televizija pa nisam imao otkud pokupiti tu mudrost. No kako sam odrastao tako je neka mudrost polako dolazila i do moje glave.
Sjecam se kako sam za vrijeme obiteljskog rucka imao prilike cuti mnoge mudrosti moga oca. Vrijeme rucka je bilo vrijeme za VELIKE misli.
" Makaroni sa sirom " rece moj otac.
" Volim makarone sa sirom "
" Kiseli kupus i suva rebra "
" Volim kiseli kupus i suva rebra "
" Konjak Zvecevo " rece moj otac.
" Konjak Zvecevo je medicina "
" Rakijetina " napravio bi gadljivu grimasu moj otac.
" Ne volim rakijetinu "
Poslije je moj otac volio i rakijetinu kad je konjak Zvecevo postao skup a plata sve manja i manja a inflacija u staroj yugi sve veca i veca.
U zagrljaju tu?ine
Dolazak u novu domovinu bio je samo jedan od mnogih malih šokova u mome šokovima izrovanom životu. Mislio sa da ?e i taj šok brzo pro?i i da ?e se život opet smijati u iš?ekivanju novih šokova na koje sam postao gotovo ovisan. Po?etak je bio težak. Vraški težak. Zagrljaj nove domovine bio je stran i neprijateljski ali sam se nadao da ?e stisak vremenom postati blaži i da ?u ponovo disati punim plu?ima. U trenucima kad me stara domovina odbacila, a nova još nije prihvatila valjalo je preživjeti taj me?uprostor u kojem nisam znao ni tko sam ni što sam ni kud idem.
Da bih ubrzao sav taj proces odlu?io sam expresno upoznati novu domovinu nadaju?i se da ?u svojom prirodnom elasti?noš?u gotovo preko no?i postati JEDAN OD NJIH. Napravio sam i mali plan kako to sve napraviti.
Kad sam dovoljno upoznao jezik nove domovine krenuo sam u upoznavanje nude?i svoju dušu i tijelo novoj domovini ne traže?i zauzvrat ništa osim da me nova zemlja zagrli kao svoga i da mi glasno kaže:" DOBRODOšAO PRIJATELJU ".
Pri?e narodnih nošnji
Bogato duhovno i materijalno naslije?e Hrvata u Bosni i Hercegovini možda se najviše vidi u tradicijskom odijevanju i ukrašavanju nakitom. Ako tuga i bol pjevaju ljepše pjesme od ljubavi, onda se u neimaštini i neda?ama tka raskošnije ruho od bogate svile jer su u dugim zimskim no?ima naše majke tkale s tugom, ?eznu?i za slobodom, u boli zbog siromaštva i u ljubavi za svoje najmilije. U zbirku samostana i duhovnog centra "Karmel sv. Ilije" kraj Buškog jezera skupljene su nošnje i nakit Hrvata iz Bosne i Hercegovine u kojima je povijest pojedinaca utkana u povijest naroda. Gotovo svaki predmet ima svoju pri?u: jedan žalosnu, a neki gotovo nevjerojatnu. Izdvojit ?u meni najzanimljivije doga?aje vezane uz neke nošnje.
Sveti Otac
Prije godinu dana, to?nije 19. travnja 2005., u Vatikanu je za novog Papu imenovan kardinal Joseph Ratzinger, dugogodišnji ?elnik Kongregacije za nauk vjere i dekan Kardinalskog zbora u vrijeme smrti svoga prethodnika.
Ipak, više su nam u sje?anju one slike i televizijski izvještaji neposredno pred smrt dragog nam Ivana Pavla II. Papa koji je ostvario preko 100 apostolskih pohoda izvan Vatikana, od toga pet Crkvi u Hrvata, a jubilarno 100-to upravo u Hrvatsku. Tri veli?anstvena do?eka bila su u Hrvatskoj, a ništa manje veli?anstveno nije bilo dva puta za posjeta Hrvatima i drugim katolicima u Bosni i Hercegovini. Ne možemo a da ne cijenimo veliki napor koji je, ve? bolestan, Papa uložio da bi se ostvarili svi ovi posjeti, a osim napora trebala je i iznimno ufanje i hrabrost posjetiti Zagreb u ratnoj 1994. godini, poslije rata Sarajevo i Banja Luku.
Prisjetimo se i mnoštva koje je molilo na Trgu sv. Petra, diljem svijeta po crkvama i obiteljima kad je Ivan Pavao II. bio na bolesni?koj postelji. Prisjetimo se i pljeska kad je priop?eno da je Ivan Pavao II. umro. Pljeska za ispunjen život ljubavlju prema Kristu i svakom ?ovjeku. Pljesak iz srca vjernika koji je bio jedno veliko HVALA BOGU za dar takvoga Pape. Tih dana ?esto smo slušali kardinala Ratzingera, na kraju i kao predvodnika sahrane.
