Pregledavajuci i sortirajuci svoje slike sa nastupa, festivala i ostalih prigoda gdje smo slikani u nosnjama, pozeljeh dio svojih uspomena podijeliti i s vama koji posjecujete ovaj dio stranice posvecen nosnjama, tradiciji i pjesmi nas Hrvata u dijaspori.Ovdje vam poklanjam nekoliko svojih osobnih fotografija koje ce vam se, nadam se, dopasti.
Drzim da se slike kao i pjesme i uspomene dijele poput cvijeca, stojeci u obiteljskim albumima ostaju skrivene od ociju prijatelja, dajuci ih na uvid drugima dajemo i dio radosti nas samih.
Vrijeme je poklada. Vjerojatno je i ove godine bilo ludo i nezaboravno u Veneciji, Rio de Ženeiru ili ?ak i New Orleansu itd... U Hrvatskoj su zlo?estog fašnika i ove godine objesili ili u Primorju zapaljenog bacili u more a zajedno s njime i sve loše što se protekle godine doga?alo. Maskenbal je i ove godine popra?en raznovrsnim, možda originilanim, umjetni?ki izra?enim maskama iza kojih se kriju ljudska lica. Kriju se i izrazi tih istih lica. Naziru se samo o?i.
Svrha maski i jest prikrivanje pravih lica. Stavljaju?i masku želi se na trenutak biti netko drugi, onaj naš alter ego koji sjedi u nama. Naprosto naše drugo ja. Tako je to na maskenbalu, na karnevalima u vrijeme poklada.
Progovoriti o oprostu znaci ujedno otvoriti još jedno veoma diskutabilno podrucje, tematski povezano kada je rijec o osnovnom religioznom, ljudskom, etickom pa ako hocemo i filozofskom nacelu a koje se veže uz oprost a to je zlocin, pravda, istina, mržnja i osveta.
Da bi se dogodio oprost moraju se promicati pravda i istina kako se ne bi zaboravio zlocin koji je pocinjen ali ujedno odbaciti i svaku pomisao na mržnju i osvetu kako bi se oprost mogao dogoditi.
Mnogo puta spominjana recenica "Oprostiti ali ne i zaboraviti" nastala je tijekom i neposredno u vremenu rata koji je netom iza nas. Zaborav je jedna od znacajki vremena kojim se prekriva i dobro i loše, vrijeme kroz zaborav briše dogadjaje kroz povijest covjecanstva, no ostaje povijest ta uciteljica života koja opominje, da se ne zaboravi kako dobro tako i loše zbog buducih generacija koje dolaze i uopce zbog vremena koje tek treba doci. Cijelo proteklo stoljece obilježeno je nažalost ratovima, krvoprolicima a i ovo u koje smo nedavno zagazili kao da je samo nastavak lošeg puta koje suvremeni covjek bira i koji nažalost vodi u totalno pogrešni pravac. No, ukoliko svaki od nas kao pojedinac, društvo u cjelini pa i citavi narodi budu radili na principu oprosta, vjerujem, pronaci ce se novi putovi ka miru kako medu pojednicima tako i u citavom svijetu u kojem živimo.
Svakog 14.veljace malo poznata crkvica, skrivena u labirintima dablinskih ulicica, postaje mjesto hodocašca za mlade ljubavnike koji traže duhovni savjet u posljednjem boravištu sv.Valentina. Više od 160 godina pripadnici Karmelicanskog reda brinu o ostacima sveca koje se nalaze u crkvici u Dablinu.
Crkva sv.Valentina privlaci turiste ali cak ni mnogi stanovnici Dablina ne znaju da ona postoji. U vrijeme kada je katolicka crkva bila proganjana bilo je nemoguce ulaziti na glavna vrata ove crkve. Ulaz koji se danas koristi napravljen je probijanjem zida na stambenom dijelu Karmelicanskog samostana. Valentinovo se slavi jos u 15. stoljecu kada su mladici stavljali na rukave papirnate listice sa imenima djevojaka koje su im se dopadale.
Ne bi želijo puno pri?at o vojsci. To je pri?a za se i ne da na se. Vojska je vojska. Tu nejma ni vrdanja ni mrdanja ali ima lipi susrita i drugarstva. Ima vala i ?udni. Jedan takav ?udan susrit doživijo sam s jednim pratrom. Taj pratar ne znam odaklem je rodom ali je došo služit iz Bajne Luke. Tamo je bijo u službi. Krasan ?ovik. Ko cura fin. Dva ga se oka ne mogu nagledat. I okoperan. Ponizak ali itar ko vitar. Itar i na nogama i na jeziku. Ne bi se dao šale nadgovorit nikom. I dok bi drugi izustijo jednu, on bi deset i niked priletit. Kod njega je bilo: ispeci pa reci. Bijo je i milostivan, dao bi ti krvi iz obraza. To se vidilo kad bi dobivao pakete, a dobivo ji svakog ?asa. I ?im bi koji dobijo, odma bi ga raspakiro i razdilijo svakom brez razlike. I baš s tim paketima nastade me?u vojskom sumnja. Kad god stigne paket, piše na njemu: šalje Marija Zvizda – Banja Luka. Ma ko mu je ta Marija Zvizda, zvizdu mu njegovu – i mene pojde škakljat kada se po ?itavoj kasarnoj pojde govorit da mu je to ljubovnica.
Preuzeto iz: Naricanja Frane Markanova - Stjepan Džalto, Zagreb 1983.
Page 58 of 64
Prilozi za potrebe župe, održavanja crkve, grobalja i dr. potrebe za rad župe i župnika. Dakle, oni koji ovamo dolaze, mogu kao i do sada, svoje priloge dati bilo u župnom uredu, bilo na grobljima. A oni koji žele mogu također uplatiti svoj prilog na račun:
ŽUPA SV. VIDA MUČENIKA BARLOVCI, BANJALUKA.
Broj računa za uplate u valuti EURO:
BA 39 3383 5048 5698 5643
Račun je otvoren kod
UNICREDIT BANK D.D. Poslovnica BANJALUKA, I. krajiškog korpusa 39 UNCRBA 22.
Potrebno je još navesti za što darujete svoj prilog (npr." Za župu" ili "za groblje Crkvene")
Rimokatolički župni ured BARLOVCI
Ramići 110
78 215 Dragočaj
Tel:+387 (0) 51 368 088
Župnik Fra IVO ORLOVAC, možete kontaktirati na slijedeći način. Mobitel **387 61 167 419.