Baš sam ovih dana djeci u školi pričao o proslavi sv. Nikole u "moje" vrijeme i kako nismo baš puno fermali za tamo nekog "djeda mraza" koji je dolazio samo za djecu roditelja koji rade u bogatim firmama. Moj ćaća je radio u GIK-u i donosio nam je poklone kući. Današnja djeca, a i roditelji, u pravom su čudu kad dođe ovo vrijeme darivanja. Zbog čega? Pa evo: prvo dolazi sv. Nikola, zatim dolazi komunistički "djed mraz", a pred Božić dolazi, po meni, najgori plagijat i surogat svetog Nikole, a to je "djed božićnjak" kojeg smisliše ljudi početkom raspadanja ex Yuge. Staviše tamo nekog djeda u dane kad se rodio mali Isus. Odjednom malog Isusa zamijeniše nekim djedom. Nama u našim krajevima roditelji su na Božić govorili da je pod božićnim drvcem dar od maloga Isusa, što je i dobro. Sama riječ Božić, kao što već znate, nastala je upravo zbog tog otajstva: rodio se mali "bog(ž)ić", najveći dar Božji nama ljudima. Nema tu mjesta za "djeda". Sveti Nikola se tu savršeno uklapa sa svojim slatkim darovima, kako bi djeca i svi mi preko tih materijalnih darova Nikole lakše dokučili ne-materijalne darove: ljubav, dobrotu, nesebičnost, predanost, prijateljstvo ... s kojima smo te darove dobili, ali dobili i Dar (Isusa) od Oca nebeskog.
Promatrajući u izlogu velike ispupčene oči porculanskih anđela u kojima se oslikavala nekakva hladnoća, beživotnost, mrtvilo više pristalo kakvom grobu ili spomen ploči umrlih nego raskošno urešenom božićnom izlogu robne kuće u kojoj je sve vrvjelo od božićne kupovine još uvijek zamišljen prisjeti se na trenutak onih božićnih dana kada je kao mali dječak svojim krupnim crnim očima upijao šarenilo božićnih jaslica u seoskoj crkvi svoga djetinjstva za koje su ga vezivale samo najljepše uspomene.
»Možda i možemo oprostiti, ali nikad ne?emo zaboraviti«. Ovako razmišljaju deseci tisu?a prognanih Banjalu?ana deset godina poslije. Suze, žrtva, progon, izbjeglištvo, neprihva?enost i usamljenost, samo oni znaju koliko je težak bio križ što su ga nosili.
Na slavonskoj obali rijeke Save, u mjestu i župi Davor, okupili su se prve nedjelje u rujnu obilježiti desetogodišnjicu svojeg stradanja. Ne u mržnji i osveti, ve? u zahvalnosti Bogu što spasiše i gole živote. Sveta misna otajstva suslavili su biskupi banjalu?ki Franjo Komarica i požeški Antun Škvor?evi?. Biskup Komarica, koji ve? deset godina neumorno ustaje protiv ravnodušnosti me?unarodne zajednice na probleme malobrojnih Hrvata u manjem entitetu BiH, i ovom prilikom želi pokazati kako je ostao uz svoj narod, koji je od 1995. razasut po ?itavom svijetu. Njegovi apeli ne nalaze plodno tlo, ali on nastavlja borbu za ?ovjeka i njegovo neotu?ivo pravo na dom i domovinu.
"Koja je jedina hrana koja se jede svaki dan a da nikad ne dosadi?" pitao je učitelj u hrvatskoj školi učenike četvrtog razreda koji su odgovarali na engleskom, svi odreda navijači za Croatia lokalni nogometni klub i sanjareći kako će već idućeg ljeta zaplivati u Jadranskom moru.
" Sladoled" odgovarali su jedni, "McDonalds" brzopleto su tvrdili drugi, "sereal and milk" prihvaćali bi treći. "Kruh, djeco, kruh je jedina hrana koju jedemo svaki dan i nikad nam ne dosadi! Sam Isus nam ga je blagoslovio i ostavio za hranu" objašnjavao je učitelj, inače svećenik u jednoj hrvatskoj župi u Kanadi. Ubrzo je školsko zvono zazvonilo zadnju minutu nastave hrvatske škole što je ujedno značilo i početak zimskog raspusta, proslave božićnih blagdana tzv.holiday.
Kardinal Vinko Puljic bio nam je u posjetu 97g. Iste god. je bio i nas dragi biskup Franjo Komarica. Poslije mise i svecanog rucka najvise me je dojmilo sto je on ostao sa "rajom iz BL" do kasno u vece. Toliko smo se svi raspricali da smo u dvorani ostali samo mi , banjalucani i nas Biskup. Svako ga je nesto zapitkivao, on je kao sto znate sa velikim razumijevanjem saslusao svakog. Ma on je melem za nasa ranjena srca, on je bio u tom momentu "nasa Banjaluka". Zao mi je sto nam jos koji put nije dosao ali valjda ce nastojati da nas posjeti u bliskoj buducnosti. Eto samo par redaka o zivotu u jednom djelu Amerike.
Ako negdje ima bolje, ali da smo svi skupa, neka nas zove! Mala sala.
Page 59 of 63
Prilozi za potrebe župe, održavanja crkve, grobalja i dr. potrebe za rad župe i župnika. Dakle, oni koji ovamo dolaze, mogu kao i do sada, svoje priloge dati bilo u župnom uredu, bilo na grobljima. A oni koji žele mogu također uplatiti svoj prilog na račun:
ŽUPA SV. VIDA MUČENIKA BARLOVCI, BANJALUKA.
Broj računa za uplate u valuti EURO:
BA 39 3383 5048 5698 5643
Račun je otvoren kod
UNICREDIT BANK D.D. Poslovnica BANJALUKA, I. krajiškog korpusa 39 UNCRBA 22.
Potrebno je još navesti za što darujete svoj prilog (npr." Za župu" ili "za groblje Crkvene")
Rimokatolički župni ured BARLOVCI
Ramići 110
78 215 Dragočaj
Tel:+387 (0) 51 368 088
Župnik Fra IVO ORLOVAC, možete kontaktirati na slijedeći način. Mobitel **387 61 167 419.