U hrvatskoj zajednici ovdje u Vancouveru, pod pozivom hrv. zupe i Kanadskog kongresa gosca nam je bila najmladja gradonacelnica u Europi, gospodja Josipa Rimac, gradonacelnica grada Knina.
U obracanju prisutnima gospodja Rimac se konkretno osvrnula na zivot i prosperitet ovoga povijesnog grada u kome su utociste nakon progona nasle i brojne obitelji banjaluckog kraja te Hrvati iz srednje Bosne.
Gotovo svatko od nas je makar jedanput kumovao na krstenju, krizmi ili vjencanju. Kum ili kuma je u zivotima svih nas nesto veliko i vazno.U nasem je kraju bio veoma cest obicaj od starine da jedan kum bude kum na vjencanju mladencima a zatim njihovoj djeci na krstenju pa krizmi i tako dalje.U danasnje vrijeme taj se obicaj mijenja, ali bit ostaje ista.Dobar kum / kuma zlata vrijedi.Takodjer dobivsi svoje kumce, kumovi se obvezuju na trajnu duhovnu vezu s kumcetom te ta veza nikada ne prestaje cak ni kada se zivotni putovi razilaze i svatko odlazi na svoju stranu.
Ovaj je rat to najbolje pokazao, koliko kumova i kumcadi sa svih onih krizmi danas ne moze dijeliti zajedno bozicne ugodjaje, biti jedni blizu drugih jer jednostavno zive udaljeni veoma daleko.To mi je upravo i bila namjera, ozivjeti djelic uspomena koje su nas, kumove i kume te nasu kumcad vezivale u ona dobra, zlatna vremena kada se ispred barlovacke crkve u ljetnim mjesecima znalo krizmati i preko 150 krizmanika, pa k tome dodati jos toliko kumova, narod koji bi se vec od ranih jutarnjih sati poceo okupljati ispred crkve dok sve ne bi uzavrelo od mnostva ljudi i veliki, svecani dan krizme ne bi zapoceo.
Danas je blagdan Nevine dječice, neki župnici dali su si truda pa su danas osim da blagoslove djecu iskoristili priliku da ih daruju ?okoladama i igra?kama. Do skora je bilo roditelja koji su na ovaj dan svoju djecu lagano išibali, a onda bi im objasnili da je to u znak uspomene prvih mu?enika za Isusa, Nevine muške dje?ice koju je u Betlehemu ubila careva vojska osiguravaju?i se tako da su sigurno ubili tek ro?enog Kralja nebeskog, Isusa. Ne odobravam ovakvu praksu roditelja, ali ipak je ganutljiva gesta.
Imam i jedan obi?aj za kojim iskreno žalim, a to je unošenje slame na badnjak u naše domove. Kad bih ja birao, bolje bi bilo da unosimo slamu nego jelku koja ništa ne zna?i. Kako vi u gradovima možete objasniti djetetu da se Isus rodio u jaslicama? Što je to jaslice i slama? Što to zna?e rije?i pjesme: “On za nas trpi, ?im se rodi”? To je cool!
Evo i vama na razmišljanje obi?aj badnjaka koji se kod nas prislanjao uz ku?u, a u drugim krajevima to je veliki komad drveta koji se stavlja u oganj da bi uz njega, poput pastira one svete no?i, bdjeli i do?ekali dolazaka Boži?a (Bogi?a, malog Boga). Gdje smo tu?
Banja Luka, 16. prosinca 2005.
Na poziv biskupa Franje Komarice hrvatski ansambl LADO iz Zagreba gostovao je u petak, 16. prosinca o.g. u Banjoj Luci i svojim koncertom u banjalu?koj katedrali uzveli?ao je proslavu Dana ro?enja bl. Ivana Merza. Koncertu je prethodila sveta misa koju je predvodio o. Božidar Nagy, postulator bl. Ivana Merza.
U prepunoj banjalu?koj katedrali, gdje su se našli, osim hrvatskih katolika i pripadnici drugih nacionalnosti, pod ravnanjem dirigenata Joške ?alete i Dražena Kurilov?ana, LADO je priredio prigodni Boži?ni koncert starih hrvatskih adventskih i boži?nih pjesama. Oduševljena publika mogla je tako ?uti starinske adventske napjeve iz Dalmacije (obrada Joško ?aleta), boži?ne pjesme iz Baranje (obrada Dražen Kurilov?an), pu?ke boži?ne napjeve iz Dalmacije (obrada Ljubo Stipiši?), zvezdarske napjeve Hrvatskog zagorja (obrada Božo Poto?nik i Ivica Ivankovi?). Narodne nošnje iz Sunje i Dalmacije, u koje su bili odjeveni izvo?a?i, još su više pridonijeli tradicionalnom hrvatskom predboži?nom ugo?aju što ga je Lado tako uvjerljivo do?arao banjalu?anima svojim nastupom.
Baš sam ovih dana djeci u školi pričao o proslavi sv. Nikole u "moje" vrijeme i kako nismo baš puno fermali za tamo nekog "djeda mraza" koji je dolazio samo za djecu roditelja koji rade u bogatim firmama. Moj ćaća je radio u GIK-u i donosio nam je poklone kući. Današnja djeca, a i roditelji, u pravom su čudu kad dođe ovo vrijeme darivanja. Zbog čega? Pa evo: prvo dolazi sv. Nikola, zatim dolazi komunistički "djed mraz", a pred Božić dolazi, po meni, najgori plagijat i surogat svetog Nikole, a to je "djed božićnjak" kojeg smisliše ljudi početkom raspadanja ex Yuge. Staviše tamo nekog djeda u dane kad se rodio mali Isus. Odjednom malog Isusa zamijeniše nekim djedom. Nama u našim krajevima roditelji su na Božić govorili da je pod božićnim drvcem dar od maloga Isusa, što je i dobro. Sama riječ Božić, kao što već znate, nastala je upravo zbog tog otajstva: rodio se mali "bog(ž)ić", najveći dar Božji nama ljudima. Nema tu mjesta za "djeda". Sveti Nikola se tu savršeno uklapa sa svojim slatkim darovima, kako bi djeca i svi mi preko tih materijalnih darova Nikole lakše dokučili ne-materijalne darove: ljubav, dobrotu, nesebičnost, predanost, prijateljstvo ... s kojima smo te darove dobili, ali dobili i Dar (Isusa) od Oca nebeskog.
Page 59 of 64