Promatrajući u izlogu velike ispupčene oči porculanskih anđela u kojima se oslikavala nekakva hladnoća, beživotnost, mrtvilo više pristalo kakvom grobu ili spomen ploči umrlih nego raskošno urešenom božićnom izlogu robne kuće u kojoj je sve vrvjelo od božićne kupovine još uvijek zamišljen prisjeti se na trenutak onih božićnih dana kada je kao mali dječak svojim krupnim crnim očima upijao šarenilo božićnih jaslica u seoskoj crkvi svoga djetinjstva za koje su ga vezivale samo najljepše uspomene.
»Možda i možemo oprostiti, ali nikad ne?emo zaboraviti«. Ovako razmišljaju deseci tisu?a prognanih Banjalu?ana deset godina poslije. Suze, žrtva, progon, izbjeglištvo, neprihva?enost i usamljenost, samo oni znaju koliko je težak bio križ što su ga nosili.
Na slavonskoj obali rijeke Save, u mjestu i župi Davor, okupili su se prve nedjelje u rujnu obilježiti desetogodišnjicu svojeg stradanja. Ne u mržnji i osveti, ve? u zahvalnosti Bogu što spasiše i gole živote. Sveta misna otajstva suslavili su biskupi banjalu?ki Franjo Komarica i požeški Antun Škvor?evi?. Biskup Komarica, koji ve? deset godina neumorno ustaje protiv ravnodušnosti me?unarodne zajednice na probleme malobrojnih Hrvata u manjem entitetu BiH, i ovom prilikom želi pokazati kako je ostao uz svoj narod, koji je od 1995. razasut po ?itavom svijetu. Njegovi apeli ne nalaze plodno tlo, ali on nastavlja borbu za ?ovjeka i njegovo neotu?ivo pravo na dom i domovinu.
"Koja je jedina hrana koja se jede svaki dan a da nikad ne dosadi?" pitao je učitelj u hrvatskoj školi učenike četvrtog razreda koji su odgovarali na engleskom, svi odreda navijači za Croatia lokalni nogometni klub i sanjareći kako će već idućeg ljeta zaplivati u Jadranskom moru.
" Sladoled" odgovarali su jedni, "McDonalds" brzopleto su tvrdili drugi, "sereal and milk" prihvaćali bi treći. "Kruh, djeco, kruh je jedina hrana koju jedemo svaki dan i nikad nam ne dosadi! Sam Isus nam ga je blagoslovio i ostavio za hranu" objašnjavao je učitelj, inače svećenik u jednoj hrvatskoj župi u Kanadi. Ubrzo je školsko zvono zazvonilo zadnju minutu nastave hrvatske škole što je ujedno značilo i početak zimskog raspusta, proslave božićnih blagdana tzv.holiday.
Kardinal Vinko Puljic bio nam je u posjetu 97g. Iste god. je bio i nas dragi biskup Franjo Komarica. Poslije mise i svecanog rucka najvise me je dojmilo sto je on ostao sa "rajom iz BL" do kasno u vece. Toliko smo se svi raspricali da smo u dvorani ostali samo mi , banjalucani i nas Biskup. Svako ga je nesto zapitkivao, on je kao sto znate sa velikim razumijevanjem saslusao svakog. Ma on je melem za nasa ranjena srca, on je bio u tom momentu "nasa Banjaluka". Zao mi je sto nam jos koji put nije dosao ali valjda ce nastojati da nas posjeti u bliskoj buducnosti. Eto samo par redaka o zivotu u jednom djelu Amerike.
Ako negdje ima bolje, ali da smo svi skupa, neka nas zove! Mala sala.
Proslava je blagdana protekla kako je i najavljeno. Koncelebrirano misno slavlje predvodi dr. Anto Orlovac, generalni vikar Banjolučke biskupije. Uz župnika domaćina mr.fra Ivu Orlovca koncelebrirali su: dr.fra Velimir Blažević iz naše župe, umirovljeni profesor -Stranjančan, mr. Ivica Božinović, kancelar Banjolučke biskupije, rođenjem iz naše župe, Kuljančan, fra Božidar Blažević sada župnik u Motikama, također iz župe Barlovci, Kuljančan, fra Josip Božić gvardijan i župnik na Petrićevcu, fra Dujo Ljevar župnik u Trnu.
Vratimo se na početak ovoga prekrasnog događanja! Već je u 9:30, tog sunčanog utorka, dvorište vrvjelo od župnikovih pomagača i pojedinaca pristiglih svojim autima iz raznih krajeva svijeta, a stigao je i jedan autobus iz Plaškog s oko 30 hodočasnika. Ispod lipa mogli ste susresti mnoga poznata lica, bivše župnike ove župe, znane svećenike i časne sestre iz okolnih župa i druge s kojima smo nekad zajedno živjeli. Neki se nisu vidjeli 10 i više godina, tako da smo vidjeli mnogo dirljivih scena pozdravljanja i ponovnih susreta.
Page 60 of 64