Prigodom desete obljetnice progona banjolu?kih Hrvata sa stoljetnih ognjišta i njihovog prihvata od naroda Davora, požeški biskup Antun Škvor?evi? uputio je poziv na molitveni susret u Davoru kojeg su uz biskupiju organizirali župa i op?ina Davor.
Susret ?e se održati u nedjelju 4.rujna o.g. S po?etkom u
TABB - Banjolu?ki biskup mons. dr. Franjo Komarica predvodio je u popodnevnim satima u subotu 23.7.2005. u selu Stranjani, filijali župe Barlovci, misno slavlje u kojem su još sudjelovali mons. dr. Anto Orlovac, generalni vikar Banjolu?ke biskupije, fra Ivo Orlovac, župnik te župe te dr. fra Velimir Blaževi?, sin toga kraja. Misno je slavlje uprili?eno o godišnjici okupljanja iseljenih i prognanih katolika iz sela Matoševci i Stranjani.
Biskup je nazo?ne vjernike ohrabrio da ne zaborave svoj zavi?aj i da, ma gdje živjeli, njeguju vrijednosti koje su ponijeli iz svog zavi?aja. Nakon mise biskup je Franjo blagoslovio obnovljeni križ-krajputaš blizu filijalne crkvice sv. Franje Asiškog u Stranjanima.
Nakon blagoslova okupljeni su vjernici pozvali biskupa Komaricu na zajedni?ko druženje, a njima se kasnije pridružio i g. dr. Ivan Tomljenovi?, dopredsjednik entiteta RS iz reda hrvatskog naroda.
Ovo je tek druga godina za redom,iza rata, kako se proslavlja sveti Ilija u Kuljanima. Zasluga je to fra Ive Orlovca, Barlova?kog župnika, koji je želio vratiti sve na stanje prije rata, pa tako i proslavu sv. Ilije, zaštitnika Bosne i Hercegovine, u istoimenoj Kuljanskoj kapelici.
Tog toplog srpanjskog dana, na Ilinu, okupilo se preko 50 vjernika iz svih krajeva župe, ali i svih krajeva svijeta.
Bilo je tu Stranjan?ana, Drago?ajaca, Zalužan?ana, Barlov?ana i naravno Kuljan?ana. I iz Bosne, Hrvatske, Švedske, Njema?ke. Neki od nazo?nih nisu se vidjeli godinama, a sada su srda?no razmijenili svoja iskustva, planove i adrese. Me?u svima je vladala ugodna, nehinjena i prava ljubav Kristovih vjernika. Župnik je sa svima pristiglima uspio stati i popri?ati, našaliti se i vedro odgovarati na tražena pitanja.
Hvaljen Isus i Marija.
Javljam vam se prvi put.
Ponosna sam sto vam mogu reci da sam prisustvovala na sv. misi u Podmilacju na blagdan sv. Ive.
Bilo je neopisivo lijepo i sviju nas je bodrila Bozja milost sto se u to vrijeme nalazimo na tom velikom svetistu.
Gradi se nova crkva. U zadnjih mjesec dana je iskopano 20 tona stijene, a zadnji tjedan je saliveno 5 tona betona u temelj nove crkve. Propovjed je govorila o poniznosti nas vjernika i medjusobnoj ljubavi jednih prema drugima.
Svi skupa primite lijepe pozdrave od Ane, rodom iz Dikevaca, a sada nastanjena u Hamburgu.
Proljeca su u mome gradu bila tako rascvjetana da se od mirisa cvijeca i "behara" uistinu moglo opiti. Prvim visibabama, ljubicicama i djurdjevcima prethodile su svima dobro znane "mace".Livade bi zazelenjele, potoci zazuborili a snijeg koji bi se otapao slijevao se zajedno sa banjaluckim kisama u potoke i vrutke dok naposlijetku sam Vrbas, gospodar voda , ne bi zaromorio , zagrmio i zazelenio u svoj svojoj snazi i to bi uistinu bio znak da se priroda budi iz svog zimskog sna.
Vrijeme oko Uskrsa bi bilo uistinu svecano i saroliko. Kuda god bi okrenuo okom docekalo bi te zelenilo.Baste su bile prepune tulipana, narcisa i zumbula. Cak se u nasim selima zadrzao i prastari obicaj "ljubicanja" na cvjetnu nedjelju. Naime, obicno bi domacica ustajala prva u rano jutro te bi u zdjelu napunjenu vodom stavljala natrgane latice "behara" ljubicice ili kojeg drugog proljetnog cvata. Kada bi se i ostali ukucani probudili slijedilo bi tzv. ljubicanje. Svi bi se umivali cvjetnom vodom vjerujuci da ce ih ta voda odrzati cijelu godinu mladolikim i lijepog tena.
Page 61 of 64