»Možda i možemo oprostiti, ali nikad ne?emo zaboraviti«. Ovako razmišljaju deseci tisu?a prognanih Banjalu?ana deset godina poslije. Suze, žrtva, progon, izbjeglištvo, neprihva?enost i usamljenost, samo oni znaju koliko je težak bio križ što su ga nosili.
Na slavonskoj obali rijeke Save, u mjestu i župi Davor, okupili su se prve nedjelje u rujnu obilježiti desetogodišnjicu svojeg stradanja. Ne u mržnji i osveti, ve? u zahvalnosti Bogu što spasiše i gole živote. Sveta misna otajstva suslavili su biskupi banjalu?ki Franjo Komarica i požeški Antun Škvor?evi?. Biskup Komarica, koji ve? deset godina neumorno ustaje protiv ravnodušnosti me?unarodne zajednice na probleme malobrojnih Hrvata u manjem entitetu BiH, i ovom prilikom želi pokazati kako je ostao uz svoj narod, koji je od 1995. razasut po ?itavom svijetu. Njegovi apeli ne nalaze plodno tlo, ali on nastavlja borbu za ?ovjeka i njegovo neotu?ivo pravo na dom i domovinu.
Nakon »Oluje«, legitimne akcije u kojoj su oslobo?eni hrvatski krajevi pod ?etverogodišnjom okupacijom srpske paravojske, bosanski Srbi okupljeni u tzv. Republiku Srpsku nisu prezali ni od oružane sile u progonu nedužnih Hrvata i Bošnjaka. Prema podacima koje je biskup Komarica iznio na nedavnoj pres-konferenciji u Banjoj Luci, u samo nekoliko dana protjerano je sa svojih pradjedovskih ognjišta oko 55000 Hrvata, a danas ih u Banjalu?koj biskupiji nema šest tisu?a (Glas Koncila, nedjelja 28.8.2005.) Vlasti RS oglušuju se na biskupove pozive i apele, i dalje ustraju?i u svojoj politici zapo?etoj 1991.
Vjera i Bog bili su jedina utjeha prognanim Banjalu?anima svih ovih poslijeratnih godina. Nije lako oprostiti, kad su neki od njihovih najmilijih mrtvi ili nestali. Crkva im je nastojala pružiti pomo? u svojim novih staništima, i onu materijalnu, ali i onu duhovnu. Po Hrvatskoj, Njema?koj, ostalim europskim, pa i prekooceanskim državama danas žive daleko jedni od drugih, ali ujedinjeni u mislima.
Vojska tzv. RS tih najcrnjih dana za Hrvate Bosne i Hercegovine nije poštedila ni katoli?ki kler od progona i ubojstava. U svetištu u Presna?ama te 1995. mu?ki su zlostavljani i ubijeni vl?. Filip Lukenda i ?.s. Cecilija Grgi?, koji su ostali na svome i uz svoje vjernike i nakon prijetnja koje su svakodnevno ubijali. Ništa neobi?no, vlast u Banjoj Luci i danas taj zlo?in ne priznaje.
Prema apelu javnosti predsjednika HBK i BKBIH (S Kristom u život, str. 110) na podru?ju današnje RS srušeno je 37 katoli?kih crkava, 17 ih je teže, a lakše ošte?eno njih 21. 24 župne ku?e su srušene, a ubijeno 400 katolika civila i ?etiri sve?enika.
Na spomen-misu progona u Davoru organizirano su otputovali i Banjalu?ani nastanjeni u Plaškom, gdje ih danas ima oko tisu?u. Voditelj putovanja bio je vjerou?itelj, i administrator naše stranice, Josip Anuši?, i sam Banjalu?anin. Deset godina poslije… Nije lako nositi svoj križ. Ali ga oni nose i nosit ?e dok su živi…
Tekst, Željko Ma?i?.
Foto: Josip A.