Prije godinu dana, to?nije 19. travnja 2005., u Vatikanu je za novog Papu imenovan kardinal Joseph Ratzinger, dugogodišnji ?elnik Kongregacije za nauk vjere i dekan Kardinalskog zbora u vrijeme smrti svoga prethodnika.
Ipak, više su nam u sje?anju one slike i televizijski izvještaji neposredno pred smrt dragog nam Ivana Pavla II. Papa koji je ostvario preko 100 apostolskih pohoda izvan Vatikana, od toga pet Crkvi u Hrvata, a jubilarno 100-to upravo u Hrvatsku. Tri veli?anstvena do?eka bila su u Hrvatskoj, a ništa manje veli?anstveno nije bilo dva puta za posjeta Hrvatima i drugim katolicima u Bosni i Hercegovini. Ne možemo a da ne cijenimo veliki napor koji je, ve? bolestan, Papa uložio da bi se ostvarili svi ovi posjeti, a osim napora trebala je i iznimno ufanje i hrabrost posjetiti Zagreb u ratnoj 1994. godini, poslije rata Sarajevo i Banja Luku.
Prisjetimo se i mnoštva koje je molilo na Trgu sv. Petra, diljem svijeta po crkvama i obiteljima kad je Ivan Pavao II. bio na bolesni?koj postelji. Prisjetimo se i pljeska kad je priop?eno da je Ivan Pavao II. umro. Pljeska za ispunjen život ljubavlju prema Kristu i svakom ?ovjeku. Pljesak iz srca vjernika koji je bio jedno veliko HVALA BOGU za dar takvoga Pape. Tih dana ?esto smo slušali kardinala Ratzingera, na kraju i kao predvodnika sahrane.
Nekoliko dana poslije, po sazivanju konklava, kardinali izme?u sebe nakon samo 24 sata od prvog zasjedanja biraju za Papu upravo kardinala Josepha Aloisa Ratzingera. Novi Papa, 265. po redu, uzima ime Benedictus PP. XVI. Sa svojih 78 godina spada u red starijih izabranih i osmi Nijemac izabran za Papu. Ro?en 16. travnja 1927. u Marktlu na Innu, u bavarskoj obitelji Josepha i Marije Ratzinger. Kršten je na Uskrsno jutro. Bio je najmla?i od tri brata u obitelji skromnog imovinskog stanja. Mladenaštvo je proveo u Traunsteinu. U II. svjetskog ratu, u kojemu je bio jedno vrijeme mobiliziran, ne svojom voljom, pripadnik hitlerjugenda, zapo?eo je filozofsko-teološke studije. Zare?en za sve?enika 1951. godine. Nastavlja s daljnjim usavršavanjem, doktorirao je teologiju 1953. i kasnije postao sveu?ilišni profesor. Bio je redoviti profesor dogmatike i fundamentalne teologije. Posredno sudjelovao u radu II. Vatikanskog koncila (1962.-1965.). Kardinalom ga imenovao, 1977.godine, Papa Pavao VI., a na ?elo Kongregacije za nauk vjere (nekad Inkvizicija) imenuje ga 1981. Ivan Pavao II. Tako po svojoj dužnosti postaje najbliži suradnik Pape. Njegovim izborom za Papu htjelo se pokazati da na kormilu Crkve ne treba niti liberalnog niti konzervativnog otklona od onoga što je trasirao „Veliki Papa“ Ivan Pavao II. Na?in daljnjeg djelovanja u bitnom ?e odrediti „znaci vremena“, a simboli?na i obvezuju?a je zaostavština sv. Benedikta i Benedikta XV. ?ije ime ovaj Papa uzima.
Sv. Benedikt, utemeljitelj benediktinskog monaštva po pravilu kojeg je sam pisao a ukratko poznato po izreci „Ora et labora“, moli i radi. Benediktincima duguje cijela Europa za doprinos u misionarskom, kulturnom i znanstvenom djelovanju, poznati po širenju pismenosti, razvoju poljodjelstva i zanatstva, kao vrijedni prepisiva?i anti?kih i srednjevjekovnih rukopisa, i kao oni koji su dali doprinos uvo?enju germanskih i slavenskih naroda u rimsku civilizaciju.
Benedikt XV. na ?elu Crkve u vrijeme 1. svjetskog rata, prozvan „prorokom mira“ zbog zalaganja za diplomatsko dokon?anje ratnih sukoba, obzirno postupanje prema zarobljenima, a po završetku rata jasno i glasno poziva da se ima obzira prema poraženima i da se ne postupa osvetni?ki. Zbog ovakvog stava isklju?uju ga iz poratnih pregovora. Danas znamo koliko je ovaj Papa imao pravo.
Za bolje upoznavanje današnjeg Pape spomenimo prijevode knjiga koje je napisao prije izbora za Papu: Uvod u krš?anstvo, Sol zemlje, Bog i svijet, Razgovor o vjeri, Bog je s nama, Na putu k Isusu Kristu, Vjera - istina - tolerancija, Boži?ni blagoslov, Bog Isusa Krista, Moj život (autobiografija), Duh liturgije, U službi istine...
U dosadašnjem pontifikatu Benedikta XVI. ve? ima jedno veli?anstveno putovanje u rodnu Njema?ku na Svjetski susret mladih u K?ln, kolovoza prošle godine, i jedna enciklika: Deus caritas est (Bog je ljubav) u kojoj analizira i pokušava pomiriti shva?anje erotske i krš?anske ljubavi. I u daljnjem radu neka ga prati Božji blagoslov.