Neki dan prevrćem po svojim dokumentima i naletim na na prvi ugovor između mene i HT-a, Sektor posebnih usluga HiNet, tada još nisu bili u vlasništvu T-Com za koji kažu da je usporio progres ovog poduzeća i naročito sektora interneta. Bio je to ugovor o korištenju usluge spajanja na internet s nadnevkom 1. srpnja 1999. Koliko je meni poznato, tad je to bila prva veza na internet iz Plaškog, a i moj kompjuter 486, sa smiješnih 40 Mhz procesorom i s 4MB RAM-a, kupljen dvije godine ranije, bio je prvi privatni comp.
Danas imam ISDN pristup internetu (mislim da je i to još uvijek jedini privatni vod u mom gradiću) i borim se svim silama da nam u mjesto dođe i ADSL infrastruktura kakvu vi već dugo imate po velikim gradovima. Od high-speeda imam odnedavna i mobilni EDGE pristup internetu koji je spojen, naravno, na laptopu. Sve je zahtjevalo znaćajnija financijska sredstva i još više rada i ućenja na ovladavanju tehnologijom i uređajima, da bi kupljene novotarije upogonio i stavio u funkciju.
Lijepo se svega sjetiti, osvrnuti se na prošlost i prisjetiti tadašnjih muka i usporediti je s današnjim problemima s kojima se ja susrećem ili s onima koja susrećem kod drugih. Moj prvi operativni sustav je bio win3.11 i tu je bilo još puno naredbi za upisivati ručno, za razliku od današnjih windowsa XP gdje se sve klika mišem, a naredbeni redak je negdje iza.
Zašto ovo pišem? Nisam Bill Gates, to je jasno. Ne baš da bi se hvalio, već zato što sam i sam u ovom osvrtu na bližu prošlost otkrio radost prošlih vremena. Reći će te da sam izmislio “toplu vodu”. Pa, i nisam. Priznajem. Ali otkrio sam kako kod nekih drugih stvari, osvrta, gledam samo neuspjehe, padove i nezadovoljstva i loša iskustva.
Me?utim, iz ovog primjera crpim spoznaju kako je potrebno poraditi i ukazivati na tehniku osvrta na bilo koji aspekt ljudskog, osobnog, djelovanja ili angažmana: školu, fakultet, obitelj, brak, sport, neki drugi hobi i sl.Sa svojom informatikom namu?io sam se gorkih muka, nepropavanih no?i, u?enja engleskog, a u školi u?io njema?ki, odricao se nekih drugih blagodati nauštrb te gorke muke samo da bi iz kaprica ovladao nekim podru?jem.
{mosimage}Sve je ovo isto i kod u?enja, studiranja mnogo napora da bi se otkrilo nešto što pruža samo zadovoljstvo ne veliku korist. Sli?no je i kod podizanja djece, to ponaro?ito znate vi roditelji, pla?, neprospavane no?i, sati pokazivanja doma?e zada?e a onda je svima lijepo vidjeti svoje djete na prvoj svetoj pri?esti, na krizmi, kao maturanta i na prvoj godini faksa. Na žalost i ovdje ima negativnih primjera gdje pravladava nezadovoljstvo. Nemojmo odustajati tražiti ono vrijedno kod svakog ?ovjeka i prvenstveno kod sebe. Ljudi nezadovoljni sobom pribjegavaju alkoholu i drugim sredstvima bijega, bra?ni drugovi skloni su u trenucima neslaganja kod onog drugog osvrnuti se na njegove propuste i sitne greške, a ne na svu onu sre?u koju ti je bra?ni drug pružio i potporu u osobnom razvoju i podizanju djece i drugim poteško?ama. Konkretno o razvodima nedavno sam gledao jednu diskusiju na televiziji pod naslovom “Je li brak u krizi”. Evo samo jednog zaklju?ka iz te diskusije oko koje su se svi složili: “Nije brak u krizi nego pad vrednota, eti?nosti, u suvremenog ?ovjeka”. što nam je ?initi? Narode, poradimo na sebi, jedinkama. Nisu nam drugi krivi, ve? naša ...