2018.

  • (Petrićevac - Banja luka, 22.10.2018.) - Rimski pontifikal o posveti crkve kaže: “Po prastarom običaju Crkve valja svečanim obredom Gospodinu posvetiti crkvu, koja se podiže kao kuća namijenjena isključivo i trajno  okupljanju Božjeg naroda i slavljenju svetih otajstava.”

    Na svetkovinu svetog Ivana Pavla II., u ponedjeljak 22. listopada 2018., mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, posvetio je novu samostansku crkvu sv. Ante Padovanskog na Petrićevcu.
    Uz definitora Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Vilija Radmana, bivšeg gvardijana fra Ivu Orlovca  i sadašnjega gvardijana samostana na Petrićevcu fra Duju Ljevara, u slavlju su sudjelovali redovnici Franjevačke provincije Bosne Srebrene i svećenici Banjolučke biskupije, predstavnici Pravoslavne crkve i Islamske zajednice, sestre redovnice, predstavnici entitetske i državne vlasti, predstavnici Vlade Republike Hrvatske, vojska, mnogobrojni prijatelji donatori i 300 vjernika. Pjevanje je animirala i vodila sestra Damjana Kovačević katedralna orguljašica i koordinatorica crkvenog pjevanja velikih i malih zborova.

  • Stranjčani i Matoševljani skupna(Stranjani, 28.7.2018.) - Stranjančani i Matoševljani su se i ove godine, na 27. i 28. srpnja, skupili na 15-im susretima. Istina, sudionika je bilo puno manje nego prethodnih godina, a razlog tomu je, jednim dijelom zbog smanjenog interesa, zatim zbog nestabilnog i kišovitog vremena, a također zbog nepovoljno raspoređenih godišnjih odmora, kao i priprema nekih za neka vjenčanja u Hrvatskoj.

    Dio sudionika na Susretima stigao je 27. srpnja tijekom dana. Njih 30-ak se uvečer toga dana okupili na druženju u kući kod Ante Bogdanović, Nevinog, i supruge Ruže, a za pečeno prase za večeru i piće pobrinuo se Ivica (Gile) Majdandžić, Tomin.

    Ove godine se odustalo od slavljenja mise kod križa u Ljevarima. Zadnjih godina se pokazalo da se smanjuje broj onih koji dolaze na tu misu, koja je počinjala u 10,30 sati. To vrijeme nije odgovaralo nekima od onih koji su prethodne večeri ostajali na druženju do kasno u noć, a  bilo je nepovoljno i za sve one koji su toga dana stizali na Susrete, budući da nisu mogli stići na vrijeme, pošto su se redovito nepredviđeno dugo morali zadržavati na graničnim prijelazima. Osim toga, i vrijeme između mise prije podne i okupljanja predvečer na zabavnom druženju bilo je predugo bez nekog sadržaja, za koje se nije znalo kako ga nečim popuniti.