Barlovci, nedjelja 16. lipnja 2024. u župi sv. Vida trostruka radost ili slavlje ili događaja. Kao prvo i najveće, misno slavlje po prvi puta predvodio nedavno ustoličeni banjolučki biskup Željko Majić u zajedništvu s pet ujaka - fratara, i prepunom crkvom vjernika. Drugi razlog velike radosti je današnja središnja proslava zaštitnika župe sv. Vida, koji se kalendarski obilježavao jučer 15. lipnja, a treća velika radost su današnjih deset krizmanika u ovoj župi. Osim samim krizmanicima, njihovim roditeljima i kumovima, svoju radost snažno su zračili i župnik i župljani i biskup Željko.
Župnik fra Ivo uvodno predstavlja župu, koje nije moglo, a da ne odiše nostalgičnim tonom. Vjernici ovih prostora još iz predturskog doba pripadali su župama Dragočaj sa sjedištem na Crkvenama, a onda i Ivanjska iz koje prije više od 140 godina formirana Župa Barlovci, koja je opet iz sebe „rodila” župu Trn. Bio je aktivan vjernički život, župa daje mnoga zvanja, svećenička i redovnička, gotovo svi vodili zdrav vjernički život uz redovito primanje sakramenata. Mnoge nedaće su ostavile trag na ovoj župi: potresi i ratovi, ali iza ovoga zadnjega od oko 4000 vjernika, odlaskom gotovo cijeloga stanovništva, ostaje današnjih oko 110, oporavak se ne naslućuje.
Biskup Željko je malo poslije odgovorio župniku, skoro usklliknuo: „Ja sam imao već krizmao u 6 župa na području ovoga entiteta i krizmao sam ukupno 12 mladih, a sada u ovoj župi pred nama stoji deset mladih krizmanika. Eto razloga za nadu i radost. Bogu hvala!”
Kroz nastavak misnog slavlja, biskup se često obraćao krizmanicima, ali i roditeljima, posebno je istaknuo primjer sv. Vida kojega je njegov otac, poganin, zbog njegove vjere u Krista prijavljivao progoniteljima i od njih očekivao da ga oni odvrate od kršćanstva. Nemojmo da na koji način budemo sablazan ovim mladim osobama. Sveti Pavao prkosno pita: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?” Ovaj sakrament svete potvrde, prima se jednom u životu, a trajno se živi od njegovih plodova. I nemojte se nikada umoriti moliti Bogu. Samo da znate kolika je moć makar jednom dnevno izmoliti Gospodinovu molitvu „Oče naš”.
Na kraju župnik fra Ivo se zahvalio svima koji su doprinijeli ovom lijepom danu da bude ovako svečano: koji su uređivali crkvu, koji su čitali, a naročito župnom pjevačkom zboru koji su predvođeni orguljašicom Doroteom, studenticom iz Zenice, a sada članica FRAME Petrićevac s kojom su došli još njih nekoliko. Za uspomenu uslijedilo je zajedničko fotografiranje. A onda u dvorištu crkve ostalo se još sat vremena u razgovoru uz piće.