Dolazak u novu domovinu bio je samo jedan od mnogih malih šokova u mome šokovima izrovanom životu. Mislio sa da ?e i taj šok brzo pro?i i da ?e se život opet smijati u iš?ekivanju novih šokova na koje sam postao gotovo ovisan. Po?etak je bio težak. Vraški težak. Zagrljaj nove domovine bio je stran i neprijateljski ali sam se nadao da ?e stisak vremenom postati blaži i da ?u ponovo disati punim plu?ima. U trenucima kad me stara domovina odbacila, a nova još nije prihvatila valjalo je preživjeti taj me?uprostor u kojem nisam znao ni tko sam ni što sam ni kud idem.
Da bih ubrzao sav taj proces odlu?io sam expresno upoznati novu domovinu nadaju?i se da ?u svojom prirodnom elasti?noš?u gotovo preko no?i postati JEDAN OD NJIH. Napravio sam i mali plan kako to sve napraviti.
Kad sam dovoljno upoznao jezik nove domovine krenuo sam u upoznavanje nude?i svoju dušu i tijelo novoj domovini ne traže?i zauzvrat ništa osim da me nova zemlja zagrli kao svoga i da mi glasno kaže:" DOBRODOšAO PRIJATELJU ".

Prvo što sam napravio bilo je obi?i sve muzeje jer je tu duša svake zemlje. I išao sam od jednog do drugog, nešto razumio, nešto i nisam, no ono što sam tražio ipak ne na?oh. Onda sam krenuo u duge šetnje kao pod konac ravnim ulicama nadaju?i se da ?u vidjeti i razumjeti to što sam tražio. Promatrao sam krovove ku?a ljudi koji su u njima živjeli, u kojima su se parili, ljubili, mrzili, ljudi koje ja još nisam upoznao. Gledao sam u njihove male zelene travnjake i gledao njihove plavokose ženice u bijelim kratkim hla?icama koje su vrijedno zalijevale male cvjetnjake. Gledao sam i gledao i ništa nisam vidio. Onda sam odlu?io da gledam na drugim mjestima.
" UGOSTITELJSKI LOKALI " sinulo mi je u glavu. Da, da, tu se mogla upoznati duša nove domovine. Ako ho?eš upoznati jednu zemlju ne idi u muzeje. Idi tamo gdje se to?i alkohol, gdje se pije, gdje se povra?a, gdje se škripi zubima.

U po?etku stidljivo i oprezno, a onda potpuno nonšalantno postadoh posjetilac svih tih mjesta gdje se pilo, galamilo, pušilo, i radilo sve ono što se radi na takvim mjestima. Nije bilo želje za pi?em. Želja je bila za društvom, za onim osje?ajem da sam JEDAN OD NjIH. Ubrzo sam i ja postao lice kojeg su se konobari sje?ali i koga i nisu pitali šta ?e piti ve? su donosili MOJE PI?E, a ja sam se vrijedno laktario sa ostalim gostima, pio pivo, prosipao pepeo cigarete na pod i smiješio se prsatim konobaricama.

Jedne no?i ostao sam do kasno u jednom pubu i zakasnio na lokalni autobus. Iz nekog razloga nisam htio uzeti taxi nego sam se pješice uputio do stana gdje sam živio. Trebalo je propješa?iti oko 5 kilometara ali to mi nije smetalo jer vremena sam imao napretek. Bila je prekrasna ljetna no? i ja se lijenim korakom uputih ku?i, ili šta god je to bilo, uživaju?i u blaženom miru tople no?i. Ulice kojima sam prolazio bile su potpuno prazne i izgledale su kao da su samo moje i da su me oduvijek ?ekale da se prošetam njima. Promatrao sam sjene ku?a kraj kojih sam prolazio i nekoliko puta mi se u?inilo da ih poznajem i da su to one poznate ku?e iz mog rodnog kraja, i da ?e trebati samo par koraka pa ?u se kao nekim ?udom na?i u meni dragom kraju. I kad god bi došao blizu te neke ku?e za koju sam mislio da prepoznajem, vidik bi se iznenada promijenio i ja sam znao da je to samo opsjena no?i izazvana popijenim pivom.

Onda sam na nekih dvjestotinjak metara ispred sebe ugledao neonska svjetla dva bara. Onaj prvi je imao puno više svjetla dok se onaj niže kupao u nekoj izmaglici neonske rasvjete. Brzo sam došao ispred ovog bolje osvijetljenog i odlu?io u?i. Ispred BARa je bilo parkirano nekoliko boljih auta i ja zaklju?ih da se tu okuplja neki bolji svijet. Otvorio sam vrata BARa do?ekan ugodnom rasvjetom i tihom ugodnom glazbom. Unutra je bili nekoliko o?ito lokalnih gostiju i dvoje konobara. Mladi uredno po?ešljani konobar i jedna isto tako mlada konobarica crvene kose uputiše mi kratki nezainteresirani pogled. Stao sam za šank tik do dvojice lokalnih ispija?a piva a mlada na cent ošišana crvenokosa konobarica pristupi mi i lijeno upita što ?u. U sekundi ja je premjerih od glave do pete i zaklju?ih da je dobra. Imala je crvenu kratku kosu i pune ?vrste grudi a ostatak i nije bio baš nešto. Meni je to bilo sasvim dovoljno. Dajte mi kratku crvenu kosu i pune grudi a ostatak zadržite za sebe. " Dva piva " poru?ih.
" Dva piva " iznena?eno upita crvenokosa.
" Jel to za vas i prijatelja "
" Za mene " mirno odgovorih ja uživaju?i u njenom iznena?enju.
" Možete uzeti jedno pa kad popijete donijet ?u vam drugo " nije se dala crvenokosa.
" Ja ho?u dva " rekoh.
Crvenokosa donese dva piva i stavi ih ispred mene. Ja platih, pripalih cigaretu, a crvenokosa odjezdi do onog drugog konobara nešto mu povjerljivo šap?u?i. Pušio sam duga?ku crnu cigaretu u maniri Bogarta, sipao pivo u debelu ?ašu i promatrao slike kod šanka. Ona dvojica lokalnih gostiju mirno su pri?ali povremeno rije?i zalijevaju?i pjenastim pivom. Uspijevao sam ?ak razaznavati o ?emu su pri?ali. Nije bili šta drugo raditi pa sam po?eo prisluškivati o ?emu su govorili. Hvatao sam fragmente razgovora i shvatio da je bila rije? o onom drugom BARu niže od ovoga ?ija sam prigušena svjetla ve? vidio.
Jedan od ove dvojice je nešto rekao kako od njih lokalnih nitko ali baš nitko ne ide u taj BAR, i da se tu dešavaju neke ?udne stvari, on nije znao kakve ali sigurno neke ?udne stvari. Spomenuo je još nešto kako su neki tu povremeno zalazili pa su poslije nestajali netragom. On to kao nije znao zasigurno ali eto pri?ali su drugi pa on samo ?uo. Meni je to bilo nekako smiješno i ubrzo sam ih prestao prisluškivati.

Ja sam u me?uvremenu popio jedno od ona dva piva, malo na?eo ono drugo i iznenada odlu?io iza?i odatle. Nije me ništa držalo unutra, nije bilo one ljepljive magije koja je krasila svaki dobro posje?eni lokal. Na izlazu sam se okrenuo i uhvatio pogled one crvenokose konobarice i mahnuo joj. Ona je samo klimnula glavom pospremaju?i onu moju skoro punu bocu piva. Ubrzo sam ponovo bio na cesti i kretao se u pravcu onog BARa s prigušenim svjetlima. Kad sam došao u ravninu ulaznih vrata iznenada bez nekog razloga odlu?ih u?i unutra. Ispred BAR a je bilo parkirano nekoliko starih auta i jedan uglancani starinski motor ?iji se vlasnik o?ito dobro skrbio za svog željeznog ljubimca. Otvorio sam vrata i stupio unutra i ugodno se iznenadih. Unutrašnjost BARa je bila osvijetljena ugodnom crvenkastom rasvjetom koja se ?inila kao da je živa i imao sam osje?aj da me na samom ulazu skoro zagrlila. Iz razglasa je dopirala psihodeli?na glazba šezdesetih a cijeli interijer je imao onu neku finu staru patinu koja me neodoljivo podsje?ala na stari kraj.

Prišao sam šanku i od postarijeg zalizanog konobara poru?io malo pivo. Bez ikakvog izraza na licu zalizani donese pivo, ja ga prihvatih i odnesoh do jednog od stolova i zavalih se u udobnu starinsku stolicu. Pripalio sam cigaretu, otpio malo piva, i bacio pogled okolo. Unutra je bilo samo nekolicina gostiju potpuno nezainteresiranih za okolinu. Osje?ao sam se veoma ugodno i bi mi žao što i ranije nisam otkrio ovaj BAR. Ubrzo sam naru?io novo pivo ?vrsto odlu?ivši da ?u ovdje ?eš?e navra?ati. I dok sam pripaljivao novu cigaretu iznenada s moje desne strane pojavi se prilika duge crne kovrdžave kose svezane crvenom maramom i obu?ena ili bolje re?i ogrnuta u šlampavu šarenu odje?u neodre?enog stila. Podigao sam pogled i ugledao ?udne prekrasne pepeljaste o?i koje su se smiješile.
" Je li slobodno " upitaše pepeljaste o?i i ne sa?ekavši odgovor sjedoše za moj stol.
Malo iznena?en ali ipak sabran ja je snimih od glave do pete. Bila je to žena neodre?enih godina, ali još uvijek dosta mla?a od mene, duge crne kovrdžave kose, sablasno blijedog lica, ?vrstog i punog tijela i dva niza biserno bijelih zuba. Odje?a neodre?enog stila odavala je hipy dojam, dok je crna neukro?ena kosa imala nešto cigansko u sebi. Ono bljedilo lica koje sam ja jako volio davalo joj je nešto an?eosko i ?isto. Ciganka - an?eo, pomislih ja. Koja kombinacija.
" Ja sam Janis " re?e ciganka - an?eo osmjehnuvši se punim usnama. O?i su joj se smijale tako?er.
" Koja žena " pomislih ja. .
" Ja sam ............ " .
" Znam. Ti si stranac " prekide me moja nova prijateljica Janis. .
" Znala sam to ?im si ušao unutra ".
" Yeaah ".
" Ho?eš mi platiti pivo " upita Janis glasom koji nije o?ekivao nikakav drugi odgovor do onog DA. .
Dao sam znak zalizanom konobaru i on bez prethodnog pitanja donese dva piva. .
Janis je pažljivo usula pivo u debelu ?ašu i malo otpila. .
" Pivo je malo gorko a ja sam gladna " .
" ?ips molim " dobacio sam konobaru. .
Ovaj se brzo pojavi sa zdjelom punom žu?kastog hrskavog ?ipsa. .
" Hvala " re?e Janis i krenu grickati ?ips. .
Birala je pažljivo svaki ?ips a onda ga sa nekim posebnim uživanjem stavljala u usta. Jasno se ?uo hrskavi zvuk ?ipsa u njenim ustima. Janis je jela ne obra?aju?i pažnju ni na što drugo. Bila je potpuno predana onomu što je u tom trenutku radila. Kad je jela bila je sva jedenje, kad je pila bila je sva pijenje, kad se smijala bila je sva smijanje. .
" Koja žena " ponovno pomislih ja. .
" Imaš lijepe o?i " re?e Janis prekinuvši s jedenjem. .
" Sav si u njima " .
" Yeah ".
" Da " re?e Janis. .
" Ti si zapravo ružan na lijep na?in i to mi se svi?a. Ja ne volim lijepe ljude. Gade mi se. Ti imaš stila i živio si ".
" Well, živio jesam, a o stilu ne znam ništa ".
" Ti nisi kao ONI ".
" Nisam kao ONI " rekoh ja. .
Onda se Janis smijala bez nekog posebnog razloga. Janis se znala smijati. Smijala se cijelim tijelom. Smijao sam se i ja. Onda sam ja morao u toilet. Brzo sam se vratio natrag još uvijek nasmijanoj Janis. Otpio sa malo piva i u?inilo mi se da je nekako promijenilo ukus. Uzeo sam malo ?ipsa i otpio novi gutljaj. Ipak onaj ?udni okus piva i dalje je ostao tu. Poru?io sam još dva piva i zajedno sa Janis prihvatio se onog ?ipsa. Grickali smo ?ips, potezali kratke gutljaje piva i smijali se. Doista smo se SMIJALI. Smijao sam se kao nikad od kad sam došao u novu domovinu. Janis je bila puna smijeha. Bila je najživlja žena koju sam ikad upoznao. Bila je doista živa. Onda sam ja opet morao u toilet. Samo ovaj puta to baš i nije bilo tako jednostavno. Dok sam ustajao primijetio sam da mi se centar za ravnotežu malo poremetio i po?eo sam krivudati izme?u praznih stolova. I vid mi se nekako naglo promijenio. Vidio sam nekako jasnije, a i boje su bile puno življe. Bile su doista žive i igrale su mi ispred o?iju i meni je bilo lijepo i bio sam sretan i zadovoljan i htio sam zagrliti onog zalizanog konobara i re?i mu da se malo nasmije i da je život lijep. Vratio sam se natrag i prije nego sam sjeo za stol zagrlio sam Janis i poljubio je u vrat. .
Smijao sam se i ljubio je a ona se samo smijala i nije ništa rekla. .
" Janis ajde da se vjen?amo ".
" šta ".
" Ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ".
" Ajde da se vjen?amo. Imat ?emo desetero djece, ha ha ha ha ha ".
" Ha ha ha ha ha ha ha " .
Sjeo sam za stol i potegao novi gutljaj piva. Pivo je opet imalo neki ?udan ukus samo ovaj puta puno ja?i nego prvi put. S ono malo bistrog razuma pokušah odgonetnuti u ?emu je štos. Pade mi na um da je Janis nešto sipala u pivo dok sam bio u toiletu. ?ak sam bio gotovo siguran u to ali to u tom trenutku uop?e nije bilo važno. Svi moji obrambeni mehanizmi kao da su bili otopljeni i jedino o ?emu sam mogao misliti bila je Janis i onaj njen zarazni osmijeh. Onda me Janis doslovce uhvatila za vrat i privukla k sebi. Ljubila me. Ljubila me kao nikad nitko do tada. Bila je ozbiljna dok me ljubila. Zapravo ona je mene usisavala u sebe kao u neki vakum a u meni je nestalo svog otpora. I da je ona rekla bilo šta u tom trenutku da uradim ja bih to i uradio bez ikakvog dvoumljenja. Kako je naglo po?ela tako je i prestala sa ljubljenjem.

Najednom smo bili ozbiljni oboje. Bili smo sretni ali se više nismo smijali. Otpili smo još malo piva a ja sam imao problem da dohvatim ?ašu jer mi se sve vrtilo pred o?ima. I boje su se nekako poja?ale a ona crna kosa moje Janis kao da je postala živa i potpuno neovisna o samoj Janis.
" Ho?eš da vidiš nešto " upita Janis ozbiljnim glasom.
I prije nego sam ja išta odgovorio ona izvadi jednu malu srebrenu kutiju iz velike torbe koju nije skidala s ramena i otvori je.
" Pogledaj unutra "
Ja sam pogledao unutra i vidio nešto nevjerojatno. Doista nevjerojatno. Kutija nije imala ni dno ni strane niti išta od toga ve? je bila kao jedno malo minijaturno nebo s oblacima koji su se kretali kao nošeni vjetrom. Onda se iz oblaka pojaviše dvoje minijaturnih ljudi s krilima i stadoše letjeti okolo bez nekog odre?enog cilja. Ja sam zapanjeno zurio. Ovo dvoje s krilima su bili u nekoj bijeloj odje?i dok su im krila radila nevjerojatnom brzinom kao u p?ela. Jasno se moglo vidjeti da su bili muško i žensko. Ja sam nekako znao da su to neki ljubavnici ili tako nešto. Ja sam ih promatrao potpuno zaboravivši na Janis. Onda se ovo dvoje malih krilatih ljubavnika okrenu u mom pravcu kao da su tek tog trenutka primijetili da ih netko promatra. Gledali su me pravo u o?i i zadovoljno se smijali. I ja sam se blago smiješio i onda im mahnuo. Mahnuli su i oni meni a onda se okrenuli i odletjeli u pravcu najbližeg oblaka i kao nekim ?udom nestali u njemu. U tom istom trenutku Janis zatvori onu srebrenu kutiju i ja najednom postadoh svjestan njenog prisustva i shvatih da je cijelo to vrijeme dok sam ja gledao male bijele krilate ljubavnike Janis gledala mene. " Oni te jako vole " ozbiljnim glasom re?e Janis.
" Nikad nikome nisu mahali kao tebi "
Bio sam nekako ponosan na tu ?injenicu. Kao da sam prošao neki veoma važan test. Onda je Janis najednom ustala i uhvatila me za ruku.
" Idemo iz ovog prokletog BARa "
Ja sam poslušno ustao i prihvatio se njene ruke. Trebala mi je pomo? da se pokrenem. Janis me snažno prihvatila i mi smo u tren bili na cesti ispred BARa. Prohodali smo nekoliko koraka a onda me ona uhvatila za ramene i zagledala mi se u o?i.
" Zašto si se pojavio tu ve?eras "
" Ne znam Janis, doista ne znam "
" Ubit ?u te. Ubit ?u te sigurno. Ubit ?u te tvoje o?i "

Onda je po?ela plakati. Plakala je onako kako ja to nikad nisam vidio. Bila je sva plakanje. Mislim da sam plakao i ja. Znam da mi je lice bilo mokro od mojih ili njenih suza ili su se miješale i moje i njene. Stajala smo tu dosta dugo, zagrljeni, mokri od suza mojih ili njenih, i njihali se kao u nekom novo izmišljenom plesu. Vjerujem ako nas je ijedan slu?ajni prolaznik promatrao da je vidio samo dvoje pijanih ljudi koji ne znaju kud ?e. Onda se Janis pribrala i povukla me dalje niz cestu. Išli smo tako jedno 10 minuta ?vrsto pripijeni jedno uz drugo dok se nismo našli ispred jedne starinske ku?e obrasle u raslinje i korov. Nekako smo ušli unutra, a ja sam pretpostavio da je ovo Janis ina ku?a. Ku?a je bila namještena starinskim namještajem i neo?ekivano uredna i ?ista. Janis me dovukla do jedne sobe i doslovce gurnula na ogromni stari krevet. Pao sam na njega i raširio ruke. Promatrao sam bjelinu plafona, a onda se Janis lagano spustila na mene i po?ela me ljubiti. Ljubila me cijelim tijelom. Ljubila me dušom. Ljubila me srcem. Ja i nisam disao svojim ustima. Janis je disala za mene i davala mi zrak. Ja sam lagano tonuo u neko ?udno stanje u kome nije postojalo ništa drugo do nas dvoje samih i cijeli svijet je bio prazan i nebo je bilo prazno. Bili smo samo nas dvoje i ništa više. Izgubio se svaki pojam o vremenu i rije? sat nije zna?ila ništa. Ne znam koliko dugo je to sve trajalo, da li jednu no? ili dvije, znam samo da sam se probudio u jednom trenutku i da sam nekako znao da je jutro.

Osje?ao sam da mi nešto teško pritiš?e grudi i da gubim zrak. Otvorio sam o?i i ugledao nju. Sjedila je na mojim grudima i staklenim pogledom fiksirala moje o?i. Nije više li?ila na onu Janis od prošlu no?. Bila je nekako druk?ija i daleka i strana. Osjetio sam nešto ledeno na vratu i spustio sam pogled da vidim što je. Za to vrijeme Janis se nije micala niti mijenjala izraz lica. Krajem oka ugledao sam oštricu 30 centimetara duga?kog noža. Janis ga je ?vrsto držala prislonjenog na vrat. Nisam mogao vjerovati. Ništa mi nije bilo jasno. Onda sam pokušao podignuti jednu od ruku. Nije išlo. Probao sam i drugu. Opet nije išlo. Mrdnuo sam obje noge. Uzalud. Onda sam se cijelim tijlom zgr?io u pokušaju da ustanem. Ali ništa od toga. Osjetio sam da su mi zglobovi ruku i nogu ?vrsto vezani ne?im elasti?nim i nije bilo nikakvog na?ina da se oslobodim.

Za to vrijeme Janis nije rekla ni jednu jedinu rije?. Nisam ni ja. Nisam znao što da kažem. Svaka rije? u tom trenutku bila bi glupa i budalasta. Na trenutak se sjetih onih rije?i koje mi je Janis rekla prije nego je po?ela plakati. Rekla je da ?e me ubiti. Samo nije rekla i razlog ali to ionako nije bilo puno važno. Zapravo nije mijenjalo ništa na stvari.
" Dakle to je to " mislio sam ja.
Janis me poput budale navukla u klopku. I dok sam ja u nevjerici o?ekivao što ?e dalje biti iznenada iz jedne od prostorija dogega se jedna crna prilika pravog pravcatog majmuna. Mislim da je to bio ?impanza. Došao je blizu nas i stao odmah pored mene i promatrao me o?ima koje su odavale ljudsku inteligenciju. Izgledao je da dosita razumije šta se to ovdje doga?a.
" Zar je ovo sve mogu?e " pomislih.
Pokušavao sam svemu ovomu dati neki smisao i shvatiti razlog zbog kog se doga?a. Ali uzalud. Nije imalo nikakvog smisla. Ja sam i dalje ležao razapet, Janis je sjedila na mojim grudima sa spremnim nožem dok je to sve promatrao majmun s ljudskim o?ima.

Netko tko je režirao moj život doista je imao smisla za humor ili je taj dan bio posebno neraspoložen. Kroz glavu mi na trenutak pro?e sav moj život. Sje?ao sam se rodnog kraja, sje?ao sam se dana dok sam išao u školu i svih onih malih gluposti koje sam ?inio. Sje?ao sam se onog dana kad me mama prvi put poslala u crkvu na posve?enje jela za Uskrs. Sje?ao sam se kako sam tada bio ponosan što ?u baš ja i to sam nositi onaj žuti kruh i jaja u crkvu i vratiti se ku?i kao netko tko je napravio nešto veliko u životu. Sje?ao sam se i muke dok sam se dokopao nove zemlje i onog ludog nadanja da ?u ovdje biti ponovno sretan. Sje?ao sam se doista svega.
" Zar je to doista sve bilo uzalud. Zar je to sve bilo samo zato da se na?em na krevetu nepoznate i o?ito lude žene koja je imala majmuna sa ljudskim o?ima i koja se spremala da me dokraj?i "
" Pa dobro. Ako je to to, onda dobro " mislio sam.
Samo nije mi se baš išlo bez nekog otpora. Htio sam nešto uraditi prije nego odem. Htio sam svoju malu osvetu, pokušaj osvete. šta bilo, samo da ne odem tek tako. Pomišljao sam da bar ako ništa drugo opsujem nešto Janis. Njoj i njenoj - - - - - zemlji. Samo tu nisam bio baš najbolji. Nisam umio psovati na jeziku moje nove domovine. Onda mi pade na um da je bar pljunem u lice. I dok sam ja iz suhih usta prikupljao pljuva?ku kojom ?u se obra?unati sa Janis i njenom zemljom, onaj majmun po?e uznemireno kevtati. Gledao je ?as u mene ?as u Janis i onda mlataro rukama. Kezio je žute zube i vrtio se u krug.
" Bobo kaže da te ne ubijem " progovori Janis i nejednom se s onog kamenog lica pojavi nešto što je li?ilo na onaj meni poznati osmijeh koji je mene toliko o?arao.
" Hvala Bobo " pomislih ja.
Janis u tren sko?i s mojih grudi i vještinom vrsnog mesara presje?e one veze kojima sam bio svezan i nestade u kupatilu. Ja sam oprezno ustao s kreveta i protrljao utrnule zglobove. Bobo je stajao pored mene i ja ga pomilovah po glavi. Njemu je to izgleda godilo. Janis se ubrzo vrati iz kupaone i sasvim normalnim glasom upita:
" što ?emo za doru?ak "
" Bilo što " rekoh ja.
Janis je ubrzo ispekla jaja i šunku i mi smo jeli. Ispekla je dovoljno i za Boba. Za vrijeme doru?ka nitko nije ni spomenuo ono što se maloprije doga?alo, ako se uop?e išta i dogodilo. Ja u to više i nisam bio siguran.

Poslije doru?ka smo išli u veliki vrt iza ku?e i sjedili na velikoj ljulja?ki dok se Bobo vrtio oko nas i povremeno dolazio da ga pomilujemo po glavi. Popodne smo išli u du?an, ali Boba nismo vodili sa sobom. Ja i Janis smo u du?anu dobacivali stvari jedno drugom, a onda ih hvatali i trpali u kolica. Ljudi okolo ?udno su nas gledali i ?ini mi se da su poznavali Janis. Vratili smo se ku?i i vrijeme uglavnom provodili na onoj velikoj ljulja?ki gdje smo vrlo ?esto znali do?ekati i duboku no?. Ja sam tu ostao nekoliko dana uop?e ne vode?i brige o vremenu niti o tome da li ?e se netko od mojih susjeda gdje sam stanovao pitati što je sa mnom.

Jedno jutro nakon nekoliko dana ja sam se probudio na onom velikom krevetu, ali Janis nije bila u njemu. Ustao sam, umio se, obukao, i onda izašao u ono veliko dvorište. Janis je bila na ljuljašci i držala Boba ?vrsto uz sebe i nešto mrmljala, kao neku pjesmu tužbalicu. Nije me ni primijetila ili jeste ali to ni?im nije odavala.
" Janis, ja idem "
" Znala sam da ?eš oti?i " tiho promrmlja Janis ne gledaju?i u mene.
I dalje je mrmljala onu svoju pjesmu tužbalicu i ?vrsto držala Boba koji me je promatrao ?udnim majmunskim pogledom.
Ja sam se okrenuo i zauvijek napustio ku?u u kojoj me ljubila žena s najljepšim osmjehom na svijetu, žena koja me umalo ubila.

Izašao sam na cestu i punim plu?ima udahnuo jutarnji zrak. Osje?ao sam se nekako svježe i lako. Ubrzo sam se našao u stanu gdje sam živio i obavijestio svoje zabrinute susjede da sam nekoliko dana proveo kampiraju?i s prijateljima. Ne znam da li su mi vjerovali ili ne. To ionako za mene nije bilo važno. Nastavio sam normalno živjeti potpuno smetnuvši s uma Janis i dane koje sam proveo sa njom. Nije prošlo nekoliko tjedana, a ja sam gledao ve?ernje vijesti i ugledao scenu požara kod neke ku?e koju sam odmah prepoznao. Bila je to ku?a gdje je živjela Janis. Oko zgarišta koje je još tinjalo vrtilo se mnogo auta, što policijskih, što vatrogasnih i ja sam nekako osje?ao da se dogodilo nešto veliko. Onda je spiker saop?io da su vatrogasci iz zapaljene ku?e spasili nekog ?ovjeka koji je bio vezan za krevet a da je vlasnica ku?e nestala u plamenu. Spomenuli su i majmuna koji je spašen i odvezen u ZOO. Ja sam zapanjeno gledao onu scenu dogorijevanja ku?e, a onda su vijesti krenule na neku drugu temu.

Nekoliko mjeseci nakon svega toga dok je sje?anje ne Janis i sve ono blijedilo u mojoj glavi šetao sam kroz pune ulice grada u kojem sam živio. Došao sam do jedne starinarnice i bez nekog razloga zagledao se u izlog. A u izlogu du?ana je stajala je ona ista mala srebrena kutija koju mi je Janis pokazala i u kojoj si živjeli mali bijeli krilati ljubavnici. Žurno sam ušao unutra i od crvenokose prodava?ice zatražio da je pogledam. Ova ju je pažljivi izvadila iz izloga i pružila mi je. Uzeo sam je pažljivo, a onda lagano otvorio. Nisam bio siguran što sam htio vidjeti unutra ali otvoriti sam je morao. I otvorio sam je i kutija je iznutra bila kao i sve kutije od srebra. Imala je stranice koje su se sjajile i ništa u njoj nije bilo neobi?no. Još sam je nekoliko puta otvarao i zatvarao i slika je uvijek bila ista. Vratio sam kutiju ljubaznoj prodava?ici rekavši da je ipak ne?u kupiti. Ova je pokušavala nižom cijenom ali ja je ipak nisam kupio. Izašao sam iz du?ana i otišao u prvi BAR i naru?io kavu. Kava je bila gorka kao što kave i trebaju biti i ja u jednom prestadoh misliti o bilo ?emu. Jednostavno nisam mislio ništa i ni o ?emu i to mi se svi?alo i poželio sam da tako ostane još dugo dugo.

Wednesday, June 10, 2015 Josip Anušić Najave 30837
Proslava zaštitnika naše župe, sv. Vida, bit će u nedjelju 14. lipnja 2015., dakle, dan prije zbog lakšeg dolaska bivših, iseljenih, župljana. Svetu misu predvodit će fra Josip Božić, dugogodišnji gvardijan na Petrićevcu.
Friday, June 26, 2015 Josip Anušić Najave 31207
Najava: Na Gajiću u nedjelju 28.6.2015. proslava sv. Petra i Pavla u 10.30 sati. To je pučka misa za sve župljane i u isto vrijeme neće biti mise u župnoj crkvi. Svi znamo da je svetkovina apostolskih prvaka, svetih Petra i Pavla, 29. lipnja i ove godine to pada na dan ponedjeljak. Naš župnik, fra...
Monday, July 27, 2015 Josip Anušić Najave 31169
Gospa od Anđela ove 2015.g. dolazi na nedjelju. Proslava ovoga našega drugoga zaštitnika župe bit će u nedjelju 2.8. u 10.30 sat i, što je pogodno zbog mnogih iseljenih, a misno slavlje predvodit će biskup dr. fra Marko Semren, pomoćni banjolučki biskup. Napominjem i poziva se svaka dobra duša na...
Thursday, October 08, 2015 Josip Anušić Najave 31277
Subota 31.10. 2015. Dikevci, u 10.30 sati Gajić u 16.00 sati Nedjelja 1.11.2015. Svi Sveti Bijeda u 10.30 sati Crkvine 14.00 sati

Prilozi za potrebe župe, održavanja crkve, grobalja i dr. potrebe za rad župe i župnika. Dakle, oni koji ovamo dolaze, mogu kao i do sada, svoje priloge dati bilo u župnom uredu, bilo na grobljima. A oni koji žele mogu također uplatiti svoj prilog na račun:
ŽUPA SV. VIDA MUČENIKA BARLOVCI, BANJALUKA. Broj računa za uplate u valuti EURO: BA 39 3383 5048 5698 5643
Račun je otvoren kod
UNICREDIT BANK D.D. Poslovnica BANJALUKA, I. krajiškog korpusa 39 UNCRBA 22.
Potrebno je još navesti za što darujete svoj prilog (npr." Za župu" ili "za groblje Crkvene")
Rimokatolički župni ured BARLOVCI
Ramići 110
78 215 Dragočaj
Tel:+387 (0) 51 368 088
Župnik Fra IVO ORLOVAC, možete kontaktirati na slijedeći način. Mobitel **387 61 167 419.