Ritam života ili Noina barka, kako vam draže

Kategorija: Preuzeto Kreirano: Nedjelja, 14 Rujan 2008 Napisao/la Plamenko Bogumil

Moram vam priznati da sam se ovdje ovaj put zaista načekao, Zavladalo zatišje, a kad god navratim ova vijest o fra Juri me doslovce sažiže. A novosti niotkud.

Kao i vi pojačavao sam molitve i čekao. I onda se konačno nešto pomaknulo. Malo bi bilo reći da se radujem. Raduje me pogotovo kad čujem da je naš brat i u teškoj bolesti s nama, i u zdravlju i mladosti, i u bolesti i nevolji uvijek s nama. Sve sile zemaljske ne mogu nam uzeti naše najveće blago, naše zajedništvo, jer je ono u stvari duhovno, sve nas u jedno povezuje odozgo.

Teško da sam se ičemu više u mome životu radovao, kao odgovoru na molitvu. Te svečanosti i slavlja u mojoj duši uistinu bi bilo teško opisati. Radim nekad i negdje zametnem olovku, okrećem se i tražim je i nema je, svojim očima ne vjerujem jer znam da je tu, al ne mogu je nać.

E sad nastupa onaj magični trenutak kad počne da se budi nervoza i ljutnja, no meni je to zvono za molitvu.

Kako tom svetom činu ne smijem prilaziti u nervozi, odmah se mir počne u duši ustanavljati, odmah povjerenje, pouzdanje, radost što znam za Gospodina, i dok dvije tri Svetom Anti prišapnem, evo olovke, drago meni, cijelom Nebu zahvaljujem, i radujem se ko da sam dobio loto, ma kakvo loto, radujem se kao da sam pozvao: "Bože Oče Dobri! " Ko da sam Njegov glas čuo: "Kaži sine!"

Svi odgovori na molitve, jedinstvena su Božija poruka svijetu: "Ja sam tu!"

Nemojmo nikad dozvoliti, da naša potraživanja i molbe nadmaše zahvalnost, jer će mo tako biti prikraćeni za ono što je u molitvi najljepše, rast i jačanje, sazrijevanje, uzdignuća, prosvijetljenja...

 

 

 

Nekoliko uistinu prelijepih iskustava u molitvi sam nedavno doživio, ako Bog da vratit ću se da vam o tome ispričam, svima lijepi dan želim, i obilje prave molitve, obilje mira, obilje ljubavi strpljenja i pažnje, a bratu Juri olakšanje i ozdravljenje, još je mlad, tek sad bi nam mogao začiniti dane života sakupljenim iskustvom u vjeri.

Mogu mislit a znam da je nemoguće, kako li je onome koji se svega u životu odrekao da bi mogao služiti, a sad nemoćan podnosi da njega služe. Jednako ne vjerujem u bolest nego u ozdravljenje, toliko sam nemogućih primjera ozdravljenja vidio u životu, da mi je sasvim jasno da je ono uvijek moguće, treba samo voljeti život, imati razlog, znati za smisao, sve to u ozdravljenju jako pomaže.

Hitova: 19466