Proslava je blagdana protekla kako je i najavljeno. Koncelebrirano misno slavlje predvodi dr. Anto Orlovac, generalni vikar Banjolučke biskupije. Uz župnika domaćina mr.fra Ivu Orlovca koncelebrirali su: dr.fra Velimir Blažević iz naše župe, umirovljeni profesor -Stranjančan, mr. Ivica Božinović, kancelar Banjolučke biskupije, rođenjem iz naše župe, Kuljančan, fra Božidar Blažević sada župnik u Motikama, također iz župe Barlovci, Kuljančan, fra Josip Božić gvardijan i župnik na Petrićevcu, fra Dujo Ljevar župnik u Trnu.

Vratimo se na početak ovoga prekrasnog događanja!
Već je u 9:30, tog sunčanog utorka, dvorište vrvjelo od župnikovih pomagača i pojedinaca pristiglih svojim autima iz raznih krajeva svijeta, a stigao je i jedan autobus iz Plaškog s oko 30 hodočasnika. Ispod lipa mogli ste susresti mnoga poznata lica, bivše župnike ove župe, znane svećenike i časne sestre iz okolnih župa i druge s kojima smo nekad zajedno živjeli. Neki se nisu vidjeli 10 i više godina, tako da smo vidjeli mnogo dirljivih scena pozdravljanja i ponovnih susreta.

Skrenuo bi pažnju na nešto što mnogi od vas nisu susreli mnogo godina svog boravka u tuđini - obilaženje oko crkve. Nekad ste mogli vidjeti na desetke vjernika kako obilaze oko crkve i mole pokoru, krunicu i vrše neki svoj zavjet. Ove godine bilo su tri žene koje su tako izražavale svoju pobožnost, s krunicom u ruci i tihom molitvom na usnama obilazile su oko crkve. Pored ovoga obilaska, unutar crkve, obilazila se slika, a mnogi hodočasnici iskoristili su ovu priliku za osobnu ispovijed.

Počelo je euharistijsko slavlje pozdravom župnika fra Ive upućenom svim hodočasnicima i svećenicima koji su se odazvali pozivu da uveličaju ovaj dan, a za kraj je najavljeno predstavljanje knjige današnjeg propovjednika i sina ove župe, dr. Ante Orlovca, pod nazivom “Oko fra Vidova bunara – mala monografija župe Barlovci”, čija je priprema započela prošlogodišnjom 125. obljtnicom ove župe. Propovijed nadahnutu čitanjem iz knjige Sirahove, ljubaznošću dr. Ante Orlovca, objavljujemo u njenom većem dijelu u nastavku ovog teksta.

Nakon blagoslova vjernika i otpusta, započeo je s predstavljanjem knjige svojom recenzijom mr. Ivica Božinović, inače autor većine fotografija i suradnik na njenom izdavanju.
“On (autor) pomno prati život novorođene župe Barlovci, koja je svila svoju kolijevku “oko fra Vidova Bunara”, sve do današnjih dana. Crpeći brojne podatke iz dostupnih izvora pružio nam je obilje informacija, na koje je s godinama pala debela prašina zaborava. I povijest najnovijeg doba (1992-1995), u kojemu je župa osobito stradala, odnosno došla na sam rub propasti, sistematizirao je vještinom znanstvenika koji uspijeva sačuvati razbor, ne podliježući vlastitim emocijama. Mislim da je dr. Orlovac, pišući ovo znanstveno utemeljeno djelo, ponovno uspio ono što samo rijetkima uspijeva – ostati vjeran zakonitostima povijesnog istraživanja i u svoje djelo unijeti pravu mjeru istinske literarne ljepote koja djelo čini privlačnim široj čitalačkoj publici.”
- Istaknuo je između ostaloga mr. Božinović.
Autor se zahvalio recenzentu i obratio s nekoliko riječi koje možete pročitati ispod ovog teksta.

Tijekom mise do njenog završetka pristiglo je još nekoliko svećenika. Među njima bivši župnik i obnovitelj crkve od oštećenja nastalih potresom 1981., fra Ivo Jakovljević. Ostatak dana protekao je “ispod lipa” u ugodnom ozračju, ispunjenom ljubavlju iskrenog prijateljstva naroda i njegovih svećenika.

Zbogom do godine, i u još većem broju.

GOSPA OD ANĐELA - propovijed Barlovci, 2. kolovoza 2005.

MAJKA LIJEPE LJUBAVI, SPOZNAJE I SVETOG UFANJA (usp. knjigu Sir)

"Ja sam majka lijepe ljubavi, i straha, i spoznaje, i svetog ufanja. U meni je sva milina življenja i istine, u meni je sva nada života i kreposti." Tako smo ?uli u današnjem čitanju iz SZ knjige Sirahove. Rije? je o božanskoj Mudrosti, božanskom Umu kojim on ravna ovim svijetom, ali se divno dade primijeniti na Majku Božju, Kraljicu anđela koju danas slavimo. A Gospa koju je Bog toliko uzvisio bila je u svojim o?ima uvijek samo skromna službenica Božja i sve nas upućuje kao neko? Isusove učenike na svadbi u Kani Galilejskoj: «Štogod vam rekne, učinite!» I nas Gospa danas upućuje da se ravnamo po Božjoj mudrosti, da slušamo njegove riječi, da činimo ono što nam on rekne, jer to je jedino za naše dobro.

Majka lijepe ljubavi. Što se sve danas ne stavlja pod pojam ljubavi, čak i najsebičnije iskorištavanje drugoga da bi utažio svoju pohotu, a poslije (a često ni prije) tu osobu uopće ne poznaje, niti treba. To može biti sve, samo ne ljubav. Ljubav je uvijek susret u najdubljem poštovanju dviju osoba koje se upoznaju, koje se razumiju, koje se vole i pomažu. To je bra?na ljubav, to je prijateljska ljubav, to je roditeljska ljubav prema djeci i ljubav djece prema roditeljima. Trebalo bi tu svetu riječ zaštititi, patentirati i kažnjavati njezinu zloporabu. To je nešto sveto i veliko, to je nešto najveće. Ne reče li Isusov apostol Ivan koji je posebno osjetio Isusovu ljubav i prijateljstvo, da ga je Isus posebno volio i povjerio mu svoju Majku, da je Bog Ljubav, pisano velikim slovom. To je ona «lijepa ljubav» iz današnjeg čitanja, a Marija nas k njoj, k Bogu vodi!

Majka svetoga straha. Narod kaže da se samo budala ne boji. Vjera nas ne uči ropskomu strahu i bojazni, pa ni pred Bogom. Isus nam reče da smo Božja djeca. Istina, svatko i Boga doživljava onako kako je doživio vlastitog oca. Onaj koji ima sreću da ima dobrog i plemenitog oca, lako će shvatiti i da je Bog takav. Onaj tko je imao previše strogog oca i Boga gleda kao nekog policajca, strogonju, koji jedva čeka neku našu pogrešku pa da nas kazni. A budimo iskreni, zar tako i sami nerijetko govorimo djeci: «Bogo će karati, Bogo će kazniti» za bilo kavu glupost. Pametnije bi bilo da djeci strpljivo tumačimo zašto nešto ne valja i da to ne smiju činiti, ali im to i vlastitim primjerom pokazati nego im za sitnicu prijetiti i to čak Bogom!

Kada je jedna časna sestra na vjeronauku tumačila djeci kako je Bog naš otac, jedan je dječak stao plakati. Jedva ga je uspjela smiriti i upitati zašto plače. A on je imao oca pijanca od kojega nikada nije osjetio ljubavi, nego samo dobivao batine i morao s majkom bježati iz kuće kad bi on došao, pa mu je bilo strašno žao što je i Bog otac, kojega on nije mogao zamisliti drugačijeg nego pijana, gruba, koji kažnjava i kad si kriv i kad nisi.

Strah Božji koji Sv. Pismo spominje i hvali jest strahopoštovanje pred dobrim Bogom, briga da ne učinimo nešto čime ćemo ga ražalostiti, briga da ne učinimo grijeh i zlo. To je jedini strah koji pred Bogom trebamo imati, nikakav ropski!

Majka spoznaje. Mudrost, koja se primjenjuje i na Gospu jest majka prave spoznaje. Što sve ljudi ne žele saznati, otkriti, naučiti? I što im se sve servira u medijima, elektronskim i tiskanim? Uglavnom ono što oni i žele, što kupuju, čitaju i gledaju. A ljudi rijetko razmišljaju treba li im to znanje, treba li im ta informacija, tiče li se to njega. Znate li na što ljudi troše najviše vremena: na otkrivanje i saznavanje tuđih pogrešaka, mana, kako bi imali o čemu traćati. Otkrivaju slabosti protivnika, mjesto da se brinu da njihov vlastiti život ne bude takav, da bude drugačiji i bolji. Lete po tuđem smeću kao muhe, mjesto da skupljaju med iz prelijepog cvijeća kao pčele. Kršćanine, pozvan si biti poput pčele družiti se s cvijećem, tj. onim dobrim i lijepim, a ne povlačiti se po tuđem smeću. Ne budi muha nego pčela!

A što se spoznaje tiče, najvažnije je spoznati kako nas katekizam uči već u prvim pitanjima: Zašto sam na svijetu? - Da upoznam Boga kao Oca, dobrotu i ljubav, da mu zahvaljujem što me stvorio i što mi dao takve lijepe sposobnosti i da dobro čineći zavrijedim biti u njegovu društvu, već i u ovom životu, jer svaki pošten čovjek je već i ovdje prijatelj Božji, a onda jednom zauvijek u vječnosti.

Majka svete nade, svetog ufanja. Ako je itko na ovome svijetu, to je onda Marija, imala čvrstu nadu i pouzdanje da će Bog izvršiti što je obećao. To je sveta nada koju smijemo i trebamo i mi imati. Bog ne daje svojih obećanja uzalud. Imamo pravo nadati se. Uostalom, bez nade bi i život bio nemoguć. Ne bojmo se ni u poteškoćama života. Vjernik čini sve što može da pomogne sebi i bližnjemu, ali je siguran u svojoj nadi da ?e i Bog dati svoju pomoć kad mi više ne možemo. Ali svoj dio moramo učiniti. To Bog ne?e umjesto nas raditi.

I još nešto: krš?anin ima pravo biti ponosan. Ne ohol, ne umišljen, nego ponosan. Zdrav ponos ispravan je stav i pred Bogom i pred ljudima. A nama danas žele uništiti ponos. O Katoličkoj crkvi ili o njezinim pojedinim članovima šire samo negativne vijesti, nerijetko ih posve izmišljanju ili pretjerano napuhuju i žele nas prikazati kao negativce, kao čak pokvarene, žele nam uništiti ponos. To su one muhe o kojima sam govorio! Kršćanin je svjestan da je pred Bogom i grešan čovjek, ali nije samo to. On je Božje stvorenje, Božje dijete. Svoje ćemo pogreške i grijehe sami okajavati i ispravljati, ali nećemo nikome dopustiti da nam uništi ponos.

I mi koji smo potekli iz ove barlovačke župe imamo pravo na svoj ponos. Nakon sv. mise bit će predstavljena knjiga o povijesti ove župe. Što nam je sve Bog dao u 125 godina postojanja ove župe (sada već 126)? Samo svećenika i časnih sestara po 18, dakle jednako (pa nek netko rekne da ovdje ne vlada ravnopravnost između muških i ženskih!), čak 517 dosad poznatih žrtava Drugoga svjetskog rata, među kojima najveći broj nevinih mučenika za svoju vjeru i svoj narod, tridesetak takvih žrtava u najnovijem «ratu bez rata» kako ga često zovu, jer ovdje nije ni bilo rata, pa izgon cijele župe, nažalost ne samo ove, a da zla nikome nismo učinili. Dva su svećenika iz ove barlovačke župe prije desetak godina završili kao mučenici. O svemu tome moći ćete i sami čitati, ali zar to nije razlog za ponos i zahvalnost Bogu? Velike nam stvari učini Gospodin, a i mi smo pokazali da mu - unatoč svemu - želimo ostati vjerni. Hvala Bogu na njegovu daru, hvala i svima koji su taj dar Božji tako prihvatili i svojom vjernošću do smrti Bogu uzvratili.

Sve nas to, braćo i sestre, uči Božja mudrost, sve nam to pokazuje na divnom primjeru Marija, Majka Božja i Majka naša, Kraljica anđela. Trudimo se to upoznati i po tome se ravnati, gdje god bili. Neka nam Gospa od anđela izmoli takav stav pred Bogom i pred ljudima. Amen.

OKO FRA VIDOVA BUNARA

Predstavljanje knjige u Barlovcima, 2. 8. 05.

Htio bih protumačiti zašto sam izabrao baš ovakav naslov: Oko fra Vidova bunara? Napisao sam u Proslovu: «U središte zanimanja stavio sam u naslov ime jednog svećenika i jedan bunar.

(...to) je ime svećenika i redovnika, franjevca, rodom iz barlovačke župe, i to upravo iz sela Barlovci, fra Vida dr. Miljanovića. (...) On je graditelj župne crkve u Barlovcima, koja nakon svih neprilika, ratova i potresa i danas stoji. U njoj se sabire Crkva, zajednica spašenih, krštenih i posvećenih. Podigao je i toranj župne crkve kao prst koji upire prema nebu i pokazuje vjerniku i namjerniku tko tu živi: katolički vjernici, i kamo stremi: prema nebu, kući Oca nebeskoga. Time je označio da u tome kraju u vrijeme kada on gradi crkvu žive većinom katolici Hrvati, autohtoni i najstariji narod u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, koji je neko? bio dio Hrvatsko — ugarskog kraljevstva, a nakon pada ovih krajeva pod tursku vlast nazivao se Turska Hrvatska, sve do po?etka 19. stoljeća. On je prvi čovjek u cijeloj Bosni i Hercegovini koji je postigao najviši akademski stupanj, doktorat znanosti. Doktorirao je iz crkvenog prava u carskom Beču 1882., samo tri godine nakon što su Barlovci postali samostalna župa. (...) Svojim svećeničkim djelovanjem kroz punih 17 godina ostavio je neizbrisiv trag u povijesti rodne barlovačke župe. Zbog svega toga zaslužio je da bude osobito istaknut. (...)

A bunar? Bunar pred glavnim ulazom u župnu crkvu u Barlovcima dao je iskopati upravo fra Vid 1907. godine. Međutim, on je više od zdenca, izvora dobre vode za okrepu žednim vjernicima (...) Taj bunar je uzet u naslov i kao simbol krsnog preporoda, jer daje vodu za sveto krštenje kojim postajemo djecom Božjom i članovima Kristove Katoličke crkve. Time se i župa povezuje u mistično zajedništvo s Bogom i međusobno (...)

Podnaslov Mala monografija župe Svetoga Vida u Barlovcima upravo daje do znanja da je riječ o monografskom prikazu života ove nekoć velike i ugledne župe pod zaštitom Svetoga Vida, mučenika, župe u kojoj su vjernici u svim promjenama, uz sve ljudske slabosti od kojih nitko nije pošteđen, revno živjeli svoju vjeru, predvođeni svojim župnicima franjevcima. Riječ je o župi bogatoj duhovnim zvanjima (...), ali župe koja je više puta dijelila sudbinu svoga zaštitnika - stradanje i mučeništvo, sve do gotovo posvemašnjeg uništenja u zbivanjima posljednjeg desetljeća.

A onda sam uputio poziv čitateljima: «A ti, dobrohotni čitatelju, kreni prebirati po njezinim stranicama. Želim da te čitanje podsjeti na tvoje korijene, na tvoj oteti zavičaj. Želim da te stranice koje slijede osvježe poput čaše hladne vode iz fra Vidova bunara!»

Već je djelomično rečeno, ali ovdje bih samo sažeo: drugi dio ove knjige uzeo mi je neusporedivo više vremena i nadam se da će biti vrijedan prinos. Svih pet popisa točnije poglavlja iz toga dijela prvi put se objavljuju na jednom mjestu. Sigurno će vašu pozornost privući popisi žrtava Drugog svjetskog rata (njih 517! uglavnom mladih ljudi odn. obitelji!), te najnovijega «rata bez rata». Tu je i popis svih duhovnih zvanja barlovačke župe: ??. ss. i svećenika (o njima je urađen mali leksikon), popis najstarijih prezimena krizmanika i njihovih kumova iz ovih sela još od prije 263 godine! Uvjeren sam da će to svakoga čitatelja zanimati i da će naći nekoga svoga u tim popisima. - U tome je i razlika u odnosu na više knjiga koje je objavio fra Jurica Šalić, gdje se obrađuju ili barem dotiču i Barlovci; mislim da se njegove i moja knjiga puno više nadopunjuju nego preklapaju.

Htio bih ovdje zahvaliti: župniku mome plemenjaku fra mr. Ivi Orlovcu što je prihvatio da župa Barlovci bude izdavač, mons. mr. Ivici Božinoviću kao recenzentu, ali i vrsnom fotografu (najveći dio fotografija njegovo je djelo, a valjalo je sve to obići, groblja i kapelice, i ova predivna panorama slikana s Ojdanića brda na koricama!). Hvala mu posebno i za trud stoje danas došao ovamo i predstavio ovu knjigu - uostalom, i on je kršten vodom iz istog bunara! Hvala i dru fra Velimiru Blaževiću, također našem sužupljaninu na čitanju ovog teksta i nekim korisnim sugestijama, tiskari Atlantik koja je veoma korektno, kvalitetno i na vrijeme uradila svoj dio posla, osobito gospođi Veri s kojom mi je bilo zadovoljstvo razgovarati, te g. Saši (Bojaniću) s kojim je bilo zadovoljstvo raditi (s njime sam radio prijelom i naslovnicu) i svima koji su na bilo koji način pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana.

I ja sam kršten vodom iz fra Vidova bunara. Nastojao sam se rodnoj župi odužiti pisanjem ove knjige. A vi sadašnji i nekadašnji župljani ove župe uzmite, čitajte, ponesite i poznatima, upoznajte svoju prošlost, pripovijedajte i svojoj djeci da se zavičaj na zaboravi. I javite mi svaku dopunu, ispravite pogrešan podatak, osobito u navedenim popisima, javite mi se običnom ili elektronskom poštom, da dopunimo i popravimo, jer nemojte mi zamjeriti na slobodi - dać?e ovoj knjizi trebati uskoro novo izdanje.

Hvala vam na strpljivosti i što ste izdržali unatoč ovoj vrućini.

Bog vas blagoslovio!

Anto Orlovac