Gradska fontana rashlađivala je ljetnu žegu i kapljicama vode kvasila krila golubova. Svakoga dana, u isto vrijeme starija žena hranila je golubove. Vidjelo se da je golubovi poznaju skupljajući se oko nje i iščekujući zlatna zrna kukuruza da ih žena prospe po pločniku i da ih oni pohlepno kupe u kljun. Kao i svakog drugog dana i ovoga poslijepodneva žena je hranila golubove i dijelila im njihov besplatni ptičji objed.
Žena je, vidjelo se to, bila ispaćena životom. Duboki krateri na licu govorili su da je život nije mazio. Hrapavi dlanovi svako toliko zalazili su u dubinu džepova na njenoj pregači, vadeći svaki puta pregršt zrnja i prosipajući ih pred ove njene znance.
Nedaleko od fontane, na pločniku natkrivenim jednom
obližnjom tendom, kraj izloga pekarne sjedio je prosjak. Mlad čovjek, ispijena
lica , prerano ostario, krezubo strašilo ulice, sjedio je prekriženih nogu,
staklenog pogleda i balzamiranog osmjeha na licu. Ispred njega, stajala je
malena četvrtasta kutijica s nešto žućkastog sitniša. Prislonjen na kutijicu
stajao je papir na kojem je pisalo: GLADAN SAM. Gotovo se nitko nije obazirao na
niti zaustavljao da bi udijelio nešto uličnoj spodobi. čovjek je doista
izgledao zapušteno, gladno i umorno. U jednom trenutku mlada žena, dotjerana i
uglađena, lijepih crta lica, atraktivnog izgleda ovlaš pogleda prosjaka. Bila
je neobično raspoložena toga dana. Sve joj je posljednjih godina polazilo od
ruke. Život joj se smiješio kao što se majka smiješi djetetu. Osjećala se
sigurno, uljuljkano, maženo i paženo od samog života. Danas joj je bio sretan
dan. Obradovala ju je neočekivana isplata zaostataka neisplaćenog bolovanja.
15oo franaka činio se sasvim pristojan iznos kojim se mogla počastiti
kupovinom nove garderobe, možda nekog skupljeg para cipela ili nakita.
"Gle" pomisli. Danas sam se neočekivano obradovala pa ako je ovo moj
sretan dan i ja ću udijeliti milostinju ovom prosjaku."Tražeći po
novčaniku sitniš ne nađe ništa osim novčanice od pet franaka. Na tren se
zamisli i predomisli. "Neću ga ubiti. Njemu treba novac za drogu. Neću mu
dati ništa. Neka ide i radi, radim i ja i ne drogiram se."Tako je
razmišljala odlučna mlada žena vraćajući pet franaka u novčanik. Ona prilika i
dalje je staklenim očima zurila u prazno lagano podrhtavajući cijelim
tijelom.
U tom trenu, hrapav dlan spusti u onu četvrtastu kutijicu tri franka. Crnokosa
uglađena žena pogled zaustavi na onom hrapavom dlanu. Bila je to žena koju je često
znala vidjeti kako hrani golubove ili ju je znala sresti kako mete stubišta u
zgradi gdje je živjela.
"Ne mislite li da mu tim novcem što mu dajete zapravo nanijeti samo štetu
jer on će kupiti drogu a ne hranu" upita lijepa mlada žena ovu drugu.
Ova, podigavši pogled s prosjaka zaustavi se u bistrim očima mlade gospođe.
"Ja mislim da je ovaj prosjak ovdje jer drugačije ne može, neće ili ne
zna. No, razlog i nije tako važan. Spustio se na pločnik svoje ljudske
vrijednosti i sad prosi. Ja u njemu vidim Božje stvorenje i na kraju krajeva,
ne mislite li da i narkomani trebaju jesti?"
Mlada žena se ljutnu. Nije očekivala ovakav jasan i jednostavan odgovor
odnosno drugačije razmišljanje od njenog o istom razlogu.
"Vidite", nastavi starija žena. Imala sam sina jedinca. Othranila sam ga,
čisteći tuđe kuće, stubišta zgrada i čuvajući tuđu djecu. Nažalost, moj se sin
odao drogi. Jednog jutra nađen je na pločniku smrznut od hladnoće. Imao je
dvadeset pet godina.
Ova tri franka neće pomoći ovom nesretniku ali će u Božjim očima značiti
puno. Mi ipak ne znamo kako će ih on potrošiti. Možda ipak kupi kruh.
Ako mu ništa ne dadnemo, nismo mu dali ni priliku da načini dobar izbor. Ja ne
znam da li je moj sin onu noć kad je umro prosio kao ovaj, da li mu je netko
nešto udijelio ili nije. Možda je umro od gladi i hladnoće u bijeloj smrti.
Zato mislim da treba dati priliku i onda kad smo gotovo posve sigurni da znamo
odgovor."
Dvije žene raziđoše se u tišini.
Slijedećeg jutra nađoše čistači na onom mjestu gdje je sjedio prosjak kutijicu
i tri franka u njoj. Prosjaka više nije bilo.
