Ovih dana dobih na dar knjigu fra Jurice šalića "S banjalučkih strana".Knjiga, kazala bih, džepnog izdanja, tiskana nažalost u svega 1000 primjeraka, ali lako čitljiva i dostupna svim slojevima čitalaca. Čitajući stranice ove knjige oživljavale su mnoge osobe s imenima i prezimenima , njihovi životi i žalosne sudbine. Opisujući događaje, stradanja i patnju naših ljudi u ratnim strahotama pisac se dotiče također jedne teme drage svima. Običajima i tradiciji našeg banjalučkog kraja. Tu opisuje božićne i uskrsne običaje, palenje "lila" za sv.Ivu, svadbene običaje  itd. Ponovno doživjeh one lijepe dane kada je svaki blagdan imao svoje osobito značenje za sve nas. U toj knjizi također fra Jurica šalić detaljno opisuje mlinove i vodenice kao i bunare, u čijem su vlasništvu bile, te kakova je razlika među njima. Također opisom šuma i gajeva pisac dočarava sva mjesta od Dragočaja do Barlovaca, tako da se čitalac zbilja ni jednog trenutka ne odmiče od štiva.

No, mene se osobito dojmio dio gdje se opisuje korizmeno vrijeme i pjevanje korizmenih starih pjesama takozvanih "kantanje"koje datira još iz turskih vremena. U tim pjesmama, kako pisac ove knjige opisuje, osjeća se poseban sjetan i tugaljiv napjev i melodija, a napominje naslove dviju pjesama:

• Jedna: Podjoh spati , Boga zvati  i

• druga: Sveti Pejo u raj podje...

Mene je osobito zainteresiralo kakvi bi to tekstovi mogli biti pa zamolih moje roditelje za pomoć. I uistinu, moja majka mi posla tekst pjesme tj. molitve, a nju je njena baka tome naučila.

Na žalost , note nisam uspjela pronaći, pa mi melodija ostaje i dalje nepoznata.

Knjigu bih preporučila svima i nadam se da će pored prvog izdanja doživjeti još i nova.

E.T.