Kao što pokretima tijela, izrazom lica ili pogledom, dakle gestama izražavamo naše raspoloženje tako i dodirom zapravo prenosimo naše emocije i energiju na druge osobe. Dodirom emotivni kontakt postaje fizički konkretan. Rukovanjem izražavamo našu suglasnost, pomirenje pozdravljanje ili sporazum. Milovanjem majčine ruke dijete osjeća blagost, umirivanje, osjećaj pripadnosti njemu najbližeg bića. Dodirom nastaje cijeli jedan svijet emocija koje se mogu djelomično nadomjestiti verbalnim ili misaonim putovima ali zagrljajem, na primjer, prenosimo našu energiju na onog koga želimo zagrliti dajući mu toplinu i osjećaj privrženosti. U nekim kulturama zagrljajem se izražava dobrodošlica, pozdravljanje na rastanku, suosjećanje u izrazima sućuti itd. dok opet nama srodnijem mentalitetu poljupcem izražavamo sve ove emocije, no poljupcem je i Juda izdao Isusa, poljupcem koji je istovremeno bio simbolom i privrženosti i izdaje. U svijetu dodira važnu ulogu igra stanje našeg duha. Dodirom dakle prenosimo naše misli, želje, nadanja itd. na bića koja susrećemo u našim životima. Djeca osobitu pažnju pridaju dodiru. Držanjem za ruku majke ili oca dijete osjeća potrebnu sigurnost, zadobiva osjećaj pripadnosti i zaštite sto je neobično važno u dječjem svijetu. Opipom kod slijepih osoba lišenih sposobnosti da vide svijet oko sebe dodirom nadomještaju, dakle, tu prazninu koja sljepoća zadaje.

Životinje kao i ljudi također žele dodir. Dodirom životinje umirujemo gladeći njihovo krzno postižemo da mačka npr. zadovoljno prede ili pas zahvalno pruža sapu na pozdrav. čulo dodira jest inspiracija duše. Zelje, misli, osjećaji, težnje, stremljenja duše ostvaruju se jezikom dodira. Kant je rekao da su ruke vidljivi izraz misli. Dodir kao malo koje osjetilo ima čudesnu moć jer se događa preko predivnog svijeta koze. Koža je živa i diše. Dodirom proizvodimo najneposrednije efekte omogućavajući da uvijek iznova osjećamo toplinu nježnosti i pripadnosti U komunikaciji čula osjeta važnu ulogu igra povezanost misli i osjećaja sa izravnim kontaktom taj. samim dodirom.

Ono što mislima živimo možemo katkada prenijeti u izravno čulo dodira, pa ćemo tako reći za neku omiljenu knjigu, evo upravo u rukama držim knjigu koju sam dugo tražio. Ili dirnula me tuđa nevolja.... Kada riječi utihnu, kada si izgubljen u velikom bolu i tuzi, u toplom zagrljaju i nježnom dodiru nalaziš utješno mjesto i zaklon. Dodir je osjećaj nas samih da postojimo, da smo tu za nekoga i taj netko da je tu zbog nas.