Ako se prisjetimo banjalu?kih šetališta, igranki, prvih simpatija ukratko svega onoga što je ?inilo naš grad gradom mladosti kako su ga popularno nazivali svi koji bi ga poznavali nezaobilazno je upravo i prisje?anje na one naše famozne trebe i frajere.

Za taj izraz frajer još ?ete i danas gdje- gdje ?uti ali trebe su zasigurno danas sve odreda nešto starije, ozbiljnije, doduše još uvijek prate modu i dobro se snalaze u ulogama majki, oslovljavaju ih gospo?ama ili po imenu ali zasigurno ih nitko više ne zove onako kako su bile sve, bez izuzetka na bolje ili lošije, ljepše ili manje lijepe, pametne ili šašave zvane, univerzalnim imenom trebe.

Bez tih naših djevojaka ne bi se mogli zamisliti niti jedan disco, šetalište ili igranke. Djevojke su krasile grad. Zbog njih su se frajeri, makar se radilo i o najboljim prijateljima preko no?i prekidali ta prijateljstva, bratstva i tome sli?no. A djevojke su bivale sve popularnije, ženstvenije, jednostavno su bile u svom filmu. Te su naše djevojke ipak morale držati do nekih nepisanih standarda. Ako je bilo ljeto bez sun?anih nao?ala nije se mogla zamisliti treba.

Obi?no su ih nosile na nosu, da ih banjalu?ko sunce ne smeta pri pogledima upu?enim samo njima znanim pravcem a one koje su željele biti šik nosile su ih na vrh glave, u kosi, pa bi ih samo ponekad popravile tek da se vidi da vode ra?una o njima.

Pored sun?anih nao?ala nezaobilazne su bile tašne. Tašne su bile znak raspoznavanja medju djevojkama a frajerima bi se zavrtilo u glavi jer tašne su bile pokazatelj da doti?na cura ima stila, ukusa i sarma. Tašne su bile lijepe, skupe i naravno kožne. Kao što se lovci vole pokazivati arsenalom pušaka tako se i trebe vole malo, tako folirati sa tašnama. To im do?e kao neki statusni simbol. Uz tašne idu i obavezne cipele. Djevojke koje su držale do banjalu?ke modne promenade kroz sve one kafi?e, šetališta itd... imale su i cipele poput modnih zvijezda. Trst, Be?, Zagreb.... bili su omiljeni gradovi naših cura u potrazi za kvalitetnim parom sandala, cipela, ?izama jednom rije?ju štikli svih vrsta. Sa štiklama su frajeri dolazili a po potrebi i odlazili od naših cura. Ovisno o raspoloženju tih istih cura. Ali, ipak, nisu to bile neke grubijanke, trebe su bile nježne, zavodljive, lijepe, dotjerane. Frajerima je to u potpunosti odgovaralo pa su se uvijek muvali tu negdje oko naših banjalu?kih cura a njima je to itekako imponiralo.

Cure su bile najizazovnije naravno ljeti jer su i sama banjalu?ka ljeta bila izazov sam po sebi pa kako ne bi i djevojke u njemu. Ali i zimi, cure su plijenile pažnju svojom pojavom Zimi su se nosili kaputi (klasi?nog kroja) ali sa ?uvenom suknjom sa šlicem jednake boje kaputa a onda one koje su baš gajile osobni stil imale su i takav šešir. šešir nositi nije bilo jednostavno. Dotjerana kosa, trebala je ostati takvom i pod šeširom. šeširi su zaklanjali prekrasne o?i svih boja naših djevojaka pa onaj tko je baš bio uporan morao se nekako namjestiti na onu stranu gdje je obod šešira bio kra?i da bi ulovio prelijepi, o?aravaju?i pogled svoje dame.

Djevojke, našminkane, dotjerane sa šeširima ili bez njih izazivale su veoma popularne zvižduke koje su proizvodili frajeri.

A frajeri kao frajeri, neki su se pravili da ih one, djevojke ne zanimaju, izigravali ravnodušnost, pili hladne špricere samo da ne ostave dojam "izgubljenog slu?aja" u svijetu cura. A one, cure, znale su, vjerujte mi i takve najteže slu?ajeve otopiti onim ?uvenim ženskim trikom, zvanim ljubomora. Dovoljno je bilo da mu se tik ispred nosa prošeta sa nekim frajerom i pri tom ga ne udostoji ?ak ni pogleda da plane u našem dotad ravnodušnom, hladnom kao onaj špricer frajeru ljubomora. E, tad su cure dolazile na svoje. Otkrivši da je ljubomoran tek su ga onda držale u šahu. Djevojke su bile i ostale svijet za sebe. A frajeri naših cura idu uz njih kao papir i olovka, kao ono srce probodeno strijelom iz spomenara. Mnogim frajerima cure su zauvijek ranile srca. Ali možda se dogodilo i da je poneka cura ostala bez one savršene polovine srca pa se tako traže dok se možda jednom u nekom ljubavnom romanu kona?no ne sastave....

U to vrijeme banjalu?ke mode, generacije mladih obilježili su svoju mladost modnim hitom zvani džins. Lewis jakne, traperice i košulje bile su upravo ravni svim drugim modnim hitovima koji su se mogli vidjeti na banjalu?kim ulicama. Posebna linija kroja traperica, po?evši od isticanja oblina naših djevojaka na najizazovnijem dijelu njihovih figura završavala se širokim , trapezazstim krojem nogavica i to je bio zbilja posljedni modni krik koji se godinama zadržao u banjalu?kom svijetu mode. A onda su došle na red kožne jakne. Ni jedan ozbiljniji momak koji je držao do sebe nije se mogao zamisliti bez te crne kožne jakne pa su naše cure nekako se kao ljepilo lijepile za te naše momke a sve zahvaljuju?i opet modnom trendu kožnih crnih jakni.

Osamdesete su bile upam?ene po mini suknjama. Revolucionarno skra?ivanje materijala, visoko iznad koljena naših djevojaka bio je praznik za o?i našim momcima. Popularni "mini?i" išli su uz obavezne štikle a zimi banjalu?anke su imale skupe ?izme sa visokim potpeticama te su ih ?inile još ženstvenijim i izazovnijim. Naravno da za ovakvo delikatno obla?enje djevojke su morale imati onu prirodjenu skladnost, gracioznost, nešto što se nije moglo nau?iti, kopirati ili platiti. One najprofinjenije bile su pri?a za sebe. Njihova je ljepota zapravo dolazila iz njihove duše. Kao što je to uostalom i danas. Banjalu?ka moda je imala dušu i po tome su banjalu?anke bile poznate.

Krasile su ih šarm, jednostavnost, sre?a i neizbježni osmijeh.
Ono što se dogodilo našim ljepoticama sa banjalu?kih šetališta sli?no je poput pokidane biserne ogrlice. Biseri su se prosuli po svim dijelovima ove naše zemlje, rasule se po kontinentima, nepoznatim prostranstvima pa onda tako, poneki biser sjaji na nepoznatim ulicama ovog novog života, odudaraju?i od onih lažnih, jeftinih i neuglednih zrna bisera koje ih okružuju.

A naše banjalu?anke, naši biseri, svijetle i danas svojom pojavom, plijene pažnju gdje god se pojave a nije ni ?udo kad su bisernim kapljama banjalu?kih kiša umivene i ostaju takve lijepe i nježne upravo poput bisera na dlanu.