Mnoge teme smo pokušali obraditi koje su bitni sastojci ljudskog života. ?ovjek kao emocionalno bi?e doživljava razne životne situacije na razlicite na?ine. Nismo radjeni po nekoj šemi istovjetnih poput strojeva bezosje?ajnih bi?a. Osje?amo, doživljavamo i živimo ovaj svijet po našim osobnim vidjenjima i po njima se ravnamo. O jednom segmentu naseg življenja zelim ovdje govoriti a to je povjerenje. Zašto baš povjerenje, pa upravo zato što što se princip ljudskog življenja i svodi na vjeru, vjerovanje i povjerenje. Povjerenje se ne može na silu zadobiti niti ostvariti. To je proces koji traje dotle dok se osoba koja ima povjerenje osje?a slobodna u svom odnosu sa osobom u koju je zadobila povjerenje, bilo da se radi o odnosu djeteta i roditelja i obrnuto, odnosu dvoje supružnika, prijatelja pa i cijelog naroda u širem smislu rije?i.

Poznata ?injenica iz povijesti pa do današnjih dana jest da niti jedna vojska nije mogla pobijediti u ratovima bez motivacije, odnosno bez povjerenja u ideal zbog koje se bori. Povjerenje i vjera srodna su dva kako lingvisti?ka tako i znakovna pojma. Vjerovati u onostrano dakle s religijskog aspekta govore?i davati povjerenje u Onog koji nas je stvorio zna?i vjerovati, imati vjeru, davati sebe cijeloga u povjerenje našeg Stvoritelja . To su principi vjere koji ostaju takvi kakvi jesu, nefiltrirani, dakle originalni u svojoj postavki.

U nasim zivotima povjerenje se olako ne daje niti zadobija. Samo je mali, veoma mali broj osoba kojoj se mozete povjeriti, kojoj cete otkiriti svoje najintimnije osjecaje, razmisljanja i misli a da pri tom necete niti u jednom trenutku osjetiti strah, nelagodu ili neki takav osjecaj dok se povjeravate, dakle, u polju beskonacnog povjerenja osjecate se slobodno govoriti ne bojeci se pri tom da bi ta osoba mogla iznevjeriti vase povjerenje. Osoba od povjerenja jest bice koje prima informacije memorizira ih ali i cuva duboko pohranjene u svojoj dusi ne imajuci potrebu prenosenja takvih tankocutnih saznanja o drugoj osobi nekom trecem. To su dakle visoko povjerljive osobe, koje znaju slusati ali i cuti ono sto im se povjerava i sto je najveca vrlina takvih bica, oni znaju cijeniti povjerenje koje im je iskazano.

U odnosu djeteta i roditelja npr. dijete jos od najranijeg stadija zivota zapocinje proces povjerenja koje bi trebalo trajati cijeli njegov kasniji zivot. U povjerenju su ukljuceni mnogi drugi faktori kao sto je povjerenje djeteta da nece biti ostavljeno, odbaceno, da ce biti prihvaceno od strane njegovih roditelja a sto je jos vise vazno da vjeruje u ljubav kao pokretacku energiju svakog bica. Povjerenje se zadobija samo pozitivnom energijom, nema "negativnih zracenja"u procesu davanja ili zadobijanja povjerenja. Govoreci recimo o ljubavi dvoje ljudi sve pocinje s povjerenjem. Gradeci svoj odnos dvoje funkcionira u tome svom svijetu prvenstveno na bazi povjerenja. Ako se pak sumnja uvuce u takav odnos, sav dotadasnji proces razvoja odnosa dvoje ljudi pocinje se kretati u drugom smjeru. Pri tome jos uvijek se stavlja akcent na povjerenje koje se mora povratiti jer u protivnom dolazi do rusenja ideala, takav odnos rekli bismo "puca po savovima". Nepovjerenje u braku ili bilo kojem drugom odnosu jedan je od vodecih smjernica ka rascjepu tog odnosa ako se ne gradi povjerenje. Davati sebe cijeloga jednom odnosu a pri tome osjecati sumnju da nam netko veoma vazan ne uzvraca povjerenje u takvom odnosu pocinje rusenje dojucerasnjeg sklada, nastaju nove situacije u kojima se obicno zatvaramo u svoj sopstveni krug u kojem osejcamo veliko razocarenje i velika brana nepovjerenja provaljuje veliki zid kojim smo okruzeni, kao lavina obrusava se na citavo nase bice i postajemo izricito nepovjerljivi ne zeleci da ponovno budemo povrijedjeni i izigrani. Poznalava sam djecu razvedenih roditelja koja su mi na spomen udaje ili zendibe svi odreda davali istovjetan odgovor. Ne zelim proci kao moja mama ili tata. Dijete dakle, jos u svojoj malenoj zivotnoj dobi osjeca nepovjerenje prema buducem zivotu udvoje i ne zeli dati povjerenje nekoj drugoj osobi iz predostroznosti da ne bi moralo proci put kojim su prosli njegovi roditelji. Osobe koje su se razocarale iz nekog razloga u svoje principe, ideale, ljubav dakle u osnovi koji su dali svoje povjerenje sto nije urodilo plodom svode svoja zivotna nacela pod moto "ne vjerujem dakle postojim" Nepovjerenjem brane sebe od eventualnih novih teskoca, dakle nepovjerenje im postaje osnovna pokretacka sila njihovog bica. negativna ali i jedina solucija koja im preostaje jer njihovo emotivno bice ne zeli se trositi na necije "poigravanje"s njihovim povjerenjem.

Put ili staza od povjerenja do nepovjerenja nije dobro utrti ili poplocani put nema prometnih znakova koji nam pokazuju pravac kretanja, dakle na tom putu postoje zapreke koji vjesti ljudi premoscuju dok oni manje vjesti idu ravno ka putu rusenja svojih ideala tj. povjerenja jer nema prometnika koji im moze pomoci na tom putu i usmjeriti ih na tocni smjer kretanja. Iz povjerenja nastaju divni primjeri prijateljstva, ljubavi, drustva u kojima vlada sklad, harmonija itd... no svakako se mora proci ponekad kroz trnoviti put poteskoca da bi se ocuvao jednom zapoceti proces povjerenja. Osobe koje svoje povjerenje nisu dali pogresnim idealima, osobama ili drustvu u cjelosti su gotovo uvijek uspjele, pronicive i vjeste.One druge koje se osjecaju kao gubitnici, manje vrijedni jer je izdato njihovo jednom dano povjerenje ostaju u svome svijetu razocarenja s onim vjecitim gorkim okusom nepovjerenja kao da su zabunom popili gorki pelin umejsto osvjezavajuceg toplog napitka. Znatno vise ljudi na ovom svijetu ostalo je osamljeno i odbaceno jer su dozivjeli nepovjerenje. Oni vise sretni imaju i daleko pozitivnije misljenje o povjerenju u ljude opcenito.

Da li ste ikada dozivjeli razocarenje u odnosu s nekom drugom osobom, prijateljem, poslodavcem, novom sredinom u kojoj ste se nasli ili pak u dvolicnu osobu koja vam se izdala za prijatelja itd.mozete pisati svoja iskustva ispod ovog clanka. Mozda vasim iskustvima pomognete nekome da vrati povjerenje u ljude i zivot u kome jesmo.