Vijesti iz župe sv. Vida

Bosanska Gradiška, 29. sije?nja 2007. (TABB)-U dubokoj starosti, u 94. godini života preminula je 24. sije?nja u Zagrebu Barbara Višaticki, majka 11 djece od kojih su ?ak ?etvorica sinova postali sve?enicima. Na njezinu ispra?aju sudjelovali su: nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Pulji?, mjesni banjolu?ki biskup mons. Franjo Komarica, 40-tak sve?enika, me?u kojima i gotovo cijeli profesorski zbor Teološkog fakulteta u ?akovu na ?elu s dekanom mons. Nikolom Doganom, ?iji je ?lan i pokojni?in sin mons. Karlo, tamošnji bogoslovi predvo?eni rektorom mons. Josipom Bernatovi?em, studenti i studentice, mnoštvo ?asnih sestara i drugih vjernika iz brojnih župa u kojima su djelovali ili sada djeluju njezini sinovi sve?enici.

Prošlo ljeto sam susrela u Sarajevu svoju staru prijateljicu. Nije to nikakvo ?udo da ljudi susre?u svoje stare prijatelje, zar ne?! Ali ja sam se susrela s jednom ?asnom sestrom.
Ja sam nekad govorila da ?u i?i u ?asne sestre, a ona mi je uvijek iznova ponavljala: “Ana , pa jesi li ti luda, znaš li ?ega se one svega trebaju odre?i?!“
Njeni roditelji baš i nisu bili najredovniji na svetim misama. S vremenom je ta moja prijateljica sve cesce dolazila u crkvu, pronalaze?i svoj mir i na poseban na?in doživljavala je sve te propovijedi. Jednom prilikom je za vrijeme pobožnosti Puta Križa pala u nesvijest, jer se jako udubila u Muku Isusovu.

Kad sam u 12. mjesecu 1992. godine napustila svoj rodni kraj nije bilo nikakvih nagovijesti da bi Jasminka mogla oti?i u ?asne sestre. Ve? 1993. preko ?asnih sestara iz Barlovaca dolazi ona k ?asnim sestrama u Zagreb, na Tuškanac. Tu završava medicinsku srednju školu i odlu?uje da ?e ostati kod njih. Doživotne zavjete dala je u banjalu?koj katedrali 22.10.2002. godine. Pristupila je redu Klanjateljica Krvi Kristove. Služila je na raznim župama, bila u Vatikanu. Predivno pjeva i svira razli?ite instrumente. Sada studira opet na mostarskom fakultetu, pa bi za dvije godine trebala biti diplomirana medicinska sestra. Trenutno je smještena opet na Tuškancu.

Bio sam u Kuljanima ovog ljeta i mom iznena?enju nije bilo kraja. Nisu to oni Kuljani koje smo mi poznavali. Sve je druga?ije, i put od Zalužana do Rami?a i sve te ku?e ili vile koje su izgra?ene, i svi ti ljudi koji su druga?iji.
Ja sam pokušao na?i ono vrijeme kad smo se svake nedjelje ujutro nalazili na prozivci kod prodavnice, gdje su karte ve? ?ekale, a ?iro ih je vrijedno miješao, tu su bili Sucko Marinko Ružin, Ivan, a Crnogorac je solio pamet svima. Eto ti i Marka Apinog, i još se ?ekao i Josip Celin, ali ne dugo, jer on je tu bio dežurni. Anto Stijin?in je ve? ispijao drugu flašu konjaka. Dan je mogao da po?ne.