Batkovića groblje, na 1. svibnja i ove 2026. godine, mjesto radosnog okupljanja raseljenih i domicilnih Matoševljana, Stranjančana i Batkovićana na svetu misu, a nakon toga agape, zajednički objed i druženje. Prije mise župnik fra Ivo je molio s obiteljima kod grobova njihovih pokojnika. Uslijedio je obred blagoslova polja, a potom i početak misnog slavlja.
Za ovaj dio župe Barlovci, dakle Matoševce i Stranjane, današnji spomendan sv. Josipa Radnika ima snagu blagdana i tako je već desetljećima. Fra Ivo je u propovijedi istaknuo važnost sv. Josipa u djelu spasenja i njegovoj zadaći skrbi za malenoga Isusa i Mariju, bez nekih povlastica što odgaja Božjeg sina, dapače, u svetoj obitelji redao se izazov za izazovom: putovanje u Betlehem, pa odmah iza bijeg u Egipat, prehranjivanje obitelji mukotrpnim radom u stolarskoj radionici u Nazaretu... Na kraju mise zahvalio je svima na kvalitetno održavanom groblju i organizaciji okupljanja bivših Strnjančana i Matoševljana na ovo misno slavlje. Zamolio je ove vrijedne ljude da razmisle i o raskrčivanju mjesta gdje bi bio parking, da se put oslobodi.
Naročito za Matoševljane ovo je, onih godina prije rata, bio dan "svraćanja" kada se obitelj, rodbina i prijatelji nakon mise okupljaju kod kuće domaćina na gozbu i čašćenje koju bi ovaj pripravio. Mnogi su se toga prisjetili s nostalgijom i kod današnjeg druženja i prije, a naročito poslije mise. Danas je "svraćanje" bilo odmah tu, na putu, izvan groblja, poslije mise. Ante Batković Antika sa sestrama, rođacima i prijateljima, priredio je gulaš za sve, bilo je i pića na izbor, posložile su se klupe i stolovi, svega je bilo u izobilju za počastiti. Ipak, najviše se "dijelio" razgovor, osmijeh i uspomene. Konzumirani su u srdačnom ozračju i dobrom raspoloženju. U Stranjanima i Matoševcima nekoliko je povratničkih domaćinstava, kuća, uglavnom samačkih i uglavnom starijim osobama korisnicima mirovina. Od današnjih 50-tak osoba većina je pristiglih iz stranih zemalja, najviše iz Švicareske, Njemačke, Slovenije i Hrvatske. Dobno gledajući, bilo je šaroliko društvo, od dječice u kolicima pa do prabaka i djedova.
Po završetku objeda jedna grupa od desetak osoba odlučna je bila u namjeri da u zaselku Batkovići napravi "svraćanje" u kuću svojih baka i roditelja kojih više nema, ni njih ali ni njihovih dvorišta, tek se mogu nazrijeti ruine, poneki preostali, nesrušeni zid zarastao u nepreglednu šikaru u širinu i u vis. No, ništa ih nije moglo spriječiti u tom naumu, našle su se tu gumene čizme da razgaze živicu, pa i jedna mačeta alat bez kojega pristup ne bi nikako bio moguć, jer je trebalo sajeći nekoliko razraslih grmova šipaka i kupine, inače bi ekspedicija propala. Ali onda kada se malo raskrčilo, tek toliko da se priđe i uđe među srušene zidove, pozdravljali su s Hvaljen Isus i Marija, a ubrzo se čula i pjesma, iz džepova se vadilo poneko pivo i nazdravljalo bivšim domaćinima i starim sretnimjim vremenima. Malo, onako, uprkos muci. Okrijepljeni uspomenama, zajedničkom pjesmom sevdalinki, nastavilo se obilaskom dostupnijih mjesta i povratak kućama gdje su došli u goste. U Matoševcima je najavljeno feštanje do kasnih noćnih sati. Pa, sretno. Živjeli.
